Borba protiv nestašica, brži dolazak inovativnih terapija, digitalizacija zdravstva i umjetna inteligencija samo su dio promjena koje očekuju europske pacijente.
Zdravstvo je danas jedno od područja u kojima se odluke na europskoj razini sve više odražavaju na svakodnevni život građana. Dostupnost lijekova, digitalizacija zdravstvenih podataka, razvoj umjetne inteligencije i prevencija bolesti samo su neki od izazova s kojima se suočavaju zdravstveni sustavi diljem Europe. O tome kako će nove europske zdravstvene politike utjecati na hrvatske pacijente, koje promjene možemo očekivati u dostupnosti terapija te kako vidi budućnost medicine, razgovarali smo s hrvatskim zastupnikom u Europskom parlamentu doc. dr. sc. Tomislavom Sokolom.
Nedavno ste dobili MEP Awards, koju često nazivaju i “EU Oscarom”, za doprinos europskoj zdravstvenoj politici. Što Vam osobno znači to priznanje i po kojim biste konkretnim rezultatima voljeli da Vas građani Hrvatske pamte kada je riječ o zdravstvu?
Ova nagrada mi prije svega predstavlja potvrdu da se predan rad u Europskom parlamentu prepoznaje. Posebno mi je drago što to priznanje dolazi upravo za područje zdravstva, koje izravno utječe na kvalitetu života svih građana. Tim više što je nakon nagrade MEP Award uslijedilo još jedno priznanje. Naime, ugledni EU Matrix ponovno me proglasio najutjecajnijim zastupnikom u Europskom parlamentu u području zdravstva. To pokazuje kontinuitet rada i potvrđuje da je moj doprinos europskoj zdravstvenoj politici prepoznat na najvišoj razini.
Kao izvjestitelj Europskog parlamenta za uspostavu Europskog prostora za zdravstvene podatke, izvjestitelj za novi zakon o kritičnim lijekovima te izvjestitelj Kluba zastupnika EPP-a za reformu europskog farmaceutskog zakonodavstva, radio sam na zakonima koji imaju konkretan utjecaj na dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi u cijeloj Europskoj uniji. U svom radu, nastavit ću se i dalje zalagati za to da u Europi ne postoje građani prvog i drugog reda kada je riječ o zdravstvenoj skrbi. Moj je cilj da svaki hrvatski građanin ima pristup kvalitetnoj, dostupnoj i sigurnoj zdravstvenoj zaštiti te najsuvremenijim lijekovima kao da živi u Njemačkoj ili Francuskoj.
Koliko će građani Hrvatske u sljedećih pet godina osjetiti poboljšanja u kvaliteti i dostupnosti zdravstvene skrbi te može li nova europska farmaceutska regulativa pridonijeti tome da hrvatski pacijenti brže i ravnopravnije dođu do inovativnih lijekova, kao i građani drugih država članica?
U Europskom parlamentu radio sam na propisima čiji je cilj povećati dostupnost lijekova u svim državama članicama, smanjiti nestašice te osigurati otpornije opskrbne lance kako europski pacijenti više ne bi bili suočeni s nedostatkom ključnih terapija. Kada se ti propisi počnu primjenjivati, građani će osjetiti konkretne koristi kroz pouzdaniju opskrbu lijekovima, manji rizik od nestašica te brži dolazak novih, inovativnih terapija na hrvatsko tržište.
Danas, nažalost, među državama članicama postoje velike razlike u dostupnosti inovativnih lijekova. Dok su u državama poput Njemačke pacijentima dostupni gotovo svi novi inovativni lijekovi, u manjim državama članicama njihov je broj znatno manji, a pacijenti na nove terapije često čekaju mjesecima ili čak godinama. Upravo zato smo ovim reformama kroz razne poticaje željeli omogućiti da novi lijekovi budu dostupni u svim državama članicama, a ne samo na najvećim tržištima. Novi zakon zato predviđa stroža pravila za proizvođače lijekova koji će morati staviti lijek na tržište država članica koje to zatraže ili će izgubiti pravo na zaštitu lijeka koje im zakon priznaje. Time se želi promijeniti praksa prema kojoj su novi lijekovi godinama dostupni samo u većim i bogatijim državama članicama, dok pacijenti u manjim državama čekaju znatno dulje.
