U Hrvatskoj danas postoje brojni centri i bolnice koje provode postupke medicinski potpomognute oplodnje, a većina je ostvarila i suradnju s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje koji pokriva do četiri postupka izvantjelesne oplodnje (IVF i ICSI) u javnim zdravstvenim ustanovama.
Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) predstavlja skup medicinskih postupaka kojima se omogućava oplodnja jajne stanice, izvan ili unutar tijela žene, u svrhu postizanja trudnoće. Prema nekim podatcima, u Hrvatskoj se od neplodnosti godišnje liječi oko 10.000 parova, a prema procjenama oko 80.000 parova bilježi ozbiljne poteškoće u postizanju trudnoće. U Hrvatskoj danas postoje brojni centri i bolnice koje provode postupke MPO, a većina je ostvarila i suradnju s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji pokriva do četiri postupka izvantjelesne oplodnje (IVF i ICSI) u javnim zdravstvenim ustanovama za žene do 42. godine života koje su u braku ili izvanbračnoj zajednici.
– Na MPO se odlučuju svi parovi koji prirodnim putem ne mogu ostvariti začeće, a preporučuje se da u postupak krenu ako do njega ne dolazi i nakon godinu dana nezaštićenih odnosa. Ako je par, odnosno majka starija od 35 godina, preporučuje se s postupcima krenuti i već nakon šest mjeseci – ističe specijalistica ginekologije i porodništva Petra Podobnik.
Prije postupka detaljna obrada
U samom početku, dodaje, par treba detaljno obraditi kako bi se utvrdilo postoji li medicinski problem koji se može riješiti na jednostavniji način, od samog praćenja ovulacije, tempiranja spolnih odnosa zbog neredovitih ciklusa koji se javljaju kod velikog broja žena.
– Dakle, od najjednostavnijih do najsofisticiranijih metoda, od stimulacije ovulacije, aspiracija jajnih stanica, a tu je ICSI metoda koja se radi u laboratorijskim uvjetima, odnosno kada embriolozi direktno, intracitoplazmatskom injekcijom spermij koji su izabrali da je najbolji, ubrizgavaju u jajnu stanicu kako bi se razvio zametak. Potom se u laboratorijskim uvjetima prati taj zametak, do po mogućnosti razvoja od pet dana, a nakon čega se vidi koji je zametak najkvalitetniji i potom se radi transfer u maternicu kako bi se trudnoća implantirala – opisuje.
U današnje vrijeme, neplodnost kod muškaraca jedan je najčešćih razloga neostvarivanja trudnoće. Stoga se u prvoj obradi para, osim nalaza koji se traže od majke, poput spolnih hormona, hormona štitnjače, rezerve jajnika, detaljnog ultrazvuka te briseva cerviksa maternice… jedna od najvažnijih prvih pretraga muškarca je spermiogram, pomoću kojeg se utvrđuje kvaliteta sjemena.
Sukladno rezultatima spermiograma, dodaje, odlučuje se može li se paru pružiti još prilika za postizanje trudnoće prirodnim putem, mogu li im se, primjerice, dati suplementi koji će pojačati kvalitetu sjemena, pomoću kojih bi se nakon nekog vremena također mogla ostvariti spontana trudnoća. Jedan od najjednostavnijih postupaka MPO je i inseminacija, postupak prilikom kojeg se sjeme obrađuje nakon čega postaje kvalitetnije, a zatim se stavlja u maternicu.
– Postoji cijeli spektar tih koraka i mogućih postupaka. Priprema parova koji krenu u proces MPO može trajati i po nekoliko mjeseci, a nerijetko se događa da u tom periodu žene spontano ostanu trudne. Kao da im neko breme padne s leđa – napominje P. Podobnik.
Kako pomaže HZZO?
HZZO danas pokriva i do četiri postupka izvantjelesne oplodnje (IVF i ICSI) u javnim zdravstvenim ustanovama, a pokriveni su i postupci poput biopsije testisa ili kriopohrane jajnih stanica i spermija.
Glavni kriteriji su:
- Žena mora biti mlađa od 42 godine
- Par mora biti u braku ili izvanbračnoj zajednici
- Potrebni su uredni nalazi spermiograma i hormona štitnjače
- Žena ne smije pušiti i treba imati normalan indeks tjelesne mase
Sve što prethodno trebaju napraviti jest otići kod svog liječnika te zatražiti D1 uputnicu. No prema novom pravilniku, jedna D1 uputnica pokriva samo jedan postupak MPO, stoga je za svaki idući potrebna nova. Nakon što iskoriste pravo na četiri postupka, parovi mogu nastaviti s postupcima o vlastitom trošku.
– U današnje vrijeme jedan od najčešćih razloga neplodnosti je odgađanje trudnoće. Mislim da brojni to ne čine namjerno već je u zapadnom svijetu jednostavno takav životni tijek. Dok završite školovanje, ostvarite zadovoljavajuće partnerstvo, postanete financijski samostalni… sve su to faktori koji zahtijevaju dosta vremena, a reprodukcija ima određeno vrijeme trajanja, barem za sad, što se tiče žena. Svaka od nas jajne stanice ima od rođenja, samo što se one na neki način, nakon prve menstruacije aktiviraju, a kvalitetne su do, možemo reći, perimenopauze kada im se ta kvaliteta smanjuje. Što se muškaraca tiče, sperma se obnavlja svaka tri mjeseca, a na njezinu kvalitetu mogu utjecati i način života, prehrane, toksina, zračenja… To se sve može prevenirati – zaključuje.
(Ida Balog)
