Ponašanja vezana uz prehranu i tjelesnu aktivnost najčešće su rezultat socioekonomskih uvjeta i okruženja koja ne potiču zdravije izbore, kaže doc. dr. sc. Musić Milanović
Nedostatak tjelesne aktivnosti, pogotovo u djece, u kombinaciji s drugim rizičnim čimbenicima može dovesti do narušavanja cjeloživotnog zdravlja. Jedna od mogućih posljedica je povećanje učestalosti debljine. Upozorila je na to nedavno doc. dr. sc. Sanja Musić Milanović, voditeljica Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Razgovarali smo s njom o gorućim problemima djece s kojima se sve češće suočavamo u Hrvatskoj.
Šokantan je podatak kako je 86 posto djece pri upisu u osnovnu školu tjelesno aktivno, a samo ih 17 posto pri izlasku iz osnovne škole i ostane aktivno. Što se dogodi u međuvremenu?
Kako funkcionira mozak tinejdžera? Ovo će htjeti pročitati svi – i roditelji i djeca
Djeca koja kreću u školu imaju prirodnu potrebu za pokretom, naviknuta su na slobodu kretanja i s lakoćom ispunjavaju dnevne preporuke od 60 minuta tjelesne aktivnosti. S vremenom, uslijed porasta školskih obaveza, raste i vrijeme provedeno u sjedilačkim aktivnostima i smanjuje se udio djece koja su dovoljno tjelesno aktivna. Istraživanja nam zaista pokazuju da se tjelesna aktivnost s dobi smanjuje.
Prema rezultatima istraživanja Inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska iz 2019. godine, gotovo svi osmogodišnjaci dosežu preporučenih sat vremena dnevno u aktivnoj igri. Prema podacima dobivenima Istraživanjem o zdravstvenom ponašanju učenika, u dobi od 11 godina preporuke od sat vremena tjelesne aktivnosti dnevno ispunjava 28 posto djece, u dobi 13 godina njih 25 posto, dok u dobi od 15 godina ove preporuka ispunjava 17 posto učenika.
U svim dobnim kategorijama više dječaka je dostatno tjelesno aktivno u odnosu na djevojčice. Ako to pogledamo iz perspektive vremena provedenog u školi, podaci europskih istraživanja pokazuju nam da djeca u školi oko 65 posto vremena provode u sedentarnim aktivnostima dok u aktivnostima visokog intenziteta provedu oko pet posto vremena.
Neophodno je implementirati intervencije usmjerene na podizanje tjelesne aktivnosti u djece, posebice tijekom školskog dana, što je veliki izazov za sve relevantne dionike. Multisektorski pristup u stvaranju poticajnog okruženja je ključan faktor u tome.
Smatra se kako djeca s normalnom tjelesnom masom imaju 13 posto veću vjerojatnost za bolji akademski uspjeh.
Kako je to povezano?
Prevencija visokog tlaka i debljine: Pedijatrica savjetuje što bi i kako djeca trebala jesti
Povezanost koju spominjete je vrlo kompleksna. Istraživanja pokazuju da postoji povezanost između debljine u djece i obrazovnih ishoda, no ona je ovisna o brojnim drugim čimbenicima poput bioloških, ponašajnih, emocionalnih i mentalnozdravstvenih. Djeca i adolescenti s prekomjernom tjelesnom masom mogu imati narušeno tjelesno i mentalno zdravlje, biti stigmatizirana, isključena iz društva, izložena vršnjačkom nasilju ili imati niže samopouzdanje, što posljedično utječe i na akademski uspjeh.
Za vrijeme pandemije u Hrvatskoj smanjila se aktivnost djece za 35 posto, a istovremeno je poraslo vrijeme provedeno za ekranima za 40 posto. Ima li povratka ili možemo strahovati od još poraznije statistike?
Rezultati CroCOSI istraživanja potvrđuju nam da je pandemija zaista promijenila navike naše djece i obitelji. Vrlo se jasno pokazalo koliko okruženja u kojima živimo mogu imati utjecaja na naša prehrambena ponašanja i tjelesnu aktivnost. Važno je da sada, u procesu oporavka od pandemije, na temelju saznanja kojima raspolažemo nastavimo implementirati javnozdravstvene politike koje unapređuju prehrambene navike, potiču tjelesnu aktivnost i štite zdravlje i dobrobit cjelokupnog stanovništva. U ovom trenutku je zaista potrebno da svi kontinuirano radimo na tome da zdraviji izbori budu lakši i pristupačniji kako bismo zaustavili uočeni porast problema.
