Štitnjača je organ čiji izgled podsjeća na leptira, a nalazi se na donjem dijelu vrata, neposredno iznad prsne kosti. Metabolički je izrazito aktivan organ čiji rad utječe na normalno funkcioniranje čitavog tijela.
Hormoni štitnjače (T3 i T4) djeluju na regulaciju krvnog tlaka, procese rasta i razvoja tijela, regulaciju tjelesne težine kroz anaboličke i kataboličke procese. Uz štitnjaču se nalaza četiri dodatne žlijezde, paratireoidna tjelešca, koja reguliraju razinu kalcija u krvi koji je važan za izgradnju kosti.
Rutinskim pregledom, ultrazvukom (UZV) štitnjače, u većine ljudi se može pronaći više čvorova, veličine od nekoliko milimetara pa sve do nekoliko centimetara. Većina tih čvorova su dobroćudni; koloidne ciste, dobroćudni tumori i sl. Tek manji broj njih predstavlja zloćudne tumore; papilarni, folikularni, medularni i anaplastični.
Vrste zloćudnih tumora štitnjače
Papilarni karcinom štitnjače je najbolje liječeni karcinom ljudi. Čak i pojavnost metastaza na vratu ne mijenja prognozu bolesti. Na njega otpada više od 90% svih karcinoma štitnjače. Značajno se više javlja u žena, no u muškaraca. Izloženost radioaktivnom zračenju u djetinjstvu ili tijekom života značajno povećava rizik za njegov nastanak. Za folikularni karcinom, koji se javlja mnogo rjeđe, mogli bi zaključiti da je po prognozi sličnih karakteristika.
S druge strane anaplastični karcinom štitnjače se izrazito slabo liječi, unatoč primjeni svih modernih i raspoloživih metoda liječenja. Radi se o iznimno rijetkom tumoru, s pojavnošću od svega jednog novog bolesnika svake godine na 1 000 000 stanovnika. Smatra se da nastaje iz zanemarenog papilarnog karcinoma koji se godinama ne liječi.
Posebnu vrstu predstavlja medularni karcinom. Uglavnom se dijagnosticira sporadično, ali se može javiti i tijekom djetinjstva u sklopu MEN sindroma. Radi se o poremećaju kod kojeg se osim tumora štitnjače javljaju tumori paratireoidnih i nadbubrežnih žlijezda. U takvih osoba potrebno je učiniti genetski probir te rizične osobe preventivno operirati; odstraniti štitnjaču kako u njoj ne bi nastao karcinom.
Postavljanje dijagnoze i liječenje
Dijagnoza svih karcinoma štitnjače se postavlja na temelju citološke punkcije. Tankom iglom se pod kontrolom ultrazvuka uzima dio otkrivenog čvora u štitnjači koji se potom pod mikroskopom pregledava i postavlja dijagnoza. Ukoliko je potrebno prije operativnog zahvata učinit će se dodatne pretrage; ultrazvuk vrata, scintigrafija štitnjače, CT ili MR glave i vrata, te iznimno rijetko PET-CT.
Kirurgija je primarna terapija svih karcinoma štitne žlijezde.
Najčešće se odstranjuju oba režnja štitnjače (lijevi i desni), te se na strani tumora preventivno odstranjuju limfni čvorovi koji se nalaze između štitnjače i dušnika (paratrahealna disekcija). Minucioznom tehnikom, uz veliku frekvenciju operativnih zahvata, potpomognutu sa upotrebom suvremenih endoskopskih uređaja (harmonični nož, bipolarne škare i sl.) moguće je uz minimalni rez na vratu radikalno učiniti operativni zahvat; sačuvati povratne živce odgovorne za uredan govor, kao i paratireoidne žlijezde koje reguliraju koncentraciju kalcija u krvi.
Kod papilarnih i folikularnih karcinoma nakon provedenog operativnog zahvata bolesnici prolaze kroz skeniranje tijela jodom (body scan). Ovisno o stadiju bolesti radi odstranjenja svih zaostalih stanica štitnjače u tijelu pojedini bolesnici primiti će terapijsku dozu radioaktivnog joda.
Kod medularnih karcinoma kirurški zahvat je konačna terapija. Tek kod uznapredovalih faza bolesti u obzir dolaze radioterapija odnosno kemoterapija. Za anaplastične karcinome ukoliko zbog opsega bolesti nije moguće provesti kirurško liječenje na raspolaganju je zračenje i kemoterapija.
Možemo zaključiti da se karcinomi štitnjače izrazito dobro liječe. Nakon završetka liječenja u bolesnika se uvodi supstitucijska terapija sintetskim hormonima štitnjače (levotiroksin) koji se uzima jednom dnevno čitav život. Bolesnici se mogu vratiti svojim prethodnim obiteljskim i društvenim obavezama u punom opsegu, a za žene u generativnoj dobi nema zapreke da nakon operativnog zahvata postanu majke.
