Pilonidalna bolest kronična je infekcija kože koja se pojavljuje na vrlo nezgodnom mjestu – stražnjici, najčešće u uleknuću između gluteusa (stražnjičnih mišića).
Stanje koje nastaje urastanjem dlaka unutar kože, češće se javlja u muškaraca nego u žena, najčešće u dobi od puberteta do 40. godine. Također je često u ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom i u onih s tvrdim, debljim dlakama, kažu u Hrvatskom koloproktološkom društvu koje okuplja kirurge i druge stručnjake koji se bave prevencijom i liječenjem bolesti debelog (odnosno završnog) crijeva i anusa.
Bolna infekcija
Simptomi pilonidalne bolesti variraju od manjeg uleknuća, rupice do velike bolne mase, uz često lučenje tekućine koja može biti bistra, zamućena ili sukrvava. Ako se razvije infekcija, područje između gluteusa postaje crveno, tvrdo, osjetljivo i bolno uz gnojnu sekreciju neugodna mirisa. Infekcija također može uzrokovati vrućicu, slabost i mučninu.
U Hrvatskom koloproktološkom društvu objašnjavaju da postoji nekoliko očitovanja pilonidalne bolesti. U gotovo svih bolesnika pojavljuje se stanje kada nastaje apsces (područje postaje izbočeno, osjetljivo i može lučiti gnojni sekret). Nakon što se apsces razriješi, samostalno ili uz medicinsko zbrinjavanje, u mnogih bolesnika razvije se pilonidalni sinus (šupljina ispod kožne površine, a s kojom je povezana jednim ili više otvora). Iako se mnogi od mnogi takvi sinusni otvori zatvore bez terapije, mnogi bolesnici ipak trebaju manji operativni zahvat. Manji broj bolesnika ima ponavljajuće upale i infekcije sinusnog područja, a tada je kirurški zahvat gotovo neizbježan.
Zbrinjavanje rane
Liječenje ovisi o tome kako se pilonidalna bolest očituje. Kod akutnog apscesa provodi se incizija (postupak zarezivanja kojim se stvara otvor za istjecanje gnoja) i drenaža gnojnog sadržaja kako bi se smanjila upala i bol. Taj postupak često se izvodi ambulantno uz lokalnu anesteziju. Kronični pilonidalni sinus obično zahtijeva eksciziju (izrezivanje).
U slučaju kompleksnih i ponavljajućih infekcija potrebni su kirurški zahvati koji mogu zahtijevati više vremena da bi se stanje zaliječilo.
Ako se rana mora ostaviti otvorenom, nužno je previjanje da bi se uklonio sekret te da bi se omogućilo da rana zacjeljuje iz dna prema površini. Iako će proteći nekoliko tjedana da se rana zatvori, uspješnost takvog postupka je veća.
Zatvaranje rane kožnim režnjevima zahtijeva veći operativni zahvat i postoji veća mogućnost infekcije, no takav zahvat može biti nužan u nekih bolesnika. Ako se rana može zatvoriti, mora se očuvati čistom i suhom sve dok koža potpuno ne zaraste. Poslije liječenja koža u području između gluteusa mora se održavati čistom i bez dlaka.
Kirurg će vam objasniti mogućnosti liječenja i olakšati izbor odgovarajućeg zahvata, preporučuju u Hrvatskom koloproktološkom društvu.
Rak debelog crijeva sve je češći – preventivni pregledi spašavaju život
I.V.
Foto: Shutterstock
