Urinarni kateter je cjevčica koja milijunima ljudi omogućuje pražnjenje mjehura. Iako je često neophodan, njegova dugotrajna upotreba nosi značajne rizike o kojima se mora voditi računa.
Postavljanje urinarnog katetera primjenjuje se isključivo kod jasnih medicinskih indikacija, a najčešća je urinarna retencija – nemogućnost pražnjenja mjehura zbog povećane prostate, suženja mokraćne cijevi ili neuroloških poremećaja. Koristi se i nakon operacija radi osiguravanja drenaže, kod kritično bolesnih pacijenata za praćenje unosa i iznosa tekućine, te za dijagnostičko uzimanje sterilnog urina. Iako se ponekad primjenjuje i kod teške inkontinencije, studije upozoravaju da se čak trećina katetera postavlja bez čvrstog medicinskog opravdanja, što pacijente nepotrebno izlaže riziku.
Različite vrste katetera
Ovisno o potrebama pacijenta, koriste se različite vrste katetera, a o vrsti ovisi i koliko dugo smije ostati u tijelu. Povremeni (intermitentni) kateteri namijenjeni su za jednokratnu upotrebu i pacijenti ih sami primjenjuju nekoliko puta dnevno. S druge strane, trajni (Foleyev) kateter ostaje u mjehuru dulje vrijeme. Standardni trajni kateteri mijenjaju se svaka dva do četiri tjedna, dok moderniji, silikonski, mogu ostati postavljeni i do dvanaest tjedana. Postoji i suprapubični kateter, koji se uvodi izravno u mjehur kroz trbušnu stijenku, a mijenja se svakih četiri do dvanaest tjedana.
Kateter narušava prirodne obrambene mehanizme i postaje izravan put za ulazak bakterija u mjehur. Istraživanja pokazuju da rizik od nastanka bakterija u urinu raste za tri do deset posto svakog dana nošenja katetera, što znači da nakon mjesec dana gotovo svi pacijenti s trajnim kateterom imaju bakterije u urinu
Najveća opasnost nošenja katetera je razvoj kateterom povezanih urinarnih infekcija (CAUTI), koje su ujedno i najčešće bolničke infekcije na svijetu. Kateter narušava prirodne obrambene mehanizme i postaje izravan put za ulazak bakterija u mjehur. Istraživanja pokazuju da rizik od nastanka bakterija u urinu raste za tri do deset posto svakog dana nošenja katetera, što znači da nakon mjesec dana gotovo svi pacijenti s trajnim kateterom imaju bakterije u urinu. Iako je to stanje često bez simptoma, kod dijela pacijenata može se razviti ozbiljna infekcija koja zahtijeva liječenje antibioticima i može dovesti do težih komplikacija, pa i sepse. Ostali rizici uključuju bol, grčeve mjehura, začepljenje ili ozljede mokraćne cijevi.
Zbog svih navedenih rizika, cilj je uvijek koristiti kateter što je kraće moguće te svakodnevno preispitivati njegovu nužnost, osobito u bolničkim uvjetima. Kad god je to izvedivo, treba razmotriti alternative. Za mnoge pacijente s kroničnim problemima pražnjenja, samostalna intermitentna kateterizacija predstavlja sigurniju dugoročnu opciju. Za muškarce s inkontinencijom postoje i vanjski, takozvani kondom-kateteri koji su manje invazivni. Pravilna higijena i redovito pražnjenje vrećice ključni su za pacijente koji ga moraju koristiti, no konačna odluka o vrsti i trajanju terapije uvijek se donosi u dogovoru s liječnikom, balansirajući između potrebe i rizika. ( Ordinacija.hr )