Nestašice lijekova posljednjih su godina postale ozbiljan izazov u cijeloj Europi. Što Europska unija poduzima kako bi osigurala stabilniju opskrbu i može li se očekivati da će takvih situacija ubuduće biti manje?
Nestašice lijekova jedan su od najvećih izazova s kojima se europski zdravstveni sustavi suočavaju posljednjih godina. Geopolitičke krize su pokazale koliko je Europa postala ovisna o proizvodnji izvan svojih granica te koliko lako može doći do prekida opskrbnih lanaca. Zato smo reformom europskog farmaceutskog zakonodavstva uveli obvezu izrade planova za sprječavanje nestašica lijekova, kako bi proizvođači i nadležna tijela na vrijeme prepoznali rizike i poduzeli mjere prije nego što do nestašice uopće dođe. Cilj je prijeći s reagiranja na krizne situacije na njihovo pravodobno sprječavanje.
Istodobno, kroz novi zakon o kritičnim lijekovima, jačamo europske proizvodne kapacitete i sigurnost opskrbe te uvodimo mogućnost zajedničke javne nabave lijekova na razini Europske unije. To će ojačati pregovarački položaj manjih država članica kao što je Hrvatska i osigurati da pacijenti i u tim državama imaju brži pristup lijekovima uz manji financijski teret za zdravstveni sustav. Davanjem pak prednosti europskim proizvođačima smanjit ćemo ovisnost o uvozu lijekova iz izvaneuropskih država koja je dugoročno izuzetno opasna.
Naravno, nijedan sustav ne može u potpunosti isključiti mogućnost povremenih nestašica. Međutim, uvjeren sam da će ove mjere značajno smanjiti njihovu učestalost i trajanje te osigurati veću sigurnost opskrbe lijekovima za građane Hrvatske i cijele Europske unije.
Bili ste jedan od ključnih izvjestitelja za Europski zdravstveni podatkovni prostor (EHDS). Što će ta reforma konkretno značiti za hrvatske građane? Hoće li pacijenti doista moći jednostavnije koristiti svoju medicinsku dokumentaciju i tijekom liječenja u drugim državama članicama?
EHDS predstavlja važnu prekretnicu u digitalnoj transformaciji zdravstva u Europskoj uniji. Kao izvjestitelj Europskog parlamenta za ovaj zakon, posebno mi je bilo važno osigurati da građani budu u središtu cijelog sustava te da on donese konkretne koristi u svakodnevnom životu.
Građani će moći izravno, jednostavno i besplatno pristupiti svojoj medicinskoj dokumentaciji u elektroničkom obliku te, ako to žele, sigurno podijeliti svoje zdravstvene podatke s liječnicima, bilo u Hrvatskoj ili u drugim državama članicama. Sve će se odvijati uz najviše standarde zaštite osobnih podataka i uz potpunu kontrolu građana nad time tko može pristupiti njihovim podacima.
To će imati vrlo konkretne koristi. Primjerice, ako se hrvatski građanin razboli ili doživi nezgodu tijekom putovanja u drugoj državi članici, liječnici će, uz njegovu suglasnost, moći pristupiti relevantnim zdravstvenim podacima, što će omogućiti bržu dijagnozu, sigurnije liječenje i izbjeći nepotrebno ponavljanje pretraga. Isto tako, građanima će biti znatno lakše koristiti recepte i medicinsku dokumentaciju tijekom liječenja u inozemstvu.
U konačnici, EHDS će olakšati prekogranično liječenje, unaprijediti suradnju zdravstvenih sustava država članica i doprinijeti tome da hrvatski građani imaju ravnopravniji pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti gdje god se nalazili u Europskoj uniji.
Umjetna inteligencija sve se više koristi u medicini – od dijagnostike do administracije. Gdje vidite njezin najveći potencijal, a gdje smatrate da bi trebalo postaviti jasne granice?
