Raste broj bolesti prenosivih sa životinja na ljude

Znanstvenici su ovih dana upozorili na porast bolesti koje se sa životinja šire na ljude. Najveći krivac za ovu pojavu su, tvrde stručnjaci, klimatske promjene i zagađenje okoliša.

O problemu porasta bolesti prenosivih sa životinja na ljude više smo doznali od prof. dr. sc. Adriane Vince i dr. Nevena Papića iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“.Treba reći kako će prof. Vince, poznata hrvatska infektologinja i citologinja, 9. veljače održati predavanje u najprestižnijem svjetskom istraživačkom centru za medicinu National Institutes of Health (NIH, Bethesda, Maryland, USA). Prof. Vince će prezentirati rad Klinike za infektivne bolesti kao središnje institucije u Hrvatskoj koja se bavi dijagnostikom i liječenjem humanih infektivnih bolesti bolesnika te prikazati rezultate znanstveno-istraživačkog rada stručnjaka Klinike.

1. Slažete li se s podatkom da klimatske i ekološke promjene pogoduju razmnožavanju novih bolesti?

Klimatske promjene, kao i globalizacija i druge tekovine industrijalizacije jedan su od uzroka promjene pojavnosti novih infektivnih bolesti, a i još uočljivije, pojave starih i zaboravljenih bolesti u područjima u kojima se ranije nisu javljale, s novim kliničkim slikama, otpornošću na antimikrobnu terapiju i opasnošću za ljudsko zdravlje.

Klimatske promjene, porast temperature, promjena količine oborina uzrokovale su promjene u ponašanju mikroorganizama s pojavom novih mutacija, promjena njihovih rezervoara, kao i vektora koji prenose bolesti od životinja na čovjeka, najčešće komaraca i krpelja. Mijenjaju se uobičajeni putevi migracije ptica, koje pridonose širenju i razvoju novih bolesti. Pojavljuju se vrste komaraca na područjima koja nisu njihovo prirodno stanište, a sa sobom donose i bolesti nekarakteristične za nova područja.

Možda je najupečatljiviji primjer West Nile virus, koji je bio endemski u određenim područjima Afrike, a prije 1999. je bio nepoznat na sjevernoj hemisferi. 1999. se prvi puta pojavio u SAD-u, a do danas se proširio gotovo cijelim područjem Amerike, pojavio se i u Indiji, Kini pa i zemljama Europe, uzrokujući i potencijalno fatalni oblik encefalitisa. Nažalost, prvi znakovi pojave virusa u Hrvatskoj se primjećuju, premda sama infekcija virusom još uvijek nije dokazana u bolesnika.

Intenzivnija poljoprivreda, veliki broj životinja na malom području dovele su do lakšeg miješanja i adaptacije životinjskih patogena, a to je u konačnici i mehanizam kojim nastaju nove mutacije virusa gripe, pa se tako javio i pandemijski soj gripe A H1N1. Isto tako se u zadnje vrijeme prati i promjena virulencije salmoneloza i drugih enterobakterija koje se prenose hranom, a kao uzročnik se upravo navodi intenzivni uzgoj životinja. Ne smije se zaboraviti pouka iz 1986. i pojave „kravljeg ludila“, odnosno 1995. i otkrića varijante Creutzfeldt-Jakobove bolesti uzrokovane prionima, koja se proširila iz Velike Britanije, a nastala je upravo „modernim“ načinom uzgoja i prehrane goveda tzv. koštanim brašnom. Prvotno je bila prikrivana što je dovelo do ulaska zaraženog mesa u prehrambeni lanac ljudi, a do 1997. je oboljelo 28 ljudi, a zbog tihog i nekarakterističnog tijeka bolesti broj ugroženih je nepoznat.

Turizam, nekontrolirano širenje gradova, egzotične životinje kao kućni ljubimci, nekontrolirani uvoz hrane, kretanje stanovništva, kao i sudjelovanje naših vojnika u ratnim zonama Azije ili Afrike otvaraju realnu mogućnost unošenja novih patogena, kao i prelaska životinjskih bolesti na ljude.

Doista, dolazi do porasta broja novih, zaraznih bolesti, koje predstavljaju realnu opasnost za ljudsko zdravlje, ali bilo kakve prognoze kada će se i koja bolest prilagoditi na čovjeka, izazvati epidemiju ili pandemiju, nažalost još uvijek nije moguća.

Bitno je sagledati sve faktore koji olakšavaju prijenos infekcije sa životinja na ljude i na vrijeme uočiti povećanu pojavnost određene bolesti, kao što to nažalost nije bio slučaj u Meksiku s virusom gripe H1N1, pa je bolest poprimila razmjer pandemije.

2. Koje su najčešće bolesti prenosive sa životinja na ljude?

Zoonoze su bolesti koje se prenose sa životinja na čovjeka. Oko 60 posto novih zaraznih bolesti su životinjskog podrijetla, a od svih zaraznih bolesti koje se javljaju u ljudi čak 70 posto originalno potječe od životinja. Uzročnici zoonoza razvrstani su u sve vrste infektivnih uzročnika: viruse, rikecije, bakterije, gljivice, protozoe i helminte.

