Štitna žlijezda (štitnjača) je endokrini organ pod nadzorom hipofize, i jedan od najprokrvljenijih u tijelu. Smještena je u prednjem donjem dijelu vrata, gdje poput potkove obavija dišnu cijev (dušnik). Štitnjača svojom građom nalikuje leptiru.
Osnovna građevna jedinica štitnjače su folikuli (mjehurići). Folikuli grade žljezdane epitelne stanice tireocite koji proizvode hormone i koloid (gustu tekućinu u kojoj je koncentriran tireoglobulin – bjelančevina na koju su vezani hormoni štitnjače).
Žlijezda je isprepletena limfnim putevima i brojnim živčanim vlaknima. Štitnjaču čine dva režnja (desni i lijevi), povezani središnjim dijelom (istimusom). Svaki režanj kod zdrave štitnjače širok je između 2 i 2,5 cm, te dug oko 4 cm.
Štitnjača je glavna energetska žlijezda i regulator rada svih tjelesnih stanica jer hormoni koje proizvodi direktno utječu na stanični metabolizam. Luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koji su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma – krvožilni i dišni sustav, mozak, ali i kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda (npr. nadbubrežne i spolnih žlijezda).
Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog, osnovnog metabolizma stanica, gdje njihov manjak može usporiti metabolizam do 40%, a višak ubrzati metabolizam čak 60 do 100%. U okviru jednog dnevnog ciklusa (izmjene Sunca i Mjeseca) štitnjača, ovisno o fazi dana i intenzitetu stresa, povećava prokrvljenost, odnosno povećava svoj rad za 40% čime ubrzava stanični metabolizam. Naime, štitnjača na staničnoj razini utječe na sagorijevanje glukoze u prisustvu kisika što povećava količinu oslobođene energije. Isto tako, rad štitnjače se može mijenjati i s obzirom na godišnje doba i atmosferske prilike.
Provjera stanja štitnjače
Kada želite provjeriti stanje svoje štitnjače, prema novijim smjernicama, preporučuje se mjerenje slobodnog oblika hormona štitnjače. Riječ je o dijelu hormona štitnjače koji nisu vezani za specifične bjelančevine u krvi. Označujemo ih slovom f (eng. free = slobodno), kao fT3 i fT4. Slobodni oblik tiroksina (fT4) smatra se pravom mjerom hormonalne ravnoteže u osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Osobama koje imaju zdravu osovinu hipotalamus-hipofiza-štitnjača-nadbubrežna žlijezda, preporučuje se stoga samo kontrola tireotropina (TSH) i slobodnog tiroksina (fT4).
Bjelančevine koje vežu hormone štitnjače su globulin koji veže hormone štitnjače (eng. thyroxine-binding globuline, TBG), transtiretin (eng. transthyretin, TTR) i albumin. Glavna transportna bjelančevina je globulin koji veže tiroksin (TBG), vežući oko tri četvrtine hormona štitnjače.
Određena zdravstvena stanja mogu mijenjati razine ove vrste bjelančevina u krvi, što može voditi netočnom tumačenju razine ukupnih hormona štitnjače. Niže razine TBG bjelančevine mogu se očitovati kod osoba koje na primjer imaju bolesti bubrega ili uzimaju anaboličke steroide, dok estrogen povisuje vrijednosti TBG, u trudnoći ili kod uzimanja oralnih kontraceptiva.
Poremećaji rada štitnjače
Postoji skupina poremećaja štitnjače koji se rjeđe dijagnosticiraju, ali mogu dugoročno imati značajne posljedice na zdravlje pojedinca. Zovemo ih subklinički poremećaji štitnjače. Karakterizira ih izostanak kliničkih simptoma, ali se mogu prepoznati po vrijednostima krvnih nalaza. Koncentracije hormona T3 i T4 obično su u referentnim intervalima, dok su vrijednosti TSH hormona izvan referentnih intervala. Kod subkliničke hipotireoze koncentracije TSH su povišene u odnosu na referentni interval (TSH 4.50-19.99 mIU/L), a kod subkliničke hipertireoze koncentracije TSH su niže u odnosu na referentne intervale (TSH 0.45 mIU/L).
Autoimune bolesti štitnjače su poremećaji imunološkog sustava, u kojima je ciljani organ štitnjača. Nastaju kao kombinacija genetskih i okolinskih čimbenika, iako je etiologija često nejasna. Imunološki sustav tako može razviti reakciju na hiperstimuliranu štitnjaču, što nazivamo autoimunom bolesti štitnjače, ili Hashimotov tireoiditis. Češće se javlja kod žena, a učestalost raste s dobi. Karakterizira ju kronična destrukcija tkiva štitnjače, koje se može popunjavati fibroznim tkivom i limfocitima. U početku bolesti može se javiti prolazna hipertireoza zbog naglog oslobađanja hormona iz oštećenog tkiva. Prepoznaje se po povišenim vrijednostima antitijela na tireoglobulin (anti-Tg) i tireoidnu peroksidazu (anti-TPO). Liječenje često zahtijeva i tretiranje štitne žlijezde, i tretiranje imunološkog sustava.
Liječenje – povratak u ravnotežu
Prvi korak u liječenju funkcionalnih bolesti štitnjače je promjena stila života. Pacijentima se daju savjeti kako vratiti organizam u stanje prirodne ravnoteže. Već malim promjenama u dnevnom ritmu moguće je smanjiti pritisak na štitnu žlijezdu. Po potrebi se uvodi i suplementacijska terapija u obliku dodataka prehrani i fitoterapijskih preparata u cilju prevencije daljnjeg razvoja bolesti i ublažavanja neželjenih simptoma.
Drugi korak je uvođenje supstitucijske terapije za štitnu žlijezdu (u slučaju smanjenog izlučivanja hormona, ili hipotireoze) ili terapije kojom se zaustavlja proizvodnja viška hormona štitnjače (u slučaju pretjeranog izlučivanja hormona, ili hipertireoze).
Kirurški zahvat
Krajnji korak je kirurško odstranjenje dijela ili cijele štitnjače, što se provodi samo ako postoje jasne indikacije za izvršavanje operativnog zahvata. Kirurški zahvat preporučuje se pacijentima koji imaju tumore štitnjače, velike čvoraste guše, stanje izrazite kronične upale štitnjače i sva stanja gdje konzervativno liječenje hipertireoze nije dalo rezultata. Nakon kirurškog zahvata, potrebno je uvesti doživotnu supstitucijsku hormonalnu terapiju.
Minimalno invazivni zahvat na štitnjači provodimo s tzv. ultrazvučnim škarama, što omogućuje pacijentu povratak na kućnu njegu u manje od 24 sata. Ova tehnika smanjuje oštećenje tkiva, što omogućuje brži postoperativni oporavak, a estetski učinak je izvrstan. Jutro nakon operacije uobičajeno je tek stezanje u grlu, ali nema jakih bolova.
Potrebno je neko vrijeme da se organizam privikne na funkcioniranje bez štitnjače, i s nadomjesnom terapijom, ali dio pacijenata već nakon par dana javlja da su dugogodišnji neugodni simptomi koje je uzrokovala štitnjača nestali. Kroz nekoliko tjedana, pacijenti se u potpunosti vraćaju svojoj uobičajenoj rutini posla i obaveza.
Štitnjača – evo što ste nas pitali o ovoj žlijezdi
Foto: Shutterstock, Poliklinika Leptir
