Leighov sindrom je razarajući genetski poremećaj koji djeci oduzima stečene vještine i vodi u preranu smrt, najčešće zbog zatajenja dišnog sustava. Godinama bez lijeka, obitelji su bile prepuštene samo potpornoj skrbi, no najnovija istraživanja i neočekivani proboj bude nadu da bi se tijek ove okrutne bolesti mogao promijeniti.
Leighov sindrom, poznat i kao subakutna nekrotizirajuća encefalopatija, rijedak je i progresivan neurometabolički poremećaj koji napada središnji živčani sustav. Najčešće se javlja u dojenačkoj dobi, obično između trećeg mjeseca i druge godine života, a okidač za prve simptome često je bezazlena virusna infekcija. Bolest se manifestira kao postupno, ali neumoljivo propadanje. Djeca počinju gubiti prethodno usvojene vještine poput kontrole glave, sjedenja ili govora. Ovaj proces psihomotoričke regresije ostavlja razorne posljedice na dijete i obitelj, pretvarajući svaki dan u borbu za očuvanje onoga što je preostalo.
Opća mišićna slabost i hipotonija
Početni simptomi mogu biti neprimjetni i nespecifični, poput slabog sisanja, gubitka apetita, stalne razdražljivosti ili povraćanja. Međutim, kako bolest napreduje, klinička slika postaje dramatično teža. Javljaju se opća mišićna slabost i hipotonija, zbog čega dijete postaje mlohavo. Jedan od najopasnijih aspekata bolesti su poremećaji disanja, koji mogu varirati od apneje, odnosno privremenog prestanka disanja, do hiperventilacije. Česti su i epileptični napadaji, nevoljni pokreti poput distonije, problemi s vidom te poteškoće s gutanjem, što dodatno komplicira prehranu i opće stanje djeteta.
Iako se radi o rijetkoj bolesti s procijenjenom učestalošću od jedan na 40.000 živorođenih, za pogođene obitelji ona predstavlja cijeli svijet. Dijagnoza se potvrđuje magnetskom rezonancijom mozga
U korijenu ovog poremećaja leži disfunkcija mitohondrija, staničnih “elektrana” odgovornih za proizvodnju energije. Zbog mutacija u više od 110 različitih gena, smještenih u nuklearnoj ili mitohondrijskoj DNK, stanice ne mogu proizvesti dovoljno energije za normalno funkcioniranje. To najteže pogađa organe s najvećim energetskim potrebama, prvenstveno mozak, što objašnjava teške neurološke simptome. Iako se radi o rijetkoj bolesti s procijenjenom učestalošću od jedan na 40.000 živorođenih, za pogođene obitelji ona predstavlja cijeli svijet. Dijagnoza se potvrđuje magnetskom rezonancijom mozga, koja tipično pokazuje karakteristične simetrične lezije, te genetskim testiranjem.
Očekivani životni vijek često je ograničen na samo nekoliko godina, a studije pokazuju da je medijan dobi u trenutku smrti oko 2,4 godine. Većina djece umire od komplikacija dišnog sustava.
Prognoza za djecu s Leighovim sindromom nažalost je i dalje vrlo loša. Očekivani životni vijek često je ograničen na samo nekoliko godina, a studije pokazuju da je medijan dobi u trenutku smrti oko 2,4 godine. Većina djece umire od komplikacija dišnog sustava. Do sada nije postojao odobreni lijek, a terapija se svodila na ublažavanje simptoma, poput kontrole napadaja, fizikalne terapije i prehrambene potpore, uz korištenje takozvanih “mitohondrijskih koktela” vitamina i dodataka.
Proboj u liječenju
Unatoč mračnoj prognozi, znanstvena zajednica i udruge roditelja, poput globalne zaklade Cure Mito, neumorno rade na pronalasku terapije. Nedavni proboj međunarodnog istraživačkog konzorcija donio je tračak nade. U najvećem pregledu lijekova ikad provedenom za Leighov sindrom, znanstvenici su testirali više od 5500 spojeva na živčanim stanicama i moždanim organoidima stvorenim iz stanica kože pacijenata. Rezultati su bili iznenađujući: sildenafil, aktivni sastojak poznatog lijeka za erektilnu disfunkciju, pokazao je sposobnost poboljšanja metabolizma i funkcije oboljelih stanica.
Razvija se genska terapija usmjerena na ispravljanje specifičnih genskih mutacija, poput one na genu SURF1. Terapija zamjene mitohondrija (MRT), poznata i kao “postupak s tri roditelja”, već je omogućila majkama nositeljicama mutacija na mitohondrijskoj DNK da rode zdravu djecu
Ovaj je lijek već odobren za liječenje plućne arterijske hipertenzije kod djece, što znači da postoji opsežan sigurnosni profil za njegovu primjenu. Potaknuti obećavajućim laboratorijskim rezultatima, liječnici su primijenili sildenafil kao individualnu terapiju iz suosjećanja kod šestero pacijenata. Kod sve djece zabilježen je pozitivan učinak na tijek bolesti, uključujući brži oporavak iz kritičnih stanja, poboljšanje neuroloških funkcija i povećanje mišićne snage. Zahvaljujući ovim nalazima, Europska agencija za lijekove (EMA) dodijelila je sildenafilu oznaku lijeka za rijetke bolesti (Orphan Drug Designation), što otvara put prema kliničkom ispitivanju koje bi moglo dovesti do prvog odobrenog lijeka za Leighov sindrom.
Iako put do lijeka ostaje dug i pun izazova, kombinacija novih tehnologija, prenamjene postojećih lijekova i nevjerojatne posvećenosti obitelji i znanstvenika stvara novu eru u borbi protiv ove teške bolesti,
Uz sildenafil, nada leži i u drugim naprednim pristupima. Razvija se genska terapija usmjerena na ispravljanje specifičnih genskih mutacija, poput one na genu SURF1. Terapija zamjene mitohondrija (MRT), poznata i kao “postupak s tri roditelja”, već je omogućila majkama nositeljicama mutacija na mitohondrijskoj DNK da rode zdravu djecu. Iako put do lijeka ostaje dug i pun izazova, kombinacija novih tehnologija, prenamjene postojećih lijekova i nevjerojatne posvećenosti obitelji i znanstvenika stvara novu eru u borbi protiv ove teške bolesti, nudeći stvarnu nadu tamo gdje je donedavno nije bilo.
( Ordinacija.hr )
