O simptomima, načinu liječenja i prevenciji najraširenije spolno prenosive bolesti na svijetu, tim Oridnacije.hr razgovarao je s dr. Anom Bakijom Konsuo, dermatologom-venerologom iz dubrovačke poliklinike Cutis.
Genitalni herpes je jedna od najučestalijih spolno prenosivih bolesti koju uzrokuje herpes simplex virus tip 1 i tip 2. Bolest obilježava primarna
infekcija te mogućnost brojnih recidiva, odnosno ponovnih javljanja bolesti. Infekcija
ima vrlo nepovoljan utjecaj na kvalitetu zdravlja velikog broja bolesnika, ne
samo u fizičkom nego i u emocionalnom i psihološkom smislu.
Može li oboljela osoba simptome prepoznati već “na prvi pogled”?
Tipična klinička slika herpetične infekcije jest pojava grupiranih mjehurića iste veličine na zacrvenjenoj koži, čiji pokrov nakon dan dva puca te nastaju ranice i kraste koje traju 15-ak dana i duže. Bolest prolazi ne ostavljajući nikakove tragove na mjestu infekcije.
Kod osoba koje prije nisu bile u kontaktu s herpes simplex virusom, početna ili primarna infekcija je karakterizirana ne samo ovakovim lokalnim simptomima nego i sistemskim kao što slabost, povišena temperatura, glavobolja, uvećani limfni čvorovi u blizini mjesta infekcije, smanjeni apetit, bolovi u mišićima i slično. Nakon prvog izbijanja, sljedeća su obično puno blaža i kraće traju.
Pojavljuju li se ti simptomi i kasnije?
U gotovo polovice bolesnika virus se aktivira nekoliko puta godišnje (od 3 pa sve do 10 puta godišnje). Ponovljenu infekciju mogu potaknuti razni čimbenici poput mjesečnice, stresa, ultraljubičastog zračenja, imunodeficijentnih stanja (AIDS, kemoterapija), no ponekad jednostavno ne znamo uzrok ponovne pojave infekcije. Vrlo često sami bolesnici predosjećaju izbijanje kožnih promjena jer osjećaju svbež ili škakljanje genitalnog područja ili pak bol u stražnjici i/ili nogama.
Na koji se način prenosi genitalni herpes?
Kako sam već navela, genitalni herpes uzrokuju dva virusa: Herpes simplex virus tip 1 i tip 2. Tip 1 je obično udružen s oralnim infekcijama dok je tip 2 udružen s genitalnim infekcijama, iako danas ova podjela je više iz didaktičkih razloga. Rezervoar virusa je čovjek, a s obzirom da se virus inaktivira na sobnoj temperaturi, glavni način prijenosa je spolni odnos (uključujući orogenitalni).
Na koji se način liječi bolest?
Kao i sve virusne infekcije, genitalni herpes se liječi protuvirusnim lijekovima. Bit djelovanja je u inhibiciji virusne timidin kinaze, tako da genitalni herpes pripada među rijetke virusne bolesti za koje postoji relevantna terapijska opcija. Najčešće se koristi aciklovir i noviji lijekovi koji su njegovi derivati – valaciklovir, famcikloovir, te rjeđi ganaciklovir. Danas primjena gore navedenih lijekova u obliku tableta je nedvosmislena terapijska opcija, dok se lokalna terapija u obliku krema u potpunosti napušta zbog nedjelotvornosti. Moram naglasiti da se terapija mora primjeniti u prvih nekoliko dana od početka infekcije. Svi oboljeli trebaju se liječiti, iako ni suvremeni antivirusni lijekovi ne mogu virus u potpunosti eradicirati, ali svakako mogu smanjiti broj recidiva, ublažiti simptome infekcije kao i samo trajanje iste, no možda najvažnije, smanjiti učestalost genitalnog herpesa unutar šire populacije. S obzirom da su recidivi česti i nepredvidivi, te na visoki stupanj zaraznosti u aktivnoj fazi bolesti, kao i na latentne infekcije, liječenje je problem ne samo bolesniku nego i liječniku.
Može li genitalni herpes uzrokovati druge probleme?
Infekcija genitalnog herpesa ne smanjuje samo kvalitetu života, nego postoji opasnost povećanog rizika za druge spolno prenosive bolesti, kao npr. HIV gdje je rizik veći i do 5 puta. Genitalni herpes može zadati dosta problema tijekom trudnoće koju bi u slučaju aktivne infekcije u vrijeme poroda trebalo dovršiti carskim rezom. Zbog nezrelosti djetetova imunološkog sustava i neadekvatne antivirusne zaštitite može doći do teške upale pluća, sepse i smrti novorđenčeta.
Što preporučate građanima – na koji način mogu zaštiti sebe i partnera?
Osnove zaštite su pranje ruku, odnos uz kondom, apstinencija te adekvatno liječenje u akutnoj fazi bolesti. Ne smijemo zaboraviti da samo 40 posto oboljelih ima simptome infekcije, pa osobe koje nemaju izraženu kliničku sliku predstavljaju glavni izvor zaraze i širenja infekcije a da toga nisu ni svjesni. Stoga imate li osjećaj svrbeža, peckanja, imate li napukline na kože, sa ili bez mjehurića, trebate posjetiti liječnika da bi zaštitili i sebe ali i svog partnera/cu.
Katarina Ramić