Cilj Dana narcisa je educirati sve žene u našoj zemlji o važnosti odlazaka na redovite kontrolne preglede u sklopu nacionalnog programa prevencije, ali i mimo tog programa, a sve kako bismo smrtnost od ove vrste raka učinili što manjom.
Obilježavanje Dana narcisa, dana posvećenog borbi protiv raka dojke, pokrenula je Hrvatska liga protiv raka davne 1997. godine u centru Zagreba. Poticaj za pokretanje ove važne javnozdravstvene kampanje krenuo je od činjenice da je rak dojke daleko najčešći rak u žena od koje na godinu u Hrvatskoj oboli između 2200 i 2600 žena, a svaka treća oboljela žena umre od te vrste raka.
Ususret 19. Danu narcisa razgovarali smo s dr. Ilonom Sušac, spec. onkologije i radioterapije, dopredsjednicom Hrvatske lige protiv raka.
Koliko se slika raka dojke promijenila u našoj zemlji? Shvaćaju li ga žene ozbiljnije?
dr. Ilona Sušac, spec. onkologije i radioterapije
Kada se uzme u obzir samo ovih 20-ak godina od kada se obilježava Dan narcisa, možemo pratiti progresivni rast pojavnosti i smrtnosti od raka dojke koji se zadnjih desetak godina održava visokim i bez značajnije oscilacije u broju oboljelih i umrlih žena. Svaka registrirana oboljela žena dokaz je da je takva osoba u sustavu dijagnostike i liječenja od raka dojke i da je njena bolest prepoznata. Vjerujemo da je bolji sustav registracije oboljelih žena jedan od razloga tako visokih brojeva.
Međutim, pravi i najznačajniji razlog jest prorast apsolutnoga broja oboljelih. Budući se isto događa i u ostatku svijeta, ne trebamo sumnjati u tu činjenicu. Prije desetak godina smo govorili o milijunu novih slučajeva raka dojke u svijetu. Danas je taj broj za 50 posto veći, oko 1.500.000, a prema nekim statističkim izvorima čak i 1.700.000 žena s rakom dojke bilježi se svake godine u svijetu. Uistinu zabrinjavajuće. U Hrvatskoj svake godine oboli između 2200 i 2600 žena, a umre ih prosječeno 1000.
Nažalost, rak je bolest koja neće spontano regredirati ako se ukorijenila u nekom organu. Koliko god ju pokušavali ignorirati ili pobjeći od nje, ona ide za nama, postaje sve jača i sve nas više ugrožava. Žene u Hrvatskoj polako shvaćanju da je tome tako, ali ipak još uvijek nedovoljno.
Liječnici koji se bave dijagnostikom i liječenjem raka dojke znanju koliko je to teško, kompleksno i neizvjesno i kod žena koje se relativno redovito kontroliranju, a kamoli kod onih koje nikada ne odlaze na preglede. Ni suvremena medicina nije svemoguća, ali ako se bolje ne organiziramo i ne postupamo svi savjesnije i odgovornije, posljedice će biti još dramatičnije.
Unatoč naprednim metodama liječenja, rak dojke je i dalje najčešći pojedinačni uzrok smrti sredovječnih žena (od 35. do 69. godine). Koji je razlog?
Ako ćemo biti potpuno precizni, od raka dojke najčešće i obolijevaju i umiru žene počevši već od 30. godine života. Razlog tomu je činjenica da danas karcinomi rastu brže, da su u mlađih žena agresivniji i u većoj mjeri kompromitiranju i opće i reproduktivno zdravlje žene. Njihov rast nije uvijek evidentan od početka i rak dojke vrlo često raste i razvija se podmuklo. Njegova biologija nije uvijek predvidiva.
Iznenade nas mali karcinomi koji su već dali presadnice u udruge ograne dok neki jako veliki ne prokazuju tendenciju širenja iz dojke u trenutku kada smo ih otkrili. Srećom, većina karcinoma dojke koji se otkriju dok su jako mali (manji od dva centimetra) ne dobiju šansu da se presele u ostale organe našeg tijela koji su za život puno bitniji i bez kojih života nema.
Nadalje, dojka je organ ženskoga tijela izuzetno osjetljiv na djelovanje različitih unutarnjih čimbenika, hormona i molekula koji u kombinaciji s mnoštvom poznatih i nepoznatih karcinogena iz okoliša potiče i potpomaže rast nenormalnih stanica u ženskoj dojci. Također, imunitet i sposobnost obrane od bolest danas su sve slabiji. Žene žive poremećenim bioritmom, s malo ili nimalo pravog odmora i vrlo često poremećenog i ritma i sustava prehrane, brige za svoje tijelo i dušu. Ukratko, vrijeme i prostor u kojem žene danas žive su nemilosrdni. Naravno, pogođeni su svi ljudi, ali ovdje govorimo o raku dojke kod žena pa se ženama i obraćamo.
