Prema statistikama, miomi su izuzetno česti; procjenjuje se da će ih čak između 70 i 80 posto žena razviti do 50. godine života, iako se najčešće pojavljuju u dobi između 30 i 40 godina.
Miomi maternice, koje liječnici nazivaju i leiomiomi ili fibroidi, abnormalne su izrasline mišićnog tkiva koje se razvijaju na ili u stijenci maternice. Važno je odmah naglasiti da su ove izrasline gotovo uvijek benigne, odnosno nekancerozne, te njihova pojava ne znači da žena ima veći rizik od razvoja raka maternice. Njihova veličina može drastično varirati – od onih toliko sićušnih da su nevidljivi golim okom, do velikih masa koje mogu promijeniti oblik i veličinu same maternice, ponekad dosežući težinu od nekoliko kilograma. Prema statistikama, miomi su izuzetno česti; procjenjuje se da će ih čak između 70 i 80 posto žena razviti do 50. godine života, iako se najčešće pojavljuju u dobi između 30 i 40 godina.
Osjećaj pritiska
Iako mnoge žene žive s miomima bez ikakvih tegoba, za druge oni predstavljaju izvor značajnih problema. Simptomi uvelike ovise o broju, veličini i lokaciji mioma, a najčešći su obilna, produljena i bolna menstrualna krvarenja koja mogu dovesti do anemije i kroničnog umora. Žene se često žale i na osjećaj pritiska ili punoće u donjem dijelu trbuha, bolove u zdjelici i leđima, učestalu potrebu za mokrenjem jer miom pritišće mjehur te zatvor ako pritišće rektum. Bol tijekom spolnog odnosa također je jedan od mogućih simptoma. Budući da se radi o problemima koje žene ponekad smatraju “normalnim” dijelom ciklusa, često odgađaju posjet liječniku, no važno je znati da se ovi simptomi ne smiju ignorirati, pogotovo ako postaju sve intenzivniji.
Točan uzrok nastanka mioma i dalje je nepoznanica za znanost, no stručnjaci se slažu da ključnu ulogu imaju ženski spolni hormoni, estrogen i progesteron, koji potiču rast sluznice maternice tijekom svakog ciklusa, a time i rast samih mioma. To objašnjava zašto se miomi obično smanjuju ili potpuno nestaju nakon menopauze, kada razina ovih hormona prirodno opada. Uz hormonalni utjecaj, važan faktor je i genetika – ako su vaša majka ili sestra imale miome, postoji veća vjerojatnost da ćete ih imati i vi.
Za potvrdu sumnje i detaljniju analizu koristi se ultrazvuk, koji se može izvoditi preko trbuha ili transvaginalno za precizniju sliku
Dijagnoza mioma najčešće započinje rutinskim ginekološkim pregledom, tijekom kojeg liječnik može napipati promjene u obliku ili veličini maternice. Za potvrdu sumnje i detaljniju analizu koristi se ultrazvuk, koji se može izvoditi preko trbuha ili transvaginalno za precizniju sliku. Ovisno o lokaciji, miomi se dijele na nekoliko tipova: intramuralni (unutar mišićnog zida maternice, najčešći tip), subserozni (na vanjskoj površini maternice) i submukozni (ispod sluznice, rastu prema unutrašnjosti maternice i često uzrokuju najjača krvarenja). Ponekad miom može biti pričvršćen za maternicu tankom peteljkom, pa se tada naziva pedunkularni miom. U složenijim slučajevima ili kod planiranja operacije, liječnik može preporučiti i magnetsku rezonancu (MRI) koja daje izuzetno detaljan prikaz mioma i okolnih organa.
Kada liječenje nije potrebno, a kada je nužan korak?
Odluka o liječenju ovisi isključivo o simptomima. Ako žena ima miome, ali nema nikakve tegobe, najčešći pristup je takozvano “aktivno praćenje”, što podrazumijeva redovite ginekološke preglede i ultrazvučne kontrole kako bi se pratilo raste li miom. Liječenje postaje nužno tek kada simptomi, poput jakog krvarenja, bolova ili pritiska, počnu značajno utjecati na svakodnevni život. Pristup liječenju je individualan i ovisi o dobi pacijentice, jačini simptoma, veličini i lokaciji mioma te njezinim željama za budućom trudnoćom.
Suvremene metode liječenja: od lijekova do operacije
Paleta tretmana je široka i kreće se od lijekova do kirurških zahvata. Za ublažavanje simptoma često se koriste hormonalni kontraceptivi ili hormonska spirala koji mogu smanjiti obilnost krvarenja i bolove. Nesteroidni protuupalni lijekovi poput ibuprofena pomažu kod bolova, dok se za zaustavljanje jakih krvarenja može koristiti i traneksamična kiselina. Postoje i specifični lijekovi, poput GnRH agonista i antagonista, koji tijelo dovode u stanje privremene menopauze, blokirajući proizvodnju estrogena i progesterona, što dovodi do smanjenja mioma. Oni se najčešće koriste kao priprema za operaciju. Kada je riječ o zahvatima, miomektomija je operacija kojom se uklanjaju samo miomi, a maternica ostaje sačuvana, što je najbolja opcija za žene koje žele očuvati plodnost. Za žene koje ne planiraju trudnoću, jedna od opcija je embolizacija uterine arterije, minimalno invazivni postupak kojim se blokira dotok krvi u miome, uzrokujući njihovo smanjenje. Histerektomija, odnosno kirurško uklanjanje cijele maternice, jedina je metoda koja trajno rješava problem mioma i preporučuje se samo u najtežim slučajevima kod žena koje su završile s rađanjem.
Utjecaj na trudnoću i moguće komplikacije
Iako većina žena s miomima nema problema sa začećem, određeni tipovi, pogotovo submukozni miomi koji rastu unutar šupljine maternice, mogu otežati implantaciju embrija i povećati rizik od neplodnosti ili spontanog pobačaja. Tijekom trudnoće, zbog povišene razine hormona, miomi mogu rasti, što ponekad povećava rizik od komplikacija poput prijevremenog poroda ili potrebe za carskim rezom. Najčešća komplikacija mioma izvan trudnoće je anemija uzrokovana kroničnim i obilnim gubitkom krvi. Veliki miomi mogu uzrokovati i ozbiljnije probleme, poput pritiska na mokraćovod, što može dovesti do oštećenja bubrega. Zato je važno ne zanemarivati simptome i potražiti stručnu pomoć, jer pravovremena dijagnoza i adekvatno liječenje mogu spriječiti dugoročne posljedice i vratiti kontrolu nad vlastitim zdravljem. ( Ordinacija.hr )