Jedna od najčešća zoonoza u svijetu, pa i kod nas je Q groznica, uzrokovana Coxiellom burnetti, prisutna u nekih divljih i gotovo svih domaćih životinja, a u Hrvatskoj je najčešća u ravničarskim i ruralnim područjima. Ljudi se najčešće zaraze aerosolom u vrijeme janjenja ovaca, krajem zime i u proljeće. Bolest nastupa naglo, visokom temperaturom, glavoboljom, općom slabošću, a u većine oboljelih se razvija atipična pneumonija.

U našim područjima, posebice oko potoka, rijeka, u vlažnim i naplavnim područjima, relativno je česta i leptospiroza, febrilna bolest obično povoljnog tijeka, ali u rjeđim slučajevima može uzrokovati teže oštećenje jetre, bubrega i drugih organa i uzrokovati fatalan završetak. Godišnje se javlja oko 70-140 slučajeva.

Često se javlja i Lajmska bolest koju prenose krpelji, a godišnje imamo oko 200-300 bolesnika. Za bolest je karakteristična pojava kožne promjene u obliku ovalnog crvenila koje se širi od mjesta uboda krpelja. U slijedećim fazama može doći do generalizacije infekta sa širenjem uzročnika u živčani sustav, srce i zglobove.

Tularemija je nešto rjeđa zoonoza čiji su rezervoar divlji glodavci i zečevi, a čovjek se najčešće zarazi kontaktom sa zaraženom životinjom ili zaraženom hranom. Najčešće obolijevaju lovci, mesari, krznari i laboratorijski radnici. U Hrvatskoj se javlja uglavnom zimi, u svezi s lovom na zečeve. Na mjestu ulaska uzročnika (najčešće ruke) javlja se kožna promjena najčešće u obliku crvenog čvorića (primarni afekt) sa povećanjem limfnih čvorova, a kasnije se širi u krvlju u ostale unutrašnje organe.

Rjeđe, ali potencijalno opasne bolesti su hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom uzrokovane virusima, a prenose se s malih glodavaca na ljude. Javljaju se u obično u ruralnim područjima, a ljudi se obično zaraze u starim neprozračenim prostorima, šupama, radionicama, štalama, garažama. Za vrijeme Domovinskog rata zabilježena je epidemija s 125 oboljela vojnika. Bolest je karakterizirana febrilitetom, općom slabošću i bolovima, crvenilom lica i vrata, a kasnije se razvijaju znakovi bubrežnog zatajenja.
Treba još spomenuti i bolesti koje se prenose hranom a životinjskog su podrijetla kao salmoneloze, campylobacterioze, brucelozu, trihinelozu.

U područjima južne Hrvatske endemski se pojavljuje i kala-azar odnosno lišmenioza koju prenose komarci, kao i ehinokokoza koju prenose psi.
Toksoplazmoza je vrlo česta zoonoza, koju najčešće dobijemo od mačke, ili nedovoljno termički obrađenog mesa, a može uzrokovati teške infekcije ploda ukoliko dođe do zaraze tijekom trudnoće.

3. U kojoj mjeri su one opasne za ljudski organizam?

“Klasične” zoonoze poput bruceloze, tularemije, leptospiroze, Q-groznice, psitakoze ukoliko se na vrijeme prepoznaju i liječe u većini slučajeva imaju povoljan ishod. U manjeg broja bolesnika, posebice imunokompromitiranih mogu biti opasne i teško izlječive. Zbog napretka suvremene medicine u stalnom je porastu broj bolesnika koji primaju neki oblik terapije koja istovremeno oštećuje obrambeni sustav (bolesnici s transplantiranim organima, koštanom srži, malignim bolestima, reumatskim bolestima) i svi oni mogu oboljeti od teških oblika različitih zoonoza.

Bjesnoća je nažalost bolest sa 100 postotnim smrtonosnim ishodom ako se ne cijepimo u kratkom vremenskom periodu nakon kontakta sa zaraženom životinjom (mačka, pas, lisica). Srećom zahvaljujući dobroj suradnji Veterinarske i Epidemiološke službe bolest je u Hrvatskoj sada u potpunosti pod kontrolom.

Virusne infekcije (gripa, hemoragijske vrućice, meningoencefalitisi) u pravilu se teže liječe, dijelom zbog manjeg broja djelotvornih antivirusnih lijekova, ali u većine imaju nisku smrtnost, odnosno samoograničavajući (self-limited) tijek.

Suvremena medicina se najviše pribojava mutacija virusa koji bi doveli do pojave novog tipa virusa, koji bi istovremeno bio vrlo zarazan i imao visoke stope smrtnost. Virusi gripe su vrlo skloni raznim mutacijama i upravo oni imaju biološki najopasniji potencijal za čovjeka i sasvim su nepredvidivi.

