Unatoč padu prevalencije karijesa koji se javlja u nekim visoko razvijenim zemljama, karijes i dalje ostaje najraširenija višečimbenično uzrokovana bolest dječje dobi. Karijes se pojavljuje ako patološki čimbenici prevladaju nad zaštitnim čimbenicima.
Pod patološkim čimbenicima podrazumijevaju se bakterije koje
proizvode kiselinu (Mutans streptococci i lacobacilli), zatim smanjeno izlučivanje
sline koje može biti posljedica disfunkcije žlijezda slinovnica, ali i upotrebe
određenih lijekova i neadekvatna prehrana koja obuhvaća veću količinu fermentirajućih
ugljikohidrata. Zaštitni čimbenici najčešće su kalcij, fosfati, proteini i fluoridi
u slini, kao i dodatno zaštitno djelovanje primjerene količine izlučene sline i
antiseptičko i antibakterijsko djelovanje sredstava za primjenu u usnoj
šupljini.
Bez
obzira na sve spomenute zaštitne čimbenike, danas se unos fluorida na dnevnoj
bazi smatra glavnim čimbenikom svakog suvremenog preventivnog programa za
kontrolu karijesa u djece.
Fluoridi
djeluju tako da zaustavljaju demineralizaciju koja predstavlja prvu fazu svakog
karioznog procesa, potiču remineralizaciju već nastale kariozne lezije i zaustavljaju
rast bakterija u plaku koje su odgovorne za razvoj kariozne lezije.
Fluoridi
se mogu ugrađivati u strukturu zuba tijekom razvojne faze zuba (prije nicanja)
i tada to nazivamo sistemsko djelovanje fluorida. Topikalno djelovanje fluorida
odnosi se na ugradnju fluorida u vanjske slojeve zuba nakon njegovog
pojavljivanja u usnoj šupljini.
Suvremena
istraživanja potvrđuju kako je kariostatski efekt fluorida ponajprije
posljedica površinske (topikalne) primjene fluorida, a ne sistemske.
Iz
tog razloga i Europska akademija za
dječju stomatologiju (European
Academy of Paediatric Dentistry) u svojim zadnjim naputcima o primjeni
fluorida kod djece snažno podržava činjenicu da primjena odgovarajuće zubne
paste s fluorom, kao sredstva za površinsku fluoridaciju zuba, uz dobru oralnu higijenu predstavlja osnovu
uspješnog efekta fluoridacije u redukciji karijesa.
Široka
rasprostranjenost u upotrebi fluoridiranih zubnih pasta vjerojatno je jedan od
glavnih razloga za dramatičan pad karijesa u zadnjih 30 godina u nekim
zemljama. Može se reći da je četkanje zuba fluoridiranom pastom za zube idealna
javnozdravstvena metoda koja je prikladna za primjenu, nije skupa, a i
kulturalno je široko prihvaćena. Roditelji moraju strogo paziti da vrlo mala
djeca ne koriste količinu paste za zube veću od veličine zrna graška. Asistencija
roditelja i njihovo nadgledanje nad četkanjem zuba mora se provoditi do dobi djeteta
od najmanje 7 godina. Nakon temeljitog četkanja, djeca bi trebala ispljunuti
ostatak zubne paste i izbjeći neposredno ispiranje vodom, kao i neposredno
konzumiranje obroka nakon četkanja. Četkica za djecu može biti manualna ili
električna, no s malom glavom i mekim vlaknima.
Zubne
paste mogu imati različite koncentracije fluorida, stoga je bitno koju vrstu
paste dijete koristi s obzirom na svoju dob. Njihovu primjenu možemo podijeliti
u tri dobne skupine. Kod djece u dobi od šest mjeseci do dvije godine očekuje
se da se četkanje provodi dva puta dnevno s količinom paste u obliku zrna
graška i pastom koja ima koncentraciju fluorida od 500 ppm F. Dob od dvije do
šest godina također zahtijeva četkanje dva puta dnevno istom količinom paste,
no u većoj koncentraciji fluorida, od 1000 (+) ppm F. Djeca u dobi starijoj od
šest godina trebala bi četkati zube također dva puta dnevno količinom paste za
zube u dužini od 1do 2 cm i koncentracijom fluorida od 1450 ppm F.
Ako
procijeni da je dijete u povećanom riziku za nastanak karijesa, a osobito ako
se radi o djetetu s posebnim potrebama (poput hendikepiranih i medicinski
rizičnih stanja), stomatolog bi trebao, nakon pažljive procjene, u režim
fluoridacije uključiti i ostale izvore fluorida koji mogu biti u obliku otopina,
gelova i lakova za fluoridaciju.
Otopine
se mogu koristiti kod kuće, na dnevnoj bazi, u koncentraciji od 0.05 posto natrijeva
fluorida (225 ppm F) ili manjoj, odnosno na tjednoj bazi u koncentraciji od 2 posto
natrijeva fluorida (900 ppm F).
Gelovi
(od 5000-12 500 ppm F) i lakovi (od 1000-56 300 ppm F) su sredstva sa znatno
većom koncentracijom fluorida i stoga se
apliciraju isključivo profesionalno, u stomatološkoj ordinaciji. Njihova je
uobičajena primjena dva do četiri puta godišnje, ovisno o procjeni stomatologa
vezano uz individualni rizik za nastanak karijesa u svakog pojedinog djeteta.
Autor teksta: prof. dr. sc.
Ivana Čuković-Bagić, Zavod za dječju i preventivnu stomatologiju, Stomatološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Preuzeto iz stomatološkog časopisa za pacijente Smile.
