U gradu Zagrebu gotovo svaka odrasla žena zna tko je mr. sci. Darko Husar, dr. med., spec. ginekologije i porodništva.
Zahvaljujući njegovu silnom trudu, želji za edukacijom pacijenata, ljubavi prema profesiji i odgovorima koje svakodnevno piše našim čitateljicama u rubrici Halo, doktore!, čini se da je njegovo ime danas poznato i diljem zemlje.
Jedan je od onih liječnika koji svakom postavljenom pitanju posvećuje svoju punu pozornost i vrijeme, odgovara stručno i jasno na svaku nedoumicu te objašnjava do detalja, a svojim je pacijenticama uvijek dostupan. Bez „dlake na jeziku“ komentira loše postavljene dijagnoze ili ignoriranje savjeta da se na pregled mora dolaziti redovito… Za probleme i razgovor s pacijenticama, smatra, treba uvijek imati dovoljno vremena, a svaki susret s ginekologom treba uvijek imati i edukativnu ulogu.
Pitali smo ginekologe zašto su odlučili postati baš – ginekolozi. Evo njihovih odgovora
Dr. Husar, koliko danas liječnici imaju vremena za posvećivanje pacijentu?
Puno mojih kolega nažalost više nema vremena razgovarati sa svojim pacijentima i sve se svodi na riječi – sve vam je zapisano na papiru ili informirajte se na internetu. Pacijentice zbog toga nemaju ni priliku pitati što žele i često izlaze iz ordinacije potpuno zbunjene i nemaju pojma što im se događa. Znamo svi da je u javnom zdravstvu često prevelik priljev pacijenta i puno je obaveza koje se moraju odraditi, ali mišljenja sam da je ta pretrpanost često isprika, jer je nedopustivo da se s pacijentom ne razgovara, čak se ne uzimaju čestite anamneze kako su nas naši stari profesori učili – pacijenta treba pitati da biste stekli pravi uvid u stanje. Uz nekoliko rečenica uvoda koje nedostaju, može se potpuno drukčije razumjeti stanje.
Je li korisno pretraživati dijagnoze putem interneta?
Svi, pa i moje pacijentice, često se služe dr. Googleom i dr. Forumom jer se čini da pacijent tako ima prilike pronaći sve informacije, ali kako nema predznanja, nisam uvjeren da je to tako dobra navika. Čini se da to stvara pretjeranu uspaničenost i hipohondriju. Pacijent će u pravilu za sebe izabrati najgoru dijagnozu, pa se događa da dolazi zastrašen i uspaničen. Lako je među simptomima prepoznati onaj najkatastrofičniji i – eto panike. Vremena su takva da je pred nama poplava informacija, koje mogu biti i korisne, ali za laike i vrlo zbunjujuće. Čini se da su nekad pacijenti više vjerovali nama liječnicima, ali čovjek je sklon čuti ono što mu odgovara.
Zašto mnoge žene i danas zaziru od ginekološkog pregleda?
Za mene kao profesionalca ginekološki pregled je rutinska stvar, otprilike isto kao da pregledavam neki drugi organ, bubrege ili kosti, ali svjestan sam da žene to ne vide tako. Specifično je ovo područje medicine, puno je tu i psihoterapije, posebno kod mlađih žena jer su zdrave i zapravo će samo s ginekologom razgovarati o spolnom zdravlju i spolnom životu. Uključena je tu i emocionalna komponenta, kako će one to doživjeti i što će za njih predstavljati ovaj pregled. Mlade pacijentice je često sram odlaziti na pregled, a razlog je i pitanje što će kazati okolina. Možda u Zagrebu baš nije tako kao u malim sredinama, ali često pacijentice ne žele ni da roditelji znaju da posjećuju ginekologa. Unatoč napretku društva, ostale su predrasude i sram. Spolni odgoj je bitan, roditelji i škola trebali bi uložiti puno više truda, jer mi se čini da vlada klima – mi bismo bili progresivni, a s druge strane ipak sve stoji u mjestu. U moje vrijeme bilo je jako važno biti učen i produhovljen, pa bih ja ovu trenutačnu klimu nazvao novim primitivizmom, jer izgleda kao da se na površinu počinju izvlačiti neke nezamislive stare dogme, pod krinkom demokratskog pluralizma i različitih vjerskih shvaćanja. Počinjemo pričati o stvarima za koje smo mislili da smo ih ostavili iza sebe. Neprosvijećenost se danas tako čini jako “in” (premda oni koji govore o stvarima o kojima nemaju pojma naprosto nisu svjesni da su neprosvijećeni) – nekoliko pročitanih rečenica na internetu ne znači apsolutno znanje. Tako dolazi do toga da se ne želimo cijepiti jer nas čipiraju, medicina i lijekovi (odnosno kemija) nas truje, a alternativa i prirodno liječenje su prekrasni…
Kako pacijenticama pristupiti da bi im bilo lakše posjetiti ginekologa?