Ne smije se zaboraviti da je “ptičja“ gripa H5N1 ozbiljan potencijalni uzročnik smrtonosne pandemije. Virus je izrazito zarazan za ptice, međutim do sada nije preskočio barijeru čovjek-životinja. U rijetkim slučajevima kada su se ljudi zarazili, radilo se o teškoj kliničkoj slici, sa smrtnošću od 60 posto. Od 2003. do danas umrlo je 400 ljudi, uglavnom u jugoistočnoj Aziji. Postoji realna opasnost da će virus mutirati i steći sposobnost da se kao i sezonska gripa lako širi među ljudima i izazove bolest koja bi u konačnici dovela do velikog broja oboljelih i umrlih.

Zato sustavi praćenja kretanja virusa gripe moraju biti dobro usklađeni među zemljama, što rezultira takozvanim pandemijskim planovima kako na razini Svjetske zdravstvene organizacije, tako i pojedinih zemalja, s ciljem da bi se spriječila pojava panedmije i njenih komplikacija. Kako je sam virus gripe nepredvidiv u svim svojim biološkim karakteristikama, tako je ponekad teško predvidjeti adekvatne količine antivirusnih lijekova i cjepiva.

4. Koji su najbolji načini prevencije?

U prvom redu potrebno je stalno praćenje i istraživanje pojavnosti bolesti na određenom području kako bi se pravovremeno i adekvatno reagiralo, obavijestilo i zaštitilo zdravu populaciju od bolesti. To je u zadaća epidemiologa, koja sa tendencijom ubrzanog razvoja novih bolesti i širenja drugih na nova područja postaje od izuzetne važnosti.

Infektolozi kao struka moraju pratiti nove metode dijagnostike i liječenja bolesti, kao i specifičnu patologiju u drugim područjima svijeta kako bi spremno reagirali na nove situacije. U Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“ uključeni smo u projekt telemedicine gdje redovito, jednom mjesečno održavamo telekonferencije s drugim klinikama u SAD-u, Južnoj Americi i Europi, gdje prikazujemo nove slučajeve i tako učimo jedni od drugih i prenosimo dragocjeno iskustvo.

Svaki čovjek mora biti svjestan da je u svakodnevnom kontaktu s prirodom i životinjama, te se neizbježno izlaže čitavom spektru mikroorganizama od kojih neki mogu uzrokovati bolest.
U prirodi treba svakako uživati, jer smo mi sastavni dio “životinjskog” lanca, ali bitno je znati gdje opasnosti vrebaju i kako se zaštiti.

Cijepljenje je najbolji način prevencije i ubrzano se radi na razvoju novih cjepiva. Tako bi se šumari, planinari i osobe koje rekreativno često borave u šumama trebali cijepiti od krpeljnog meningoencefalitisa.

Lovci, kao i osobe izložene opasnosti od bjesnoće poželjno je da se cijepe protiv bjesnoće. Osobe koje se bave ribolovom trebaju biti svjesne opasnosti od razvoja leptospiroze kako bi se u slučaju razvoja bolesti pravovremeno postavila dijagnoza i započelo liječenje. Kućni ljubimci isto tako mogu biti prijenosnici bolesti i to ne treba zaboraviti. Stara je poslovica da “u kući trudnice nema mjesta mački“, a pas osim što može prenijeti pseću trakavicu može prenijeti i ehinokokozu koja može biti ozbiljna bolest. U našim krajevima uobičajena je svinjokolja, ali ne smije se zaboraviti na trihinelozu i veterinarsku kontrolu mesa.

5. Što možemo očekivati u budućnosti? Hoće li se javljati novi virusi ili bolesti koje mogu prijeći sa životinje na čovjeka?

U zadnjih nekoliko godina pojavnost novih zaraznih bolesti se znatno povećala. Većina njih su životinjskog podrijetla, a neke su se uspješno prilagodile čovjeku i stekle sposobnost da uzrokuju bolest u čovjeka. Živimo u vremenu „svinjske gripe“ koja nas je još jednom podsjetila da je usprkos napretku modernog društva i eradikaciji mnogih zaraznih bolesti, otkriću antibiotika i porastu higijenskog standarda, nužna stalna budnost i pripravnost u praćenju zaraznih bolesti. Hrvatska postaje sve važnija tranzitna zemlja, turisti sa sobom donose bolesti karakteristične za njihova područja, naši vojnici borave u udaljenim područjima svijeta izloženi bolestima na koje nisu imuni. Urbanizacija, širenje naselja u šumska i riječna područja, kao i nedovoljno razvijena ekološka svijest te procese još više ubrzavaju. Hrvatska i kao članica NATO-a i EU-a izložena je realnom riziku bioterorizma. Opasnost pojave novih pandemija, novih virusa, pa i ponovne pojave zaboravljenih bolesti kao kuge, Ebole, Kongo-krimske groznice stalno je prisutna, pa moramo biti spremni na nove situacije i moguće scenarije. Suvremeni tehnološki napredak otvorio je brojne mogućnosti širenju starih i novih bolesti, ali istovremeno pruža i bolje mogućnosti praćenja, brze dijagnostike i liječenja ovih opasnih bolesti.

K. Ramić