Europska statistika pokazuje kako naši (odrasli) građani baš i nisu skloni vježbanju, kako onda očekivati da djecu motiviraju na tjelesnu aktivnost?
Pozitivna činjenica je da djeca predškolske dobi imaju prirodnu potrebu za pokretom. Oni uče kroz istraživanje, aktivnu igru, pokret i osjetilne modalitete. Naša je zadaća da im omogućimo da tu znatiželju i potrebu za prirodnim pokretom sačuvaju što dulje. Najveći utjecaj u tome imaju osobe iz najužeg okruženja, roditelji, skrbnici, djedovi i bake, odgojitelji, učitelji i drugi.
Oni djeci predstavljaju uzor pa ona često imitiraju njihovo ponašanje. Ipak, ne možemo i ne smijemo prebaciti odgovornost samo na odrasle osobe u njihovu neposrednom okruženju. Primarna uloga nas javnozdravstvenih stručnjaka je da uočimo i pronađemo moguće puteve djelovanja kojima ćemo motivirati i odrasle osobe da budu najbolji primjer za vlastito zdravlje i za zdravlje svoje djece i bližnjih. Istovremeno trebamo djelovati i na promjene okruženja kako bi tjelesna aktivnost bila što pristupačnija svima.
Ne trebate se bojati ugljikohidrata, samo ih trebate znati jesti
Stotine škola u Hrvatskoj nema školske dvorane. Kako doskočiti tom problemu?
U osnovnim školama diljem Hrvatske postoje velike razlike u prostorno-materijalnim uvjetima. Kao rezultat ovih razlika, mnoga djeca imaju smanjene mogućnosti za pravilnu prehranu i za tjelesnu aktivnost. Uvidjevši da mnoge škole, i matične i područne, nemaju dvorane, a s ciljem održavanja, unapređenja i promicanja zdravlja i tjelesne aktivnosti djece, naš tim u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo osmislio je “Poligon za tjelesnu aktivnost školske djece”.
Predstavlja to višenamjenski skup kinezioloških pomagala koji se lako i brzo postavlja i uklanja, nudi brojne mogućnost postavljanja na raznim mjestima te pomaže učiteljima razredne nastave u ostvarivanju propisane nastave tjelesne i zdravstvene kulture i u potpunosti je primjenjiv za svu djecu, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju.
U sklopu provedbe Nacionalnog programa Živjeti zdravo HZJZ je, 2015. godine, uz pomoć Ministarstva zdravstva, osigurao sredstva za kupnju 120 poligona za tjelesnu aktivnost školske djece te ih donirao svim matičnim osnovnim školama u Republici Hrvatskoj koje nemaju sportske dvorane.
Uz to, 2021. godine su poligoni donirani u 1000 područnih škola bez dvorane. Time je osiguran osnovni logistički preduvjet za provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture u školama bez dvorane, a vjerujemo i poboljšane mogućnosti za razvoj navika redovite tjelesne aktivnosti u djece.
Debljina je sve prisutnija u našoj zemlji. Je li problem u lošim prehrambenim navikama, lijenosti, neznanju, liniji manjeg otpora, neimaštini?
Ponašanja vezana uz prehranu i tjelesnu aktivnost najčešće su rezultat socioekonomskih uvjeta i okruženja koja ne potiču zdravije izbore. Upravo iz tog razloga bi se prevencija debljine prije svega trebala promatrati kao društvena, a ne kao individualna odgovornost. Prekomjernu tjelesnu masu i debljinu moguće je prevenirati.
Kako debljina u dječjoj dobi utječe na pojavu preuranjenog puberteta?
U tom smislu, na individualnoj razini, svatko za sebe može smanjiti unos hrane bogate mastima i šećerima, povećati unos voća i povrća, grahorica, cjelovitih žitarica i orašastih proizvoda kao i biti redovito tjelesno aktivan. Međutim, pojedinac u obesogenom okruženju (dakle, okruženju koje potiče nastanak debljine) često nije u mogućnosti jednostavno i s lakoćom prakticirati takva ponašanja.
Mišljenja sam da bi se pozitivne promjene mogle dogoditi tek stvaranjem poticajnih okruženja u kojima su redovita tjelesna aktivnost i pravilni prehrambeni odabiri najdostupniji, najisplativiji i najpristupačniji.
