Seksualno zlostavljanje često ne mora imate veze sa željom za spolnim odnosom, prije se radi o agresivnom i manipulativnom činu kojim će zlostavljač steći potpunu kontrolu nad žrtvom.
Desetljeća istraživanja pokazala su kako ovaj čin ostavlja dugotrajne posljedice na žrtvu, poput razvoja anksioznosti, depresije, poremećaja u prehrani, korištenju droga i alkohola, ali i razvoj PTSP-a. Na žalost, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u zadnjih je nekoliko godina broj kaznenih djela spolnog uznemiravanja porastao više od 55 posto, prenosi Večernji list. Isto se tako u medijima proteklih mjeseci moglo čitati sve više priča o ženama (ali i muškarcima) koji su nakon dugih godina šutnje odlučili sa svojom pričom istupiti u javnosti. Iako se radi o iznimno hrabrom koraku, iznenadio je velik broj negativnih komentara na njihove postupke, poput onih da je žrtva sama kriva i da je kriva jer je šutjela. No, kakvu podršku u našem društvu žrtva uopće može očekivati? I na to pitanje u nastavku teksta odgovara naš stručni suradnik, Igor Čerenšek mag. psych.
Je li zlostavljač neka nama nepoznata, zla osoba, ili se češće radi o nekome koga poznajemo i u koga imamo povjerenja?
Najčešće su zlostavljači ljudi koji su bliski žrtvi, posebno ako se radi o zlostavljanju djece gdje je počinitelj osoba iz bliske okoline čak u 80% slučajeva. Zlostavljač najčešće koristi svoju ulogu u životu žrtve, prethodnu bliskost ili moć koju ima u odnosu sa žrtvom. U nekim slučajevima prethodno nepoznata osoba se „približi“ žrtvi kroz neko vrijeme prije nego što počini zlodjelo.
Zašto se žrtva ponekad „veže“ uz zlostavljača, kako se to dogodi?
Žrtve seksualnog nasilja se ponekad „vežu“ za počinitelja, ali to se rijetko događa kao i u drugim oblicima nasilja u odnosu na uobičajenu reakciju straha, bijega, ljutnje i tuge. Svaki oblik seksualnog nasilja, ujedno i psihološko nasilje, posljedice su toliko snažne i duboke da osoba koja prolazi traumu može osjećati svašta i neozbiljno je uopće pokušati reći kako se pojedinac u situaciji osjeća ili reći da možemo razumjeti kako se osjeća. Ako do toga i dođe moguće je da žrtva nasilja racionalizira to što se dogodilo, pokušava opravdati postupak počinitelja koji je ujedno i bliska osoba ili pokušava „opravdati“ svoje iskustvo. Doista, sve je moguće, ali NIŠTA ne opravdava počinitelja!
Kako biste komentirali situaciju u kojoj zlostavljač, ali i često javnost, krivicu glasno prenosi na žrtvu?
Žrtva NIKAD nije kriva! Postoje faktori koji povećavaju vjerojatnost pojavljivanja nasilja ali to ne znači da je žrtva odgovorna, radi se samo o povezanosti a ne o uzročno posljedičnoj vezi. Zlostavljač sebi i drugima želi na neki način opravdati, objasniti zašto je do tog čina došlo, ali samo zato da bi sam sebi pomogao. Veća je vjerojatnost da će vas netko napasti i oteti vam novac po noći u gradu. Znači li to da ste vi krivi ako se to dogodi jer ste nakon mraka napustili svoj stan? Takvo tumačenje događaja ostavlja dubok i štetan trag na stvarnu žrtvu i šalje poruku drugim ljudima koji će na žalost slično doživjeti u budućnosti da nema smisla tražiti zaštitu i pomoć jer će dobiti samo negativnu kritiku a ne ono što zaslužuju. Jednako tako šalje se i poruka onima koji su krivi za neki oblik nasilja da to i nije tako strašno i da vjerojatno neće biti adekvatno kažnjeni.
Napetost, strah, panika: Ovo je 9 jasnih signala da patite od anksioznog poremećaja
Koje posljedice ostavlja na psihu, a i daljnji život zlostavljane osobe?
Na žalost posljedica ima jako puno. Tu su strahovi, fobije, nesanica, depresija i/ili anksioznost, pad samopouzdanja, problemi u socijalnom kontekstu, socijalna izolacija ili stigmatizacija, problemi u seksualnom životu, a u nekim slučajevima čak i PSTP ili razmišljanje o suicidu. Razlike po pitanju posljedica postoje, ali važno ih je doživljavati na individualnom nivou, a ne s obzirom na dob jer pretpostavke u ovom kontekstu mogu biti opasne.
Koje se vrste post-traumatskog stresnog poremećaj mogu javiti?
PTSP može biti akutan, kroničan ili odgođeni. Možemo ga razlikovati s obzirom na sadržaj (izvor) traume i s obzirom na broj i vrstu simptoma. Dakle, varijanti ovog poremećaja ima jako puno kao i simptoma, a povećana anksioznost, strahovi i ponovno proživljavanje traumatskog događaja su samo neki od njih.
