Stopalo je jedini dio tijela koji se uvijek nalazi u dodiru s podlogom – i kada stojimo, sjedimo ili ležimo. Građa našeg stopala nije takva da bi ono bilo sposobno nositi velika statička opterećenja. Čovjekovo stopalo od rođenja prilagođeno je kretanju – i to uglavnom po neravnom terenu.
Bosonogo trčanje
Bosonogo kretanje stavlja pred naša stopala velike zahtjeve, čak možemo reći da izvlači iz stopala njihov prirodni maksimum. Aktivnost svih mišića i koštano-ligamentarnih stabilizatora stopala i cijele noge pritom je na vrhuncu. Stopalo radi “na maksimumu“. Bosonogo trčanje (barefoot running) koje se posljednjih desetak godina intenzivno promovira kao zdrava (najzdravija) trkačka aktivnost odlično je za stopala koja su strukturno i funkcijski spremna na puno opterećenje.
Valja znati da je kod ove vrste trčanja prijenos opterećenja pri kontaktu pete o podlogu veći (nema amortizacije kontakta obućom), a priprema stopala za taj kontakt je intenzivnija (stopalo se rotira i priprema za udarac i amortiziranje energije pri dodiru podloge). Pri iskoraku ta akumulirana energija daje snažniji odraz, s jačim pregibanjem stopala prema podlozi, radi čega je kod ove vrste trčanja podizanje koljena od podloge veće, a veći je i rad mišića natkoljenice, zdjelice i trupa. Općenito, bosonogo trčanje stavlja pred tijelo trkača veće zahtjeve.
Kod stopala koja boluju od neke deformacije, takvi zahtjevi mogu biti preveliki, pa se pri bosonogom trčanju mogu pojaviti ozljede (stopala, nogu, ali i ostalih dijelova tijela). Neke od ovih deformacija su prirođene, ali veliki dio nastaje tijekom života – pa ih nazivamo stečenim deformacijama. Takva stopala valja prilagoditi podlozi obućom s ortopedskim uloškom.
I sportska obuća mora biti optimalno prilagođena vrsti aktivnosti za koju je namijenjena. Vrlo je važno redovito mijenjati izgaženu obuću jer ona ne zadržava stopalo u optimalnom položaju prilikom sportske aktivnosti te promjenom položaja stopala dovodi do promjene u smjeru i intenzitetu prijenosa opterećanja preko stopala na podlogu.
Štetni tvrdi potplati i ravna podloga
“Zatvaranje“ stopala u obuću tvrdog potplata i ravne podloge dovodi do postupne inaktivnosti malih mišića stopala, te posljedično i do njihove atrofije (slabljenja). Oni, naime, nemaju potrebu biti aktivni u uvjetima u kojima je stopalo “imobilizirano“. S vremenom, takvo stanje dovodi do poremećaja statike stopala, što nepovoljno utječe na cjelokupno držanje tijela. Ako veći dio života koristimo takvu obuću, onda povremeno kratkotrajno bosonogo trčanje i opterećenje može izložiti nepripremljena stopala dodatnom oštećivanju.
Ljuljajuće cipele za aktiviranje mišića
Zbog aktiviranja mišića tijela osmišljena je obuća u kojoj su mišići aktivniji. U osnovi radi se o “nestabilnoj“ cipeli koja dozvoljava “ljuljanje“ pri hodu potpomažući tako neke od osnovnih segmenata u fazi hoda. Nošenjem ovakve obuće povećava se pokretljivost u gležnju, koji se istovremeno – radi jačanja okolnih mišića – postupno stabilizira. Također, nošenjem ove obuće povećava se opterećenje na stražnju i vanjsku grupu mišića potkoljenice, te stražnjih mišića natkoljenice, aktivira se pokretljivost fleksije koljena, ekstenzije kuka, smanjuje opterećenje fleksora kuka i postupno jačaju mišići stabilizatori trupa.