Umjetna inteligencija ima potencijal postati jedan od najvećih iskoraka u modernoj medicini. Može pomoći liječnicima u ranijem otkrivanju bolesti, preciznijoj dijagnostici, odabiru najučinkovitije terapije i smanjenju administrativnog opterećenja, što znači da će zdravstveni djelatnici imati više vremena za ono što je najvažnije, a to je rad s pacijentima. Posebno velik potencijal vidim u personaliziranoj medicini, analizi velikih količina zdravstvenih podataka i razvoju novih lijekova.
Međutim, umjetna inteligencija mora ostati alat koji pomaže liječnicima, a ne zamjenjuje njihovu stručnu prosudbu. Odluke koje izravno utječu na zdravlje i život pacijenata moraju i dalje donositi liječnici, a ne algoritmi. Jednako je važno osigurati najviše standarde zaštite osobnih zdravstvenih podataka, transparentnost sustava umjetne inteligencije i mogućnost ljudskog nadzora nad njihovim korištenjem.
Europska unija upravo zato gradi regulatorni okvir koji potiče inovacije, ali istodobno štiti temeljna prava građana. U zdravstvu moramo iskoristiti sve prednosti umjetne inteligencije, ali uvijek na način da tehnologija služi čovjeku, a ne obrnuto.
Hrvatska se već godinama suočava s nedostatkom liječnika, medicinskih sestara i drugih zdravstvenih djelatnika. Može li Europska unija pomoći u rješavanju tog problema ili su ključna rješenja ipak u rukama nacionalnih vlada?
Nedostatak zdravstvenih djelatnika jedan je od najvećih izazova s kojima se danas suočavaju gotovo sve države članice Europske unije. Zato posebno pozdravljam činjenicu da je Odbor za javno zdravlje Europskog parlamenta (SANT) nedavno usvojio izvješće o europskom planu za rješavanje krize zdravstvene radne snage. Time je Europski parlament jasno poručio da je riječ o jednom od prioriteta za budućnost europskih zdravstvenih sustava. Izvješće poziva na bolje planiranje zdravstvene radne snage, veća ulaganja u obrazovanje i usavršavanje, poboljšanje radnih uvjeta, zadržavanje zdravstvenih djelatnika u sustavu te jačanje otpornosti zdravstvenih sustava diljem Europske unije.
Istodobno, organizacija zdravstvenih sustava, zapošljavanje, plaće i uvjeti rada i dalje su prvenstveno u nadležnosti država članica. Europska unija može pružiti financijsku potporu, poticati suradnju i razmjenu najboljih praksi, ali ključne odluke donose nacionalne vlade.
Hrvatska je posljednjih godina napravila značajan iskorak u jačanju zdravstvenog sustava i poboljšanju položaja zdravstvenih djelatnika. Povećana su ulaganja u zdravstvo, kontinuirano se ulaže u zdravstvenu infrastrukturu i opremu te se poboljšavaju materijalna prava zaposlenih u sustavu. Upravo zato vjerujem da, uz daljnju potporu europskih inicijativa i odgovorne nacionalne politike, možemo dodatno ojačati hrvatski zdravstveni sustav i stvoriti uvjete u kojima će liječnici, medicinske sestre i ostali zdravstveni djelatnici svoju budućnost graditi upravo u Hrvatskoj.
Hrvatska i dalje bilježi visoku smrtnost od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti. Koliko Europska unija danas ulaže u prevenciju i rano otkrivanje bolesti te mogu li europske inicijative pomoći da se ti pokazatelji poboljšaju?
Nakon Europskog plana za borbu protiv raka, kojim su dodatno ojačani programi prevencije, probira i ranog otkrivanja onkoloških bolesti, Europska komisija predstavila je i Europski plan za kardiovaskularno zdravlje, odnosno Europski plan za sigurno srce. Time je jasno prepoznata važnost sustavne borbe protiv bolesti srca i krvnih žila, koje su i dalje vodeći uzrok smrtnosti u Europi. Upravo zato naglasak mora biti na prevenciji, ranom prepoznavanju čimbenika rizika i pravodobnoj dijagnostici.
To je posebno važno i za Hrvatsku, koja i dalje bilježi visoku smrtnost od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti. Europske inicijative mogu pomoći kroz financiranje preventivnih programa, razmjenu najboljih praksi i razvoj zajedničkih smjernica, ali njihov uspjeh u konačnici ovisi o provedbi na nacionalnoj razini.
