Do sada se vjerovalo kako ljudi čuju putem ušiju i vide putem očiju, a svaka je od ovih percepcija povezana s određenim dijelom mozga. Prema najnovijim istraživanjima, osjetila se spajaju kada interpretiramo prizore ili zvukove.
“Mozak ne zanima od kuda
informacija dolazi. On `pokupi` informaciju od različitih osjetila”, tvrdi
Bryan Gick, predavač lingvistike na spomenutom
sveučilištu.
Već je odavno poznato kako vizualni
znakovi govornikovog lica mogu poboljšati ili pak omesti shvaćanje poruke koju
on govori. Primjerice ako gledamo neki prizor
i čujemo zvukove koji ne odgovaraju tom prizoru, više ćemo vjerovati očima.
Međutim, u najnovijem istraživanju
Sveučilišta Britanske Kolumbije, stručnjaci su se pozabavili načinom na koji
osjet dodira utječe na ono što čujemo.
Osjetila se spajaju
Usporedili su slogove koji su
izgovoreni i popraćeni sitnim beščujnim izdisajima zraka, kao što su “pa”
i “ta”, te one koji ne uključuju izdisanje zraka, kao što su
“ba” ili “da”. Istodobno, nekim su ispitanicima istraživači
lagano puhnuli za vrat ili na ruku.
Kada su zvukovi bez izdisaja zraka (
“ba” i “da”) spojeni s osjetom izdisaja na vratu ili ruci
(što imitira zvuk popraćen izdisajem zraka), ispitanici su vjerovali kako su
čuli slogove “pa” i “ta”.
Rezultati sugeriraju kako ljudi koriste
informacije dobivene osjetom dodira zajedno s drugim “tragovima” kako
bi dešifrirali ono što je izgovoreno.
“Široko je poznato kako vizualni tragovi,
poput čitanja s usana, mogu znatno pomoći osobama čuti govor ako im je sluh
oštećen. Međutim, neki suglasnici, poput b, p, t ili d imaju slične položaje
usana. Samo mali izdisaj zraka na kožu slušača može pomoći razlikovati te
zvukove”, objasnio je doktor Ralph Holme, direktor biomedicinskog
istraživanja pri humanitarnoj udruzi za gluhe i nagluhