Prethodna su istraživanja pokazala kako život u sredini koja je po noći više osvijetljena od prosjeka čini muškarce podložnijima raku prostate, a žene raku dojke.
Na tom tragu, izraelski
su istraživači odlučili provjeriti svoju hipotezu, prema kojoj osvijetljenost
po noći ostavlja štetne posljedice na proizvodnju melatonina u našem tijelu –
hormona spavanja koji poboljšava san i djeluje na mentalnu mirnoću, a otpušta se za vrijeme mračnog dijela dnevnog ciklusa.
Za potrebe svog
istraživanja, ubrizgali su kancerogene stanice četiri skupine laboratorijskih
miševa, te promatrali rezultate. Za jednu je skupinu dan (osvijetljenost)
trajao 16 sati, a noć osam sati, te se tako simulirala izloženost koja je dulja
od prirodnog broja “osvijetljenih” sati.
Druga je skupina izložena
jednakom broju osvijetljenih sati, no također je tretirana melatoninom. Trećoj
je skupini dan skraćen na osam sati svjetla i 16 sati mraka, a četvrta je
skupina dobila iste uvijete, samo što je za vrijeme mraka izložena polusatnom
intervalu svjetla.
Miševi čiji su dani
bili najkraći imali su i najmanje kancerogene stanice (prosječno velike 0,85
kubna centimetra) u odnosu na miševe koji su 30 minuta bili izloženi svjetlu po
noći (5,92 kubna centimetra). Zaključili su kako supresija hormona melatonina
po noću utječe na razvoj tumora.
Jednako tako, veličina
tumora miševa čiji su dani bili dugi, a po noći su tretirani melatoninom
iznosila je 0,62 kubna centimetra, što odgovara veličini miševa čiji su dani
kraći.
“Izloženost osvijetljenosti po noći stvara poremetnje biološkog sata i
utječe na ciklički ritam koji se razvio tijekom milijuna godina evolucije, koje
su bile lišene osvijetljenosti po noći”, tvrde istraživači Sveučilišta
Haifa koji su proveli studiju.
K. Horvat
