U Hrvatskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, kontinuirano se bilježi porast samoubojstava među mladima. U prilog ovoj ružnoj statistici govori i slučaj 17-ogodišnjeg dječaka iz Starih Mikanovaca koji je okončao život vješanjem u blizini svoje kuće. Unatoč tome što se radi o malom mjestu u blizini Vinkovaca, u posljednja tri mjeseca tamo su počinjena čak tri samoubojstva među mladima.
Dvojica su bili učenici iste škole, dok je treći bio nešto stariji – sva trojica bili su poznanici. Psiholozi i psihijatri imaju pune ruke posla. Istražuju jesu
li ta tri slučaja na bilo koji način povezana. Sličan slučaj, ali puno većih
razmjera dogodio se u malom velškom gradiću Bridgendu. Tamo se u manje od dvije
godine ubilo čak 24-ero mladih ljudi u dobi između 13 i 27 godina. Pokazalo se
kako su se te osobe međusobno poznavale. Ne zna se radi li se tu o posmrtnoj
slavi, ali njihova smrt od strane poznanika i prijatelja bila je veličana.
Mnogi se pitaju radi li se o novom “trendu”.
Pitali smo psihijatricu i psihoterapeutkinju Suzanu
Kulović koji su znakovi upozorenja i kako prepoznati potencijalnog
samoubojicu? “Samoubojstva u Starim Mikanovcima i adolescenata u Bridgendu
pokazuje da trebamo slušati što nam ljudi govore i čitati ono što nam ostave
napisano. Alarmantni znaci su svakako
prijetnje samoubojstvom ili prijetnje ozlijeđivanjem druge osobe (prijetnje ubojstvom). Agresija se od nas
može okrenuti prema van na nekog drugog i obrnuto”, rekla je psihijatrica Kulović.
Dr. med. Suzana Kulović,
psihijatrica i psihoterapetukinja
U Hrvatskoj je samoubojstvo jedan od vodećih uzroka smrti.
Godišnje se u prosjeku ubije oko 1000 ljudi. Još je veći broj onih koji o tome
razmišljaju ili planiraju, ali i onih koji u svom naumu nisu uspjeli. Brine
činjenica kako je namjerno oduzimanje života češći razlog smrti među mladima, nego bilo koja bolest ili prirodne pojave. Vješanje je najčešći način
počinjenja samoubojstva. Muškarci su skloniji oduzimanju života vatrenim
oružjem, a sam čin olakšava im velika dostupnost istih. Hrvatska je na 17.
mjestu po broju oduzetih života u svijetu, što je manje no u Sloveniji ili
Mađarskoj, ali više nego u Austriji. Među onima koji su pokušali, 10 posto će ih
idući puta i uspjeti. Od 23 pokušaja,
jedan će biti i ostvaren.
“Uzroci
samoubilačkih misli mogu biti bolesna stanja kao što su stanja depresije,
shizofrene psihoze ili frustracije ovisnika o drogama i alkoholu
(psihopatološki). Mogu to biti i životne situacije koje nisu nužno povezane s
psihopatologijom: zarobljavanje u neprijateljskom okruženju, teške financijske
situacije s pritiskom izvana”, napominje Kulović.
Oduzimanje života
događa se jednako unutar svih razina i skupina zajednice, neovisno o tome jesu
li bogatiji ili siromašniji. Želja za smrću proizlazi iz dubokog nezadovoljstva
i tuge.
Žene češće
pokušavaju, a muškarci više uspjevaju u naumu oduzmimanja život. Veći broj
samoubojstava bilježi se sredinom godine, a kritični mjeseci su travanj, svibanj
i lipanj. Ljudi koji pokušavaju počiniti samoubojstvo pričaju o tome, traže
pomoć, ali rijetki to znaju prepoznati. Mit je da ljudi koji o tome govore samo
privlače pažnju. Oni su nesigurni, ne znaju bi li to učinili, tako da je
mogućnost intervencije moguća i poželjna.
“Osobu za koju
sumnjamo da je suicidalna iz bilo kojeg razloga treba uputiti da razgovara sa
stručnjakom. Ukoliko osoba koja je pokušala suicid nije uspjela u svom naumu, ima veći
suicidalni rizik od prosjeka i treba na to obratiti pažnju. Potrebno je razgovarati o suicidalnim impulsima,
težnjama i nakanama jer to može pomoći prevenciji. Rizični faktori su situacije
koje izazivaju veliku psihičku bol i osjećaj bespomoćnosti što izaziva visoku
frustraciju. Od psihopatoloških stanja to su mladi muškarci oboljeli od
shizofrene psihoze, depresije, kronični alkoholizam i druge
ovisnosti, teška neizlječiva tjelesna bolest koja izaziva veliku patnju”,
napominje i objašnjava psihijatrica Kulović.
Na sreću,
suicidalne težnje kod većine ne traju
cijeloga života. Ukoliko “pregrme“ tu tešku i opasnu fazu, ostatak života
lijepo će (ili barem ljepše) provesti. Sumnjate li da si netko u vašoj blizini
želi oduzeti život, jako je važno
pravilno odreagirati. Ne ostavljajte osobu suicidalnih namjera, shvatite ju
ozbiljno, pružite joj pomoć do dolaska stručne pomoći. Također, dobro je
sakriti lijekove, vatreno oružje i slične predmete koji bi mogli poslužiti toj nakani.
I ne zaboravite,
niti jedan pokušaj samoubojstva nije privlačenje pažnje. Koliko god vam se neki
od pokušaja učini neozbiljnim, tko to pokuša na bilo koji način ima ozbiljne
namjere i duboko je nesretna osoba. Ako već sami to ne znaju prepoznati,
učinite to vi za njih i osigurajte im adekvatnu pomoć stručnjaka.
Osim cijenjenih
psihijatara koje možete pronaći u našem adresaru, donosimo vam i slijedeće
brojeve za hitne slučajeve:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida
– 01 2388 888, 01 2421 603
Hrabri telefon – 0800 0800
Plavi telefon za djecu u krizi – 0800 421
888.
Ivana Grbavac
