Bolovi u području žvačnih mišića i čeljusnog zgloba među najčešćim su kroničnim bolovima u području glave.
Vrlo je mali broj liječnika opće i dentalne medicine koji su osposobljeni prepoznati simptome poremećaja čeljusnog zgloba i mišića.
Pacijenti najčešće ne mogu odrediti točno mjesto boli što ih navodi da kod različitih liječnika traže pomoć. Obično je riječ o čestoj ili povremenoj boli koja u većoj ili manjoj mjeri utječe na smanjenje kvalitete svakodnevnog života.
Bol je difuzna, zahvaća dijelove lica i često se šiti na područje uha, zuba i ostatka glave. Osim boli, ponekad se javlja i osjećaj nelagode prilikom jačeg otvaranja usta i tijekom žvakanja.
Liječenje bolova u čeljusti
Uspješno liječenje temelji se na dijagnostičkim protokolima koji se trebaju poštivati. Njihov je cilj utvrditi funkciju mišića i zgloba i utvrditi razloge boli. Potrebno je pronaći koje su to navike koje pogoršavaju stanje. Tek otkrivanjem različitih uzroka boli može se ukloniti ili umanjiti bol.
Zeleni, smeđi ili bijeli – boja voska iz uha može otkriti od čega bolujete
Najdjelotvorniji način ublažavanja boli je pronaći idealnu kombinaciju promjena navika i smanjiti opterećenost mišića lica. U tome često pomaže i akrilatna udlage koja ovisno o funkciji može biti stabilizacijska, relaksacijska ili repozicijska. To je tvrda ploča u obliku potkove koja dovodi zube gornje i donje čeljusti u točno određeni položaj. Položaj utvrđuje liječnik koji provodi terapiju pa je svaka udlaga drugačija, ovisno o liječniku koji određuje položaj i zagriz.
Kada se treba nositi udlaga?
Relaksacijska udlaga se izrađuje u opuštenom položaju kada se sve strukture zgloba nalaze u pravilnom položaju i uz smanjeno opterećenje žvačnih mišića. Učestalost nošenja udlage ovisi o simptomima, ponekad je dovoljno nošenje preko noći, a nekad je potrebno udlagu nositi i više sati dnevno. Suradnja je važna i kod uklanjanja štetnih navika koje opterećuju žvačne mišiće kao i kod izvođenja mišićnih vježbi mišića koje pacijent radi po uputama liječnika. Fizikalnom terapijom žvačnih mišića ublažavaju se akutni simptomi poremećaja funkcije mišića i čeljusnog zgloba. Ponekad se koriste i mišićni relaksansi koji opuštaju napete mišiće.
Škripate li zubima?
Posebna tema u području poremećaja funkcije je bruksizam, nesvjesno noćno stiskanje ili škripanje (škrgutanje) zubima. Životne promjene, stresni periodi i anksioznost najčešći su okidač noćnog škripanja. Tijekom noći tijelo se ne može potpuno opustiti te aktivira žvačne mišiće uzrokujući stiskanje i škripanje. Pretjerana mišićna aktivnost može uzrokovati jutarnju ukočenost zgloba, glavobolje, bolove u području lica i zgloba, ali i oštećenja zuba koje u konačnici dovodi do pretjeranog trošenja i lomljenja dijelova zuba.
Oralno zdravlje u trudnoći – veći rizik za nastanak niza komplikacija
Bruksizam se također liječi udlagama koja se nose po noći te onemogućavaju prejako stiskanje i škripanje zuba. One ne izazivaju neugodu, trebaju biti ugodne za nošenje i da ne zahtjevaju duže privikavanje. Udlage se nose nekoliko mjeseci dok se žvačni sustav ne oporavi, a moguće je i dugotrajno nošenje. Bruksizam nije stanje koje nužno traje cijeli život i moguće je da korištenjem udlaga, ali i eliminiranjem stresa i anksioznosti nestane. Često su potrebni stomatološki zahvati kako bi se nadoknadili potrošeni dijelovi zuba, bilo putem materijala s kojima se rade ispuni ili pomoću protetskih nadomjestaka, krunica ili ljuskica. Vrlo često ortodontskim aparatima moguće je poboljšati zagriz i smanjiti prisilne mišićne radnje te tako uz ostale postupke, pomoći rasterećenju žvačnog sustava.
Foto: Shutterstock