Što sve utječe na rizik od razvijanja raka dojke?
Utječe sve! Danas se jako često govori o genima i genskim mutacijama pa ćemo početi od njih. Važni su geni koje smo naslijedili od osvojih roditelja, podjednako od oca i od majke. Ako u organizmu postoji neka značajna naslijeđena genetska greška, na toj podlozi će lakše nastati rak nego u genomu koji nema tu grešku. Nisu nam poznati svi geni koji su direktno uključeni u nastanak raka dojke. Dva najznačajnija su BRCA 1 i BRCA 2. Međutim, ne treba se bojati takvih pogrešaka. Unatoč njihovom postojanju u organizmu nikada se ne mora dogoditi nikakva maligna bolest. To nam govori da su jako važni i čimbenici iz okoline koji utječu na naše zdravlje i koji, također, dovode od genskih grešaka. To nisu naslijeđene, nego stečene genske greške, ali koje na isti način dovode do nastanka raka. Vjerujem da svi znanju da je takvih tvari, pojava, procesa i svega drugoga danas dalekog više u našemu okruženju nego prije samo 20-ak godina. Susrećemo ih na svakom koraku: u kući, na radnom mjestu, u okruženju u kojem živimo.
Napose je važan stil života i količina i vrsta stresa kojemu je čovjek izložen svaki dan. Rijetko tko živi onako kako bi trebalo živjeti. Svakodnevnica je natrpana brojnim obvezama i opterećenja strahovima koje čovjek objektivno ne može savladati. Nerijetko bježi u različite ovisnosti i pretjerivanja svake vrste što konačno dovodi od psihičkoga i fizičkoga sloma organizma koji se u ovom slučajnu manifestira maliganom bolešću. Voljela obih da svatko uoči kako je i rak psihosomatska bolest. Čovjek je nedjeljiva cjelina i svaka bolest je uzrokovana i psihički i fizički i ostavlja posljedice kako na tijelu tako i na duši. Kad ženi otkrijemo rak, nju taj rak i ta dojka ne bole, ali je u tom trenutku puna strahova, tuge, beznađa i raznih drugih psihičkih i emotivnih problema.
Bitan dio terapije je i psihološka komponenta. Je li psihoterapija dovoljno zastupljena kod pacijentica?
Nikome nije tako potrebna i tako važna psihoterapija kao onkološkim bolesnicima. Njihov život naglo se mijenja s postavljanjem dijagnoze raka. Život postaje neizvjestan i čovjek se suočava s unutarnjim neprijateljem o kojemu ništa ne zna. Ne zna mu prirodu, namjere, ishod liječenja. Često ni liječnici nemaju precizne informacije i odgovore. Maligne bolesti naprosto nam ne daju da ih do kraja upoznamo i sa stopostotnom sigurnošću predvidimo razvoj događaja. Iako se najbolje onkološkim bolesnicima posvetiti kroz organiziranu stručnu psihološku pomoć, mislim da bi svaki liječnik ili zdravstveni radnik moramo naučiti razgovarati s oboljelim ljudima i toplom ljudskom riječju ohrabriti ih i pomoći malim savjetima koji često nedostaju u stvaranju jasnije i bolje slike o toj bolesti. Jer, čovjek se ponajprije boji nepoznatog. Što više zna to je hrabriji i odlučniji u borbi. Zato smo svi smo pozvani biti psiholozi, savjetnici i spremni pomoći.
*****
19. Dan narcisa pod pokroviteljstvom Grada Zagrebla i Ministarstva zdravlja organiziraju “Zajednica pacijenata oboljelih od raka Sveti Juraj” i “Klub žena liječenih od raka dojke- Zagreb” uz podršku i suorganizaciju udruge “Sve za nju”, Zagrebačke lige protive raka i Hrvatske lige protive raka. Dan narcisa održava se u prvu subotu proljeća, što ovaj put pada točno na pravi dan proljeća, 21. ožujka. Na zagrebačkom Trgu bana J. Jelačića prodavat će se narcisi i dijeliti prigodni materijalni od 10 do 14 sati. Svi ste pozvani!
Karmen Pužar
Foto: Shutterstock