Zašto žrtva najčešće neće priznati što joj se dogodilo?
Razloga ima mnogo, to može biti jer se osjeća posramljeno, tužno, bespomoćno u strahu jer možda misli da ne može ili se boji prijaviti počinitelja. Savjetovao bih svakako da to što se dogodilo podijeli s članovima svoje obitelji ili prijateljima, uglavnom bliskim osobama od kojih će dobiti podršku i da zatraži psihološku pomoć, čak i ako ne osjeća akutno velike probleme. Naravno, rado bih rekao da prijavi tu osobu policiji ali to nije uvijek baš tako jednostavno za napraviti kao što je za reći. Zato prvo predlažem podršku, a onda ako je ikako moguće daljnje zakonske korake.
Što biste savjetovali žrtvi koja je odlučila šutjeti?
Ako je osoba tako odlučila savjetovao bih toj osobi da barem promisli o razgovoru sa stručnjakom. Osoba sama teško može prepoznati što se s njom događa, stručnjak tu može puno pomoći kao i osobe iz bliske okoline koje nekad bolje uočavaju promjene u našem ponašanju od nas samih.
Kako mi možemo pomoći zlostavljanoj osobi?
Možemo pomoći slušanjem i davanjem bezuvjetne podrške i ljubavi. Ne trebamo brzati sa savjetima ili reći da razumijemo kako se osoba osjeća, ali lijepo je ako možemo biti tu za osobu čak i ako ništa konkretno sami ne možemo poduzeti. Imanje iskrene podrške u tom slučaju je prioritet.
Može li žrtva kako spriječiti počinitelja u njegovoj namjeri?
Vrlo teško. Na žalost nje žrtva ta koja je odgovorna ili je mogla nešto učiniti. Upravo je to i nekad problem jer si ljudi nakon događaja zamjeraju da su nešto mogli. Na žalost većina ljudi se u situaciji zlostavljanja „zamrzne“ pa čak i ako bi nešto fizički mogli napraviti, to zapravo ne mogu zbog psihičke blokade. Možda ako već neko vrijeme uočavate signale opasnosti možete to podijeliti s bližnjima i razgovarati o strategiji samozaštite, ali na žalost većina nas tako nešto vidi tek nakon što se nešto već dogodilo.
Evo istine o životu nakon razvoda i zašto si ne smijete predbacivati jer ste našli “krivu” osobu
Što bi se u našem društvu trebalo promijeniti da osoba osjeća sigurnost i ne boji se tražiti pravdu?
Trebala bi se povećati efikasnost sustava za kažnjavanje svih oblika nasilja, ne samo seksualnog nasilja. Kad bi sustav bio efikasniji i kad bi znali da nas doista štiti, neki broj pojedinaca bi se ipak osjećao sigurnije tražiti pravdu. Trenutno, mnogi je ne traže jer ne vjeruju u učinkovitost sustava.
Kolika je za žrtvu važna psihoterapija?
Jako puno. Psihoterapijski rad može ubrzati proces oporavka od traume ali i značajno unaprijediti kvalitetu života kasnije.
Prepoznajte razne oblike seksualnog zlostavljanja
U današnjem društvu, seksualno zlostavljanje se javlja i u puno suptilnijim oblicima. Umjesto prisile na seks, žrtva od zlostavljača može primati poruke kasno navečer uz neprikladne fotografije, u pitanju mogu biti neželjeni seksualni komentari, ili poziv na sastanak koji se na kraju pretvori u „dejt“. Danas se seksualno zlostavljanje može dogoditi putem e-mailova, društvenih mreža i naravno na poslu ili fakultetu.
Koji sve oblici seksualnog zlostavljanja postoje?
Ana Čerenšek, prof.psih., dala je odgovor na ovo pitanje te nudi savjete kako se nositi sa zlostavljanjem i kako pomoći bliskoj osobi koja je zlostavljana:
Oblika ima jako puno, ali definicija Svjetske zdravstvene organizacije jako dobro obuhvaća sve: Seksualno nasilje je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba.
ŠTO AKO SAM PREŽIVIO/JELA SEKSUALNO NASILJE?
- Podsjeti se da nisi kriv/kriva
- Traži podršku bliskih ljudi
- Traži podršku stručnjaka i organizacija koje se bave ovakvim problemima
- Daj si vremena za oporavak, koliko treba. Ako postoji nešto što možeš i želiš poduzeti, napravi to uz podršku!
ŠTO AKO JE MENI BLISKA OSOBA DOŽIVJELA SEKSUALNO NASILJE?
- Manje pričajte i više slušajte i pitajte osobu kako joj možete više ili bolje pružati podršku
- Ne umanjujte to što se dogodilo
- Ne tražite osobu da vam stalno iznova prepričava događaj, pustite da to osoba napravi kada i koliko želi sama
- Dajte bezuvjetnu podršku i ne dijeli savjete poput Nisi trebala… ili Šteta da nisi…
- Usmjerite osobu na stručnu podršku
Foto: Shutterstock
