Kronična urtikarija nije samo prolazna koprivnjača. Ako svrbež i osip traju dulje od šest tjedana ili se neprestano vraćaju, vrijeme je za liječničku procjenu.
Kronična urtikarija, poznata i kao dugotrajna koprivnjača, naziv je za stanje u kojem se na koži pojavljuju crvene, uzdignute i izrazito svrbljive promjene koje traju dulje od šest tjedana. Iako može izgledati dramatično i vrlo neugodno, u većini slučajeva nije opasna po život. Ipak, zbog dugotrajnog tijeka i nepredvidivih pogoršanja, može značajno narušiti kvalitetu života.
Ovisno o uzroku, liječnici razlikuju kroničnu spontanu (ili idiopatsku) urtikariju, kod koje se okidač ne može jasno utvrditi, te oblike kod kojih su uključeni specifični čimbenici poput infekcija, fizičkih podražaja ili autoimunih procesa.
Kako izgleda i kako se prepoznaje
Osnovna obilježja kronične urtikarije su koprivnjače – crvene ili ružičaste promjene na koži koje mogu biti različitih veličina i oblika. Ponekad su sitne poput uboda, a ponekad se spajaju u veće površine. Karakteristično je da jako svrbe, a mogu biti praćene osjećajem peckanja ili blage boli.
Kod dijela osoba javlja se i angioedem, dublje oticanje tkiva koje može zahvatiti usne, kapke, šake, stopala ili, u težim slučajevima, područje grla. Za razliku od uobičajenog osipa, ove promjene mogu biti izraženije i bolnije te zahtijevaju pažljivije praćenje.
Kronična urtikarija se razlikuje od akutne po trajanju. Dok akutni oblik prolazi unutar šest tjedana, kronični se javlja i traje dulje, često mjesecima, a u nekim slučajevima i godinama, pri čemu se simptomi mogu povremeno povući pa ponovno vratiti.
Zašto nastaje?
U najvećem broju slučajeva točan uzrok kronične urtikarije ostaje nepoznat. Procjenjuje se da se u čak 90 do 95 posto bolesnika ne može identificirati jasan okidač, zbog čega se stanje često opisuje kao kronična spontana ili idiopatska urtikarija.
Ipak, poznato je nekoliko mehanizama koji mogu pridonijeti nastanku bolesti. Kod nekih osoba imunološki sustav reagira pretjerano i oslobađa tvari poput histamina, što dovodi do pojave koprivnjače. Takva imunološka disfunkcija ponekad je povezana s autoimunim bolestima poput bolesti štitnjače, lupusa, reumatoidnog artritisa, celijakije ili dijabetesa.
Kod manjeg broja pacijenata okidači mogu biti infekcije, primjerice bakterijske infekcije sinusa ili Helicobacter pylori, zatim nagle promjene temperature, toplina, hladnoća, fizički napor ili pritisak na kožu, primjerice od uske odjeće. Stres se također često spominje kao faktor koji može pogoršati simptome, iako rijetko predstavlja jedini uzrok.
Simptomi koji se mijenjaju tijekom vremena
Jedna od specifičnosti kronične urtikarije jest njezina nepredvidivost. Simptomi se mogu pojavljivati svakodnevno ili povremeno, a intenzitet može varirati od blagih promjena do izraženih, raširenih osipa.
Najčešće se radi o crvenim, izdignutim promjenama na koži koje se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu. Kod nekih osoba pojedine promjene nestaju unutar 24 sata, no istodobno se pojavljuju nove, zbog čega se doima kao da osip stalno “putuje” po koži.
Svrbež je obično dominantan simptom i može biti vrlo izražen, što dovodi do grebanja i dodatne iritacije kože. Upravo taj začarani krug svrbeža i grebanja često dodatno pogoršava stanje.
Kako se postavlja dijagnoza
Dijagnoza kronične urtikarije temelji se prije svega na kliničkoj slici i razgovoru s pacijentom. Liječnik procjenjuje trajanje simptoma, njihov izgled i učestalost te isključuje druge moguće uzroke, uključujući alergijske reakcije ili anafilaksiju.
U nekim slučajevima mogu se napraviti dodatne pretrage poput krvnih testova, testova na infekcije, alergoloških testiranja ili, rjeđe, biopsije kože. Cilj nije samo potvrditi dijagnozu, već i pokušati otkriti mogući okidač, iako to često nije moguće.
Liječenje i kontrola simptoma
Iako kronična urtikarija nema jedinstven lijek koji bi je trajno uklonio, simptomi se u većini slučajeva mogu uspješno kontrolirati. Osnova liječenja su antihistaminici, lijekovi koji blokiraju djelovanje histamina i tako smanjuju svrbež i pojavu osipa.
Kod težih oblika bolesti mogu se koristiti i drugi lijekovi, poput biološke terapije (npr. omalizumab), kortikosteroida u kraćim ciklusima ili imunosupresiva u odabranim slučajevima. U novijim pristupima ponekad se koriste i lijekovi koji djeluju na imunološki sustav, posebno kod pacijenata kod kojih se sumnja na autoimunu komponentu bolesti.
Jednako važnu ulogu imaju i mjere koje se mogu provoditi kod kuće. Hlađenje kože hladnim oblozima, tuširanje mlakom vodom, korištenje blagih i neparfemiranih hidratantnih krema te nošenje široke i prozračne odjeće mogu značajno ublažiti simptome. Također se preporučuje izbjegavanje poznatih okidača, poput ekstremne topline ili naglih promjena temperature.
Budući da stres može pogoršati simptome, tehnike opuštanja, redovita tjelesna aktivnost i kvalitetan san često su važan dio dugoročnog pristupa liječenju.
Kada potražiti liječničku pomoć
Iako je kronična urtikarija u većini slučajeva benigna, postoje situacije kada je potrebno potražiti liječničku pomoć bez odgode. To uključuje pojavu otežanog disanja, oticanje grla ili znakove moguće anafilaksije, što zahtijeva hitnu intervenciju.
Liječnika treba posjetiti i ako osip traje dulje vrijeme bez poboljšanja, ako se često ponavlja ili ako značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje i mentalno zdravlje. Dugotrajni svrbež i nesanica mogu dovesti do iscrpljenosti, anksioznosti pa čak i depresivnih simptoma.
Život s kroničnom urtikarijom
Iako nepredvidiva, kronična urtikarija kod velikog broja pacijenata s vremenom ulazi u remisiju. Kod nekih osoba simptomi se povuku unutar godine dana, dok kod drugih mogu trajati dulje, ali uz pravilnu terapiju i prilagodbu načina života postaju znatno blaži i rjeđi.
Ključ uspješnog nošenja s ovom bolesti leži u kombinaciji terapije, prepoznavanja osobnih okidača i brige o općem zdravlju. Iako može biti frustrirajuća zbog svoje neizvjesnosti, kronična urtikarija se u većini slučajeva može držati pod kontrolom i omogućiti normalan svakodnevni život.
(Ordinacija.hr)
