Kako se nositi sa stresom dijagnoze raka dojke?

HRVATSKA LIGA PROTIV RAKA

Karcinom dojke predstavlja malignu bolest s najvećom učestalosti u ženskoj populaciji i čini ukupno 25% novootkrivenih malignih bolesti na godišnjoj razini u ženskoj populaciji. (1,2)

Svaka će osma žena tijekom svog života razviti neki od oblika maligne bolesti dojke. (3) Rak dojke nije isključivo vezan za žensku populaciju i jedan posto novootkrivenog raka dojke obuhvaća mušku populaciju.(4)

Liječenje raka dojke je kompleksno i uglavnom ovisi o stadiju bolesti i podtipu raka dojke. (5) Ako se radi o ranom raku dojke koji je ograničen samo na dojku i pripadajuće limfne čvorove operativno je liječenje okosnica uz druge modalitete poput radioterapije, te sistemskog liječenja poput kemoterapije, biološke terapije kod HER2 pozitivnog raka dojke, i hormonske terapije za hormonski ovisne karcinome dojke. (5) Uznapredovali rak dojke najčešće se liječi kombinacijom sistemskog onkološkog liječenja i palijativne radioterapije. Svaki od ovih modaliteta liječenja sa sobom nosi i neke od nuspojava koje mogu značajno remetiti kvalitetu života bolesnica. (6,7)

Postavljanje dijagnoze raka, složeni režimi liječenja i posljedične nuspojave, za oboljele predstavlja stresni životni događaj koji ih čini vulnerabilnim za razvoj emocionalne uznemirenosti te pojave emocija poput straha, stresa i tjeskobe. (7) Ovi osjećaji vrlo su često prolazni i dio su normalnog procesa prilagodbe na postavljenu dijagnozu maligne bolesti. Najčešće su prva linija emocionalne potpore, kod suočavanja s dijagnozom maligne bolesti, upravo članovi obitelji i bliske osobe oboljelih. Osim toga, brojne udruge, ili grupe podrške, organiziraju uzajamnu potporu među ženama koje su oboljele od raka dojke.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da između 30 i 50% žena oboljelih od raka dojke navode neželjene emocije poput stresa, tjeskobe i depresije. (6) Ovi osjećaji koji mogu dovesti do slabije motiviranosti za liječenje, težeg podnošenja terapije te značajno smanjiti kvalitetu života i subjektivnu percepciju zdravlja. (8) Upravo se zato istaknula potreba pravovremenog prepoznavanja ovih stanja te organiziranja i pružanja adekvatne stručne psihološke podrške oboljelima od raka.

Većina zdravstvenih ustanova koje se bave liječenjem maligne bolesti imaju organizirana onkološka savjetovališta kroz koje se bolesnice upoznaju s osnovnim principima, kao i mogućim nuspojavama liječenja i u sklopu kojih mogu primiti stručnu psihološku pomoć. Postoje brojni instrumenti kojima se brzo i jednostavno može napraviti „screening“ (probir) neželjenih emocija poput, primjerice, distress termometra ili emocionalnog termometra gdje, na vizualno analognoj skali od 0 do 10, bolesnica odabire vrijednost koja odgovara njenom stanju stresa, tjeskobe i sniženog raspoloženja u posljednjih tjedan dana. (9) Ovim početnim probirom prepoznaju se bolesnice kojima je potrebna stručna pomoć psihologa ili psihoonkologa. Ova se stanja mogu prepoznati i kroz komunikaciju bolesnica i onkologa gdje obje strane, uz uobičajene teme koje su vezane za prirodu bolesti i liječenje, stalno propituju i emocionalne aspekte prilagodbe bolesti i liječenju.

Psihoonkologija uključuje intervencije koje imaju za cilj smanjiti djelovanje raka na neželjene emocije i omogućiti bolesniku da se prilagodi promijenjenom načinu života. (10) Potrebno je naglasiti se neželjene emocije mogu pojaviti i kod članova obitelji i bliskih osoba te se ova populacija ne bi smjela zaboraviti kod organiziranja psihološke potpore.

Istraživanja su pokazala da visoka razina neželjenih emocija ugrožava ishode liječenja i smanjuje kvalitetu života oboljelih. (6-8) Stoga je još jednom dobro naglasiti da traženje stručne pomoći kod emocionalne uznemirenosti ne predstavlja znak slabosti već znak da je osoba prepoznala da tako dobiti potrebnu snagu za suočavanje i lakše prebroditi psihičke tegobe.

Reference:

1. Sung H, Ferlay J, Siegel RL i sur. Global Cancer Statistics 2020: GLOBOCAN estimates of Incidence and mortality worldwide for 36 cancers in 185 countries. CA Cancer J Clin. 2021;71:209-249.

2. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske. Incidencija raka u Hrvatskoj 2018., Bilten 43, Zagreb, 2020. Dostupno na internetu na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/12/Bilten_2018_final.pdf (Pristupljeno 10.08.2022.).

3. DeSantis CE, Bray F, Ferlay J, Lortet-Tieulent J, Anderson BO, Jemal A. International Variation in Female Breast Cancer Incidence and Mortality Rates. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev. 2015;24(10):1495-1506.

4. World Health Organisation. Breast Cancer. Dostupno na internetu na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breast-cancer (Pristupljeno 10. 08.2022.).

5. Burstein HJ, Curigliano G, Thürlimann B i sur. Customizing local and systemic therapies for women with early breast cancer: the St. Gallen International Consensus Guidelines for treatment of early breast cancer 2021. Ann Oncol. 2021;32(10):1216-1235.

6. Mehnert A, Hartung TJ, Friedrich M i sur. One in two cancer patients is significantly distressed: prevalence and indicators of distress. Psychooncology. 2018; 27:75–82.

7. Seiler A, Jenewein J. Resilience in Cancer Patients. Front Psychiatry. 2019;10:208.

8. Edward KL, Chipman M, Stephenson J, Robinson K, Giandinoto JA, Trisno R. Recovery in early stage breast cancer-An Australian longitudinal study. Int J Nurs Pract. 2019;25(4):e12747.

9. Donovan KA, Grassi L, McGinty HL, Jacobsen PB: Validation of the distress thermometer worldwide: state of the science. Psychooncology. 2014; 23:241–50

10. Holland JC, Bultz BD: "The NCCN guideline for distress management: a case for making distress the sixth vital sign". J Natl Compr Canc Netw. 2007;5 (1): 3–7

Članak sponzorira Novartis Hrvatska d.o.o., Radnička cesta 37b, 10 000 Zagreb, tel. 01 6274 200, fax. 01 6274 255, novartis.hrvatska@novartis.com

ONC - DM15 - 2/11/2022 - HR2211039906

 Prati nas na Viber Public Chatu!