Rezultati američkog istraživanja pokazuju kako umjerena tjelovježba povećava izglede za općim preživljavanjem pacijenata s rakom prostate, dok pet sati intenzivnog vježbanja tjedno može smanjiti stopu smrtnost zbog raka prostate.
“Primijetili smo dobrobiti zbog male količine tjelesne aktivnosti.
Prema rezultatima, muškarci koji boluju od raka prostate bi se trebali baviti fizičkom
aktivnošću zbog svog općeg zdravlja”, tvrdi doktorica Stacey A. Kenfield,
epidemiologinja na Harvardu i čelnica istraživanja.
Istraživači su ocijenili razinu tjelesne aktivnosti skoro 2.700
osoba prije i nakon dijagnoze raka prostate. Muškarci koji su otprilike pola
sata tjedno trčali, vozili bicikl ili igrali tenis, imali su 35 posto manje
izglede za smrću zbog bilo kojeg uzroka, ne samo raka.
Mjerenje je bilo drugačije za hodanje – istraživači su ustanovili
kako četiri ili više sati hodanja tjedna snižava rizik od smrtnosti za 2 posto
u odnosu na muškarce koji su šetali manje od 20 minuta tjedno.
Također, ispitanici koji su hodali 90 ili više minuta tjedno normalnim
ili žustrim tempom imali su čak 51 posto bolje izglede za preživljavanjem.
Vježbanje – rak prostate – smrtnost
Kada je u pitanju rak prostate, hodanje nije puno utjecalo na
izglede pacijenata, nego aktivnije vježbanje. Ispitanici koji su intenzivno
vježbali pet ili više sati tjedno uspjeli su smanjiti pojavu crnih brojki.
“Ovo je prva velika populacijska studija koja je sagledala
vježbanje u odnosu na stopu smrtnosti kod bolesnika s rakom prostate. Prethodna
su se istraživanja fokusirala na učinke vježbanja na razvijanje raka prostate”,
tvrdi čelnica istraživanja.
Znanstvenici nisu točno upoznati s molekularnim učincima vježbanja
na rak prostate, međutim, tjelovježba dokazano utječe na mnoge hormone koji
inače stimuliraju ovu vrstu raka; ona poboljšava imunitet i smanjuje upale.
K. Horvat