Zato moramo nastaviti ulagati u preventivne preglede, probirne programe i zdravstvenu pismenost građana. Što bolest ranije otkrijemo, veće su šanse za uspješno liječenje i bolji ishod za pacijenta. Upravo zato prevencija mora postati jedan od ključnih prioriteta zdravstvene politike.
Mnogi građani nisu upoznati sa svojim pravima na prekogranično liječenje. Smatrate li da Hrvati dovoljno koriste mogućnosti liječenja u drugim državama članicama i što bi trebalo promijeniti kako bi taj sustav bio dostupniji?
Ova tema mi je posebno važna jer je prekogranična zdravstvena zaštita predmet mojega znanstvenog interesa. Upravo zato dobro poznajem prepreke s kojima se pacijenti danas suočavaju i uvjeren sam da europska pravila o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi treba pojednostavniti.
Velik broj građana, pa čak i dio zdravstvenih djelatnika, nije dovoljno upoznat s mogućnostima prekograničnog liječenja. Dodatni su problemi dugotrajni administrativni postupci, potreba prethodnog odobrenja te činjenica da pacijenti često moraju unaprijed platiti liječenje, a tek potom tražiti povrat troškova u svojoj državi. Time su osobe slabijeg imovinskog stanja u znatno nepovoljnijem položaju.
Zato se zalažem za pojednostavljenje i ujednačavanje pravila o prekograničnom liječenju. Smatram također da bi trebalo uspostaviti poseban europski fond za financiranje prekogranične zdravstvene zaštite kada je ona neophodna. Takav fond dodatno bi ojačao pravo pacijenata na liječenje u drugoj državi članici, a istodobno bi spriječio nerazmjerno financijsko opterećenje zdravstvenih sustava država koje financiraju veći broj prekograničnih liječenja.
Cilj mora biti da pravo na prekogranično liječenje ne ostane samo formalna mogućnost na papiru, nego stvarno i dostupno pravo svakog europskog pacijenta kojem je takva zdravstvena skrb potrebna.
Sve se češće govori o stvaranju Europske zdravstvene unije kao odgovoru na izazove poput nestašica lijekova, nejednakog pristupa inovativnim terapijama i prekogranične zdravstvene skrbi. Što taj koncept konkretno znači za građane?
Europska zdravstvena unija ne znači da će Europska unija preuzeti nadležnosti država članica u organizaciji njihovih zdravstvenih sustava. Ona znači jaču europsku suradnju u područjima u kojima je zajedničko djelovanje učinkovitije od pojedinačnog, od zajedničke borbe protiv nestašica lijekova i jačanja europske farmaceutske proizvodnje, preko bolje pripravnosti za buduće zdravstvene krize, do sigurnije razmjene zdravstvenih podataka i ravnopravnijeg pristupa inovativnim terapijama.
Nedavni događaji jasno su pokazali da zdravstveni izazovi ne poznaju granice i da nijedna država članica ne može sama riješiti sve probleme. Upravo zato danas gradimo Europsku zdravstvenu uniju koja će europskim građanima osigurati veću zdravstvenu sigurnost, a istodobno poštovati nadležnosti država članica za organizaciju zdravstvenih sustava.
Kada biste morali izdvojiti jednu europsku zdravstvenu reformu koja bi u idućih nekoliko godina mogla najviše unaprijediti hrvatski zdravstveni sustav i položaj pacijenata, koja bi to bila i zašto?
Ako bih morao izdvojiti jednu reformu koja bi u idućim godinama mogla imati najveći učinak za hrvatske pacijente, onda je to reforma europskog farmaceutskog zakonodavstva, uključujući i novi zakon o kritičnim lijekovima. Njezin je cilj osigurati da inovativni lijekovi budu dostupniji u svim državama članicama, a ne samo na najvećim tržištima, te smanjiti razlike koje danas postoje među državama Europske unije. Uz to, reforma donosi mjere za sprječavanje nestašica lijekova i jačanje sigurnosti opskrbe, što će koristiti svim pacijentima.
(Ida Balog)