Samo razgovorom, s puno razgovora. To je razlog zašto se dopisujem sa svojim potencijalnim korisnicama već godinama preko vaše rubrike Halo, doktore! Moram reći da mi mnoge čitateljice naknadno dođu i na pregled – jer mi vjeruju. One čitaju što pišem, a ja nastojim što bolje objasniti i stvoriti širu sliku, protumačiti što se zbiva, a ne samo ponuditi im opće obrazloženje. Odnos pacijent–ginekolog trebao bi biti topao, možemo se mi šaliti, ali ja uvijek pazim na distancu, pacijentici se obraćam s vi i to ne znači da ne možemo voditi iskren razgovor. Korektnim odnosom stječe se povjerenje. Naravno, kako imam praksu dugu 30 godina, jasno da s pacijenticama koje su od početka kod mene razgovaram na jednoj drugoj razini, ali visoka razina profesionalnosti uvijek je prisutna.
Mora li pacijentica doći na pregled spremna, imati pripremljena pitanja?
Usprkos uvriježenom mišljenju, pacijentica ne mora imati nikakvo znanje kad dolazi na pregled. Ja sam tu da se prilagodim bilo kojoj razini pitanja, pokušam razgovor voditi tako da dođem do dogovora koji mi je potreban. Najjednostavnijim rječnikom meni se može sve objasniti. Komunikacija u ordinaciji se ne odvija na nekom visokostručnom nivou, prilagođavam se pacijentu. Moje je pravilo da ne smijete otići s pregleda zbunjeniji nego što ste došli, morate otići sa svim informacijama koje dobijete od mene i sa slikom u glavi što se zbiva i što treba napraviti da problem riješimo. Ako se pacijentica nakon dijagnoze odluči za drugo mišljenje, ja protiv toga nemam ništa, dapače, često ću joj i sam preporučiti kamo se obratiti.
Prim. Ljerka Eljuga otkriva “glavne krivce” koji mogu dovesti do raka
Mislite li da ima dovoljno informacija o važnosti preventivnih ginekoloških pregleda i zašto ih neke žene uporno izbjegavaju?
Treba pisati i govoriti o tome koliko je važno ići na preventivne preglede i brinuti se o zdravlju kako bi žene što više toga čule i zapamtile. Ništa drugo. Škola bi trebala odigrati veliku ulogu. Što se tiče žena koje ne slušaju savjete, mogu reći da je riječ o različitim tipovima osobnosti, ima žena koje normalno postupaju, redovito se viđamo, ima žena koje su hipohondri i pretjerano često dolaze ili onih koje pak nikako ne dolaze. Postoje razne akcije i edukacije, ali nijedna od razvijenih zemalja nije smrtnost svela na nulu. Naprosto neke žene neće ići na preglede bez obzira na to što im se govorilo. Kad počne boljeti, nešto već nije u redu.
Jesu li svjesne da im jedan preventivni pregled može spasiti život?
Da, kod svih ozbiljnih dijagnoza na početku najčešće nema nikakvih smetnji, od karcinoma nadalje. Tu pomaže samo redovita kontrola pa je za svaku ženu zlatno pravilo odlaziti na pregled jednom godišnje. Potrebno je na preglede ići od početka spolnog života, ali i prije ako postoji problem s menstruacijama, na primjer.
