Pojavnost je u općoj populaciji i dalje premala, a pretraga je skupa. Iako nije glavni uzrok pobačaja, ne treba je isključiti, pogotovo ako se pojavljuje u obitelji
Spontanim pobačajem smatra se svaki neželjeni gubitak trudnoće do 20. tjedna gestacije, a prema statistikama, javlja se u čak 20 posto žena. Kad se ovakva situacija ponavlja govori se o problemu kojem je dijagnostičkom obradom potrebno pronaći uzrok. Spontani pobačaj naziva se ranim ako je do 16. tjedna trudnoće i kasnim ako je nakon tog perioda. Liječnici kažu kako je najviša stopa gubitka trudnoće upravo u toj ranoj fazi trudnoće (faza predimplantacijskog embrija i faza implantacije) kada se može utvrditi isključivo biokemijskim nalazima iz krvi ili urina.
Mogući uzroci pobačaja
Razlozi za pobačaj mogu biti brojni, od anomalije ploda, slabosti vrata maternice, infekcije majke, hormonskih poremećaja… Jedan od ne tako čestih, ali problematičnih uzroka je trombofilija – sklonost razvoju krvnih ugrušaka (trombova). Ona može uzrokovati tromboze između maternice i posteljice te se mora liječiti antikoagulantnom terapijom. No, pretraga kojom se dokazuje ovo stanje nije rutinska i uobičajena kod trudnica.
Ipak je preniska incidencija, a pretraga je jako skupa. Tu je i činjenica da 90 % žena koje imaju nekakav poremećaj nisu ni za kakvu terapiju. Heparin se daje iznimno, a isto tako ni brisevi ne spadaju u rutinu. Na ginekologu je da procijeni, rekla je dr.med. Matilda Mladinić specijalist ginekologije i opstetricije iz Poliklinike Croatia
6 signala koji mogu otkriti rani spontani pobačaj i razlozi zašto do njega dolazi
Pretraga koja može otkriti trombofiliju stoji (ovisno o broju pretraga) od 70 do 230 eura i ne može se napraviti u svakoj poliklinici. Obzirom na to da su studije pronašle neku povezanost gubitka trudnoće nakon 20 tjedana i trombofilije, no nije utvrđeno da je ona glavni krivac za nepovoljne ishode u trudnoći, rutinski probir se ne preporučuje.
Trudnoća je stanje u kojemu je povećana sklonost zgrušavanju krvi pa je prirodno povećan rizik za vensku tromboemboliju. Ovaj rizik je u trudnica prirodno 4-10 puta veći nego u žena iste dobi koje nisu trudne, a najveći rizik je tijekom prvih 6 tjedana nakon porođaja, stoji na sranicama Poliklinike Harni.
Rizični čimbenici
Zato se na probir šalju trudnice koje u osobnoj anamnezi imaju vensku tromboemboliju ili im bliski srodnik ima nasljednu trombofiliju visokog rizika.
Nasljedne trombofilije (FV LEIDEN varijante, protrombin G 20210 A, protein C i S deficijencije, AT deficijencija) su stanja koja u trudnoći mogu biti predisponirajući čimbenik za nastanak tromboembolijskih incidenta te se, u nedostatku drugih razloga za ponavljajući gubitak trudnoće kod određenih trudnica, može povezati s ponavljajućim ranim pobačajima. Terapija niskomolekularnim heparinom se primarno koristi u prevenciji razvoja tromboembolijskih komplikacija u trudnoći, a ne isključivo kao liječenje rekurentnih gubitaka trudnoće. S obzirom da nema znanstvenih dokaza da se liječe sve trudnice koje imaju dokazane genetske mutacije faktora trombofilije, heparin se uvodi u terapiju isključivo prema kliničkoj indikaciji trudnicama koje su već imale spontane pobačaje, ili druge komplikacije u prethodnim trudnoćama (mrtvorođenost, rani zastoj rasta ploda…) jer jedino kod njih možemo prepoznati korist takve terapije, rekla je dr. Petra Podobnik Brlečić, specijalist ginekologije i porodništva iz Poliklinike Podobnik.
Istaknula je i kako velik broj pojedinaca nositelja određenih mutacija za nasljedne trombofilije neće imati tromboembolijskih incidenta u svom životu ( kao niti u trudnoći) te je uvođenja skrininga za sve žene od upitnog značenja, i potrebna su daljnja istraživanja kako bismo došli do jasnih kriterija u kliničkom postupanju. Rizični čimbenici koji dokazano povećavaju rizik od razvoja tromboze u žena su oralna hormonska kontracepcija, nadomjesno hormonsko liječenje, trudnoća i period babinja. Mnoga istraživanja su potvrdila da trombofilija (najčešće nasljedna), osim spontanog pobačaja, može izazvati još niz komplikacija u trudnoći uključujući zastoj rasta ploda, preeklampsiju i abrupciju posteljice. Naime, radi promjena koja se s tijelom žene događaju u trudnoći, krv je sklonija zgrušavanju. Postoji li još i nasljedna ili stečena trombofilija, rizik za razvojem komplikacija značajno se povećava.
N.M.