Ako ništa ne poduzmemo, upozorili ste nedavno, do 2050. zbog debljine možemo očekivati skraćivanje životne dobi za tri i pol godine u Hrvatskoj. Zvuči zastrašujuće, no jesmo li uistinu svjesni te bojazni?
Na globalnoj razini, debljina je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova. Razmjer problema posebno je vidljiv u jednom od ciljeva koje je Svjetska zdravstvena organizacija postavila do 2025. godine, a to je zaustaviti trend rasta debljine, samo ga zaustaviti. Naime, kod svih drugih indikatora očekuje se smanjenje problema, a ovdje samo govorimo o zaustavljanju rasta.
Ali, danas niti jedna država svijeta nije na putu ostvarenja čak ni ovog cilja, zaustavljanja porasta problema debljine. Stoga bih se složila da razina svijesti još nije na zadovoljavajućoj razini, ali i da u tome nismo sami. Za to nikoga ne treba okrivljavati, ali treba krenuti odlučno djelovati zajedničkim snagama. Prevencija debljine nije odgovornost ni pojedinca ni nekog pojedinačnog sektora, već joj se treba pristupiti sustavnom provedbom sveobuhvatnih, multisektorskih intervencija za koje je potrebna snažna politička volja.
Svjetska zdravstvena organizacija, svjesna te potrebe, inicirala je summit supružnika europskih čelnika na temu prevencije debljine u djece u Europi koji se održao u Zagrebu u svibnju ove godine i na kojemu je sudjelovalo čak 18 supružnika osobno. Među ostalim, uzevši u obzir potrebu za sustavnim, multisektorskim mjerama i politikama, Zagrebačkom deklaracijom prepoznata je potreba za uspostavljanjem novog Europskog centra Svjetske zdravstvene organizacije za prevenciju debljine u djece.
Kvalitetu namirnica jamči žig Živjeti zdravo. Na koliko se proizvoda taj znak uopće može naći? Znaju li naši građani što on znači?
Jamstveni žig Živjeti zdravo dio je Nacionalnog programa Živjeti zdravo i temelji se na pozitivnom označavanju proizvoda koji nutritivno zadovoljavaju najviše kriterije. Označavanjem hrane jamstvenim žigom Živjeti zdravo želi se dodatno informirati potrošače i pružiti im mogućnost olakšanog izbora hrane čiji je sastav preporučljiv za pravilnu prehranu.
Također, isticanjem jamstvenog žiga Živjeti zdravo na prehrambenim proizvodima želimo potaknuti proizvođače da razvijaju ili reformuliraju proizvode prema preporučenim kriterijima za unos energije i pojedinih hranjivih tvari. Do sada je označeno oko 700 proizvoda od više od 50 proizvođača. Dakle, radi se o vrlo jednostavnom, prepoznatljivom, pozitivnom znaku koji potrošačima olakšava zdraviji prehrambeni odabir.
Koji su najveći dosezi projekta Živjeti zdravo?
Već sam i prije istaknula kako je okruženje glavni motivator ponašanja. Mi smo proteklih godina, kroz provedbu Nacionalnog programa Živjeti zdravo nastojali pojačano poticajno djelovati na različita okruženja. Primjerice, uspjeli smo pružiti podršku školama bez dvorane i opremiti ih “Poligonima za tjelesnu aktivnost školske djece”, uredili smo 21 oglednu hodačku stazu te 21 ogledni park Živjeti zdravo i na njima redovito organizirali aktivnosti, izradili smo i dostavili stručne edukativne materijale prilagođene različitim okruženjima svim uključenima, uspjeli smo označiti velik broj prehrambenih proizvoda jamstvenim žigom Živjeti zdravo te proveli još mnogo javnozdravstvenih aktivnosti.
Vjerujem da se sav uloženi trud isplati i da smo uspjeli napraviti važan korak prema stvaranju preduvjeta i okruženja koja potiču zdravije odabire. Dodatno, usudim se reći da smo uspjeli potaknuti, čak i inspirirati ostale relevantne dionike, koji su ključni faktori u radu i nastavku ovog dugoročnog procesa promicanja i očuvanja zdravlja svih ljudi.mogu biti izloženi vršnjačkom nasilju ili imati niže samopouzdanje, što utječe i na akademski uspjeh