Mame me često pitaju kad da pošalju kćer, ja pitam je li sve u redu, ako je, onda ne treba siliti dijete jer se tako stvara otpor. Ako djevojčica izrazi želju da dođe prije prvog spolnog odnosa, naravno da to treba učiniti. Ukratko, svi imamo svoja mišljenja i način djelovanja. Ipak savjetujem da se neko vrijeme nakon početka spolnog života dođe na pregled kako bismo tu priliku iskoristili da se malo porazgovara o spolnom životu i ženskom zdravlju.
Našim čitateljicama često znate zamjeriti što provode previše higijene. Pa koliko je higijene dovoljno?
Kao civilizacijski ginekolog doista nemam problema s premalo higijene i gotovo da ne pamtim loše situacije. Anatomija ženske rodnice je takva da previše higijene, poput ispiranja rodnice do kraja, dovodi samo do poremećaja vaginalne flore i kiselosti, pa ćete umjesto čistoće dobiti plodno tlo za uzgajanje uzročnika raznih problema. Kad se pojavi poremećaj, prvi je nagon još više higijene, čime dodatno pogoršavamo stanje. Možete se prati svim higijenskim sredstvima, ali ne dirajte rodnicu.
Je li ova pandemija mnogim ženama izlika da ne odlaze na preglede?
Mislim da se do liječnika može, no korona može biti izlika i primatelju i davatelju usluga da se ne radi ili da se kaže da se ne može raditi. Ja sam radio cijelo vrijeme, poštuju se higijenske mjere. Broj pacijenta jest manji, ali sve se može.
Moraju li žene u menopauzi redovito posjećivati ginekologa?
Kada uđu u menopauzu, žene misle da više ne moraju dolaziti na preglede i to se vidi po brojkama oboljelih od karcinoma jajnika, zapravo većina žena koje dolaze s dijagnozama, to su one koje godinama nisu bile na pregledu.
Jeste li odabrali studij medicine zbog ginekologije ili se specijalizacija dogodila „slučajno“?
Već početkom srednje škole znao sam da će medicina biti moj poziv i odmah sam znao da će to biti ginekologija. Ja sam upisao medicinu kako bih bio ginekolog, vrlo jednostavno. S odrastanjem je došla i čvršća odluka jer mi ginekolozi jedni smo od rijetkih koji se ipak više druže s fiziologijom i zdravljem nego s bolesti, a znamo da liječniku inače ne idemo radi ljepote, nego problema.
Iako, u gimnaziji sam svirao klavir i jako me interesirala glazba pa sam trebao odlučiti: medicina ili glazba. Naravno, nije mi žao što sam odabrao medicinu, ali je zanimljivo da klavir od tada više nisam dotaknuo… Da nisam ginekolog, mislim da bih u medicini mogao raditi i u puno drugih područja jer volim ovaj poziv, a da mogu opet birati, odabrao bih ginekologiju.
Kako se opuštate u slobodno vrijeme i imate li vremena za hobije?
Što me opušta? Sad već mogu reći da sam svjetski putnik, ne volim biti zatvoren u četiri zida. Kretanja, putovanja, glazba, fotografija, automobili… Sve su to moje male strasti. Glazba i putovanje su mi najdraži oblik opuštanja, a na svako putovanje nosim kofer fotografske opreme.
Druga je priča što te fotografije nikada ne stignem pogledati, ali doći će vrijeme i za to. Posao nosim doma samo kad moram, radim 12 sati na dan i kad dođem doma to je dosta kasno pa i nemam vremena, a novi dan samo što nije. Ne nedostaje mi vremena, uživam. Nekad kažem da sam dobro dresirana životnija i zapravo znam da je vikend samo moj. Raditi se mora, ništa ne dolazi samo od sebe, pa meni nije teško. Tako su me učili.
Vaš savjet čitateljicama za zaštitu spolnog zdravlja?
Živite odgovorno prema sebi, svi imamo zdrav razum, svi smo prošli mladost i ludost, ne treba biti ukočen. Vi uživajte, ali neka bude pravilo da se jednom godišnje vidimo.
Foto: Robert Anić/Pixsell, Shutterstock