Općenito, nestabilna podloga – pa tako i nestabilna obuća – stimulira propriocepciju organizma, tj. sposobnost da se dio tijela nesvjesno pozicionira u prostoru, odnosno da taj dio tijela doživljavamo “svojim“. Pri kupnji ovakvih cipela prilagodba na njih mora trajati nekoliko tjedana. Dugoročno može se očekivati da će “nestabilna“ cipela pomoći snaženju mišića potkoljenice. Osobe s poremećajem ravnoteže o eventualnom odabiru ove vrste obuće trebaju razgovarati s liječnikom.
Od rođenja smo naviknuti na nošenje obuće koja štiti stopala, ali obuća je i važan modni detalj. U odabiru cipela često je izgled važniji od udobnosti, pa su mnogi skloni trpjeti bol i nelagodu.
Opterećenje
Kad stojimo bosonogi, dvije trećine težine tijela prenose se na petu, a jedna trećina na prednji dio stopala. Povišenjem potpetice na cipeli raste opterećenje na prednji dio stopala. Na potpeticama visine 3 do 4 centimetra opterećenje se prenosi podjednako na prednji i stražnji dio stopala, a prilikom nošenja potpetica viših od 5 do 7 centimetara znatno se povećava opterećenje na prednjem dijelu stopala, a smanjuje opterećenje pete.
Urušavanje i deformacija stopala
Nošenje cipela s visokim potpeticama dugoročno može biti veliki problem, osobito u osoba koje dulje stoje ili hodaju te ako imaju prekomjernu tjelesnu težinu.
Urušavanjem uzdužnog prednjeg dijela stopala dolazi do širenja njegova prednjeg dijela poput lepeze, a prsti stisnuti u uskoj cipeli slabije su pomični, približavaju se i deformiraju. Uska obuća kod osoba s nasljednim opterećenjem može pogodovati razvoju deformacije valgusa palca (haluks valgus) koja se očituje iskrivljavanjem palca i formiranjem bolne izrasline (kvržice) s unutarnje strane stopala. Ovo je najčešća deformacija stopala – devet puta češća je u žena nego u muškaraca, a liječi se jedino operacijski.
Važan je i odabir papuča
Nije svejedno kakve papuče nosite jer se upravo u njima noge odmaraju od dnevnih napora i opterećenja. Ako imate naviku čestog izuvanja/obuvanja papuča, najbolje je da nosite natikače, a ne zatvorene papuče jer ćete gaziti po dijelu koji zatvara petu. Na taj način oštećujete obuću koja će tako biti manje funkcionalna, te stvarate neadekvatnu podlogu pri opterećivanju pete. Izgažena papuča daje manju stabilnost stopalu prilikom nošenja, pa stoga riskirate ozljedu, spoticanje ili pad.
Obuća nikako ne bi smjela pridonositi riziku vašeg ozljeđivanja. Kod osoba starije dobi, osobito ako imaju neko neurološko oštećenje, poremećaj ravnoteže i slično, pogodna će biti zatvorenija i dublja papuča gumenog potplata, kako bi se izbjegla klizanja i padovi.
Gipko, prilagodljivo, stabilno
Starije osobe te osobe koje se teško prigibaju trebaju odabrati obuću koja se lako izuva. Ako natikače nisu prihvatljive, tada to mogu biti zatvorenije papuče s kopčama ili patentnim zatvaračem kojim je lako rukovati.
Pri odabiru visine potpetice na papučama treba voditi računa o stabilnosti stopala. Peta viša od 2-3 cm destabilizira gležanj te postupno povećava opterećenje u prednjem dijelu stopala. Ali, ni potpuno ravni potplati nisu udobni, osobito kod osoba koje veći dio svojeg radnog dana nose visoke pete. Potpuno suprotni tip obuće opteretit će stražnju grupu mišića potkoljenice, što može dovesti do bolova u listu potkoljenice ili na petnom dijelu stopala.
Obuća mora biti udobna tako da je gipka, dozvoljava pokretljivost malih mišića stopala, a materijali od kojih je napravljena prozračni su. Potplati moraju spriječiti klizanje na podlozi. Stabilnost obuće različita je za osobe različite dobi i zdravstvenog stanja. Kožna i prozračna obuća, sa širokim prostorom za prste bit će povoljna za osobe koje pate od kožnih promjena na stopalima, deformacija stopala ili sklonosti oštećenjima kože (npr. dijabetičari).
Foto: Shutterstock
