Ozljede i oštećenja lokomotornog sustava jedan su od vodećih javnozdravstvenih problema kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Ipak, dobra je vijest da manualna terapija kao rehabilitacijska metoda rješava sam uzrok problema, a ne simptome.
Goran Cvetojević
O spomenutoj smo metodi liječenja lokomotornog sustava, s aspekta fizikalne terapije, razgovarali s Goranom Cvetojevićem, višim fizioterapeutom iz Ustanove za zdravstvenu njegu u kući i rehabilitaciju Tibia.
Što je manualna terapija i kome je namijenjena?
Manualna terapija obuhvaća postupke koje terapeut provodi s pacijentom koristeći vlastite ruke (lat. manus – ruka). Manualna terapija je prvenstveno namijenjena pacijentima s problemima lokomotornog sustava (mišići, tetivno-ligamentarni aparat, zglobovi i kosti).
Zašto pacijentima preporučate manualnu terapiju?
Manualna terapija je bezbolna, jednostavna i učinkovita. Rizici adekvatne primjene su zanemarivi u odnosu na operativne tehnike liječenja. Manualnom terapijom rješavamo uzrok problema, a ne simptome.
Koji su najčešći oblici manualne terapije?
Manualni postupci u sklopu terapije ovise o školi manualne terapije. Moderne tehnike se nazivaju po određenim autorima. Mulligan, McKenzie, Cyriax, Kaltenborn-Evjenth… Osteopatija, kiropraktika najpoznatiji su oblici nastali u SAD-u iako kiropraktika kao najagresivniji pristup još nema svoje mjesto u hrvatskoj medicini.
Koje tehnike obuhvaća spomenuta terapija? Na koja bolna područja djeluju?
Tehnike koje koristimo unutar manualne terapije su mobilizacija, trakcija, tehnike mekih tkiva te manipulacija. Tehnike mekih tkiva obuhvaćaju:
-
“stretch“ tehnike kože, vezivnog tkiva i muskulature - poprečnu masažu mišićne fascije; frikcijsku masažu
- postizometriku relaksaciju tkiva – PIR
- masažu
Tehnike se koriste prvenstveno za bolna područja u lokomotornom sustavu.
Jesu li svi oblici manualne terapije jednaki za sve ili ih prilagođavate svakom pojedincu?
Svaki postupak manualne terapije individualan je ovisno o pacijentu, njegovom stanju, dijagnozi, funkcionalnom problemu, uzroku i mnogim drugim faktorima.
Koliko je uzastopnih terapija potrebno da bi se riješio zdravstveni problem?
Broj postupaka manualne terapije koji je potreban ovisi o stanju pacijenta. Nekada se problem može riješiti odmah, nekada je potrebno više dolazaka. Ponekad se neki postupci u manualnoj terapiji mogu provoditi i preventivno u sastavu medicinske gimnastike i u smislu popravljanja posture.
Vraćaju li se simptomi i nakon odrađene terapije?
Ukoliko se pacijentu manualnom terapijom uspije riješiti uzrok njegovih tegoba rezultat ostaje trajan. Preventivno ponašanje te izbjegavanje provokativnih faktora svakako je preduvjet da bi se „dobro“ stanje zadržalo. Prevencija je uvijek najvažniji dio svakog uspješnog liječenja.
Koliko se dugo bavite manualnom terapijom i kakvi su Vaši dosadašnji rezultati?
Manualnom terapijom se bavim od 2003 godine. Prva iskustva stekao sam na edukaciji doktorice Barak-Smešny, a potom sam obavio kompletnu edukaciju za moderne tehnike (McKenzie, Mulligan, Cyrax). Trenutno sam u fazi daljnjeg usavršavanja u ostalim tehnikama koje su dostupne, no morate znati da edukacija traje kroz sustave tečaja i po nekoliko godina. Osobno sam mišljenja da u svakoj tehnici postoje dobre i loše strane, a na svakom fizioterapeutu je da izabere najprikladniju tehniku za određenog pacijenta. Zbog toga je neophodno važno imati što više znanja i različitih tehnika.
Kako su pacijenti zadovoljni?
Pacijenti prihvaćaju manualnu terapiju na različite načine. Ovisno o načinu prezentacije. Problem u primjeni manualne terapije je u činjenici da većina pacijenta shvaća manualnu terapiju kao masažu ili kiropraktiku. Masažu i kiropraktiku u Hrvatskoj danas provode mnogi needucirani profili koji su znanja stekli na neadekvatan način. Nemaju osnovne anatomske podloge, ne znaju osnove fizionomije i normalnog pokreta. Takva osoba ne može i ne smije provoditi manualnu terapiju.
Pacijenti koji riješe problem su prezadovoljni i najčešći komentar je – “da sam barem ovo prije znao“. U našoj ustanovi efikasnost manualne terapije u 2008 godini ocijenjena je od strane pacijenata sa 67 posto u korist potpunog prestanka tegoba, 19 posto osoba je osjetilo bitno poboljšanje, 8 posto djelomično poboljšanje, a 6 posto pacijenata je izjavilo kako terapija nije imala učinak.
K. Ramić
