Postoje li znanstveni dokazi da korištenje nosivih uređaja i mobilnih zdravstvenih aplikacija dovodi do promjene u ponašanju koja se zauzvrat može pojaviti u konkretnim zdravstvenim ishodima? Ili ponekad donose više štete nego koristi? Evo što kaže istraživanje s Harvarda.
U posljednjih nekoliko godina brojne su tvrtke plasirale na tržište nosive uređaje i mobilne aplikacije koje mogu pratiti naše osobne zdravstvene podatke. Ovi “mHealth” uređaji i aplikacije doveli su do rađanja onoga što je poznato kao “kvantificirano ja” — fenomen u kojem pojedinci počinju pratiti svoje bihevioralne, fiziološke, biološke i druge vrste pokazatelja zdravlja.
Ključno pitanje je postoje li ikakvi znanstveni dokazi da prihvaćanje i korištenje ovih nosivih uređaja i mobilnih zdravstvenih aplikacija kod potrošača zapravo dovodi do opipljive promjene u njihovom ponašanju, koja se zauzvrat može pojaviti u konkretnim zdravstvenim ishodima? I mogu li donijeti više štete nego koristi?
Što kaže veliki eksperiment?
U partnerstvu s glavnom platformom za aplikacije mHealth u Aziji, osmišljen je i implementiran neki veliki randomizirani terenski eksperiment temeljen na detaljnim životnim aktivnostima pacijenata (npr. prijeđeni koraci, vrijeme vježbanja i potrošene kalorije, obrasci spavanja te kvaliteta i količina hrane) i vrijednosti glukoze u krvi pacijenata s kroničnim dijabetesom tijekom vremenskog okvira od 15 mjeseci.
Randomizacija je uključivala neke pacijente koji su imali pristup aplikaciji mHealth, neki koji su imali pristup web verziji aplikacije, a ostali (kontrolna skupina) nisu imali pristup niti jednoj od tih aplikacija ili uređaja.
Usvajanje aplikacije mHealth dovelo je do poboljšanja kratkoročnih metrika (kao što je smanjenje razine glukoze u krvi i glikiranog hemoglobina pacijenata) i dugoročnih metrika (kao što je smanjenje bolničkih posjeta i medicinskih troškova).
Pacijenti koji su usvojili aplikaciju mHealth poduzeli su više razine tjelovježbe, konzumirali su zdraviju hranu s manje kalorija, hodali su više koraka i spavali duže na dnevnoj bazi.
Neka druga zanimljiva otkrića ticala su se ishoda pacijenata u skupini koja je primala personalizirane podsjetnike putem tekstualnih poruka u odnosu na one pacijenata koji su primali generičke podsjetnike.
Primjer personaliziranog podsjetnika glasio bi ovako: “Dragi gospodine XX, jučer uopće niste vježbali. Prošećite danas 45 minuta jer će vam to pomoći u kontroli razine glukoze u krvi.”
Nasuprot tome, generički podsjetnik mogao bi reći: “Redovito vježbanje umjerenog intenziteta vrlo je korisno za kontrolu glukoze u krvi.”
Takve generičke poruke s općim uputama o dijabetesu bile su 18% učinkovitije od personaliziranih poruka u smanjenju razine glukoze tijekom vremena.
Ankete provedene nakon eksperimenta ponudile su objašnjenje: neki su pacijenti smatrali da je točnost personaliziranih poruka nametljiva i dosadna. Drugi su rekli da su zbog njih osjećali da su stalno prisiljeni slijediti preporuke za wellness. To ih je demotiviralo i dovelo do niže razine wellnessa aktivnosti (npr. manje vježbanja, manje zdravih prehrambenih navika i kraće spavanje noću).
Aplikacije za spavanje mogle bi nam pogoršati san
Neke od najinovativnijih upotreba zdravstvene tehnologije su aplikacije koje prate naše spavanje.
Bez obzira koristite li mobilni telefon ili pametni sat, možete pratiti koliko ste dugo spavali, vrijeme koje ste proveli u dubokom i REM snu, pa čak i postaviti alarm da vas probudi u vašoj ‘najlakšoj’ fazi sna (faza u kojoj se, dokazano, najlakše probuditi).
Mnoge od ovih aplikacija osmišljene su kako bi nam pomogle da bolje spavamo tako što nas bude u pravim trenucima i daju uvid u to kako trenutno spavamo. Ali, s druge strane, mogli bi i pogoršati naš san – ili čak izazvati nesanicu.
Specijalist za poremećaje spavanja dr. Guy Leschziner kaže da nas te aplikacije čine tjeskobnima i opsjednutima snom, što negativno utječe na našu sposobnost da, dobro, spavamo.
Ako nam ove aplikacije kažu da smo loše spavali, to djeluje kao placebo i tjera nas da se ponašamo kao da smo loše spavali – čak i ako to nije slučaj.
Također, ne nude mnogo podrške na način na koji se može djelovati. Umjesto toga samo nude podatke o tome koliko smo dobro spavali prethodnu noć.
Fitness aplikacije stavljaju previše pritiska na ljude
Slično kao i uređaji za praćenje spavanja, nosiva tehnologija nam nudi uvid u naš fitness učinak.
Možemo pratiti svoj napredak u trčanju kroz naše poboljšano vrijeme i brzinu, pa čak i vidjeti svoju potrošnju energije tijekom dana, s uputama da se pokrenemo ako predugo stojimo.
Te su aplikacije i uređaji osmišljeni kao motivacija, ali mogu učiniti i da se osjećamo još gore.
Istraživanje Digital Health Generation pokazalo je da mladi ljudi osjećaju tjeskobu i anksioznost kada koriste te aplikacije.
Također je navedeno da mogu dovesti do nezdravog, opsesivnog ponašanja kao što je prekomjerno vježbanje i opasna ograničenja kalorija.
Iako nam te aplikacije mogu pomoći u praćenju napretka, važno je ne upotrebljavati ih pretjerano. One nam mogu pomoći da shvatimo da nismo dovoljno aktivni tijekom dana, ali nas mogu i navesti da se osjećamo krivima te, kao rezultat toga, počnemo opsesivno vježbati.
Aplikacije za mentalno zdravlje sprječavaju vas da tražite pravu podršku
Aplikacije za mentalno zdravlje, kao što su Calm i Headspace, gotovo su uobičajene na našim uređajima kao Facebook i Instagram.
Te su se aplikacije našle na udaru kritika zbog nedostatka znanstvenih dokaza, a akademici kritiziraju studije koje tvrde da su učinkovite.
Neki su koristili malu veličinu uzorka, dok su se drugi usredotočili na ljude koji nisu bili na liječenju mentalnog zdravlja, što znači da nisu mogli zaključiti da te aplikacije pomažu ljudima u upravljanju postojećim mentalnim zdravstvenim stanjima.
Još jedan problem na koji je ukazao psiholog Chris Noone jest taj da te aplikacije mogu spriječiti ljude da traže stručnu podršku za svoja mentalna stanja.
Iako neki korisnici mogu vidjeti poboljšanja pri korištenju ovih aplikacija, one nisu zamjena za prilagođenu podršku koju pružaju kvalificirani stručnjaci.
H. A.
