Kondilomi ili spolne bradavice su promjene na koži koje su uzrokovane HPV virusima određenog genotipa.
Radi se o najčešćoj spolno prenosivoj bolesti današnjice. Karakteriziraju je sklonost ponovnom javljanju (recidiviranju), dugotrajno liječenje.
Kada govorimo o kondilomi razlikujemo ih u sljedećim oblicima:
- šiljasti kondilomi (condylomata acuminata),
- ravni kondilomi (condylomata plana),
- gigantski kondilomi (Buschke-Lowenstein),
- papuloze Bowenoides i Mb. Bowen.
Najčešći su ipak šiljasti kondilomi najčešće uzrokovani HPV niskog rizika 6 i 11 iako se u manjem postotku slučajeva u šiljatim kondilomima može detektirati i HPV visokog rizika (16, 18, 31, 33).
Šiljasti kondilomi su male, sitne ružičaste /bjelkaste tvorbe koje su mekane uzdignute nalik na cvjetaču. Mogu imati peteljku i gomilaju se u grupicama.
Podjednako su zahvaćene žene i muškarci. Pojavljuju se na koži vanjskog spolovila (stidnica), u rodnici, penisu i široj anogenitalnoj regiji. Prisutnost kondiloma je bezbolna, no zbog svojeg položaja i veličine mogu uzrokovati nelagodu. Njihova prisutnost kod nekih osoba može izazvati peckanje i svrbež, te rijetko rezultira krvarenjem ili otežanim mokrenjem ukoliko se kondilomi nalaze u mokraćnoj cijevi.
Veća učestalost pojavljivanja je u mlađoj populaciji iako se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.
U slučaju pojave kondioloma u trudnoći porod se dovršava carskim rezom.
U posljednje vrijeme sve se više navodi značenje intrauretralnih kondiloma (u mokraćnoj cijevi) zbog moguće povezanosti s karcinomom mjehura i prostate.
Moguća je i pojava kondiloma u ustima (gingiva, obrazi), jeziku i grlu.
Pregled je osnova za postavljanje dijagnoze genitalnih bradavica. Pregledati treba cijelu anogenitalnu regiju uz pomoć jakog svijetla i povećala. Međutim, danas se za preciznu dijagnostiku infekcije HPV-om isključivo upotrebljava molekularna dijagnostika za dokazivanje prisutnosti DNA HPV.
Liječenje kondiloma
Liječenje se svodi na mehaničko odstranjenje kondiloma i to premazivanje podofilinom, primjenom 5-fluorouracila, trikloroctene kiseline, intralezijski i peroralno primjenom interferona, korištenjem imiquimodom (Aldara 5% krema), krioterapijom, ekskohleacijom, elektrokoagulacijom, klasičnom ili laserskom kirurškom terapijom.
Izbor metode ovisi o broju i lokalizaciji promjena, iskustvu liječnika, stavu bolesnika, kao i o ekonomskim mogućnostima.
Autor: dr. med. Natalija Beljo, spec. ginekologije i opstetricije
Foto: Shutterstock, Pixsell
