Senilna makularna degeneracija je bolest središnjeg dijela mrežnice oka koja uništava centralni vid, a veći rizik od pojave bolesti imaju osobe čiji članovi obitelji boluju od senilne makularne degeneracije. Pročitajte koji su ostali rizični čimbenici te s kojim se uspjehom danas liječi ova bolest oka.
Senilna makularna degeneracija je bolest
središnjeg dijela mrežnice oka koja uništava centralni vid, a povezana je sa
starenjem. Makularna degeneracija zahvaća mjesto najjasnijeg vida, žutu pjegu
tj. makulu, javlja se u dvije forme – suhoj i vlažnoj – te je glavni uzrok slabovidnosti i sljepoće kod osoba
starijih od 50 godina.
Suha i vlažna forma bolesti
Uzrok bolesti je još uvijek nepoznat, a ona obično
počinje na jednom oku, da bi se u 50 posto slučajeva u roku od tri godine razvila i
na drugom oku. Dinamika razvoja degeneracije je različita. Kod nekih se osoba
ona razvija sporo, dok je kod drugih progresivnog tijeka. Iako je suha forma
češći oblik te se pojavljuje u više od 85 posto slučajeva degeneracija, vlažna forma
bolesti uzrokuje značajno veći broj slučajeva gubitka centralnog vida.
Suha forma senilne makularne degeneracije uzrokuje sporo propadanje
pigmentnih stanica mrežnice i odumiranje fotoreceptora. Gubitak vida može biti
postupan ili nagli, ukoliko je suha degeneracija uznapredovala ili se
pretvorila u vlažni oblik bolesti. Nažalost, danas je još uvijek nemoguće
unaprijed znati hoće li se suhi oblik makularne degeneracije pretvoriti u
vlažni oblik.
Vlažnu formu senilne makularne degeneracije karakterizira rast
novih krvnih žila ispod makule. Te novostvorene krvne žile krhke su i
osjetljive te često pucaju, zbog čega dolazi do krvarenja i istjecanja
tekućine. Posljedica je zadebljanje i oštećenje makule s iskrivljenjem slike i
brzim gubitkom centralnog vida.
Kod koga se javlja senilna makularna degeneracija?
Senilna makularna degeneracija ne boli. Najčešći početni simptom
suhe forme zamućen je vid, a rezultat je slabije raspoznavanje detalja i stvari
ispred sebe. Ukoliko propadne veliki broj fotoreceptora u makuli, moguće je da
oboljeli vide malu, ali rastuću crnu mrlju u centru vidnog polja. S druge
strane, klasični početni simptom vlažnog oblika senilne makularne degeneracije
iskrivljenje je ravne crte tj. slike, što se zove metamorfopsija.
Etiologija senilne makularne degeneracije za
sada je još uvijek nepoznata, ali se zna da važnu ulogu ima genetsko nasljeđe.
Osobe čiji članovi obitelji boluju od senilne makularne degeneracije imaju veći rizik od pojave te bolesti, dok u
ostale čimbenike rizika spadaju dobna granica iznad 60 godina, ženski spol,
pušenje i pretilost.
Dok u liječenju suhe forme
makularne degeneracije ne postoji učinkovita terapija, prije desetak godina u
vlažnoj formi se počela primjenjivati fotodinamska terapija, tj. terapija
laserom koja je u međuvremenu uglavnom
napuštena zbog pojave novih, naprednijih terapija. Danas se vlažna forma
senilne makularne degeneracija učinkovito liječi tzv. pametnim lijekovima, odnosno
anti VEGF terapijom. Ti lijekovi sprečavaju rast i dovode do povlačenja novih
krvnih žila, posljedično krvarenje se smanjuje ili prestaje, smanjujući edem tj. zadebljanje makule. Upravo je ova
terapija vodeća u liječenju vlažne forme senilne makularne degeneracije.
O senilnoj makularnoj degenariji nedavno se govorilo na prvom Danu crnih naočala. Radi se o javnozdravstvenom
projektu kojeg su partnerski pokrenuli Hrvatsko
oftalmološko društvo, Hrvatski savez
slijepih i Koalicija udruga u
zdravstvu, a bavi se osvješćivanjem građana o oftalmološkim bolestima. Prva godine održavanja projekta bila je u znaku senilne makularne degeneracije, a više možete pročitati ovdje.
Ordinacija.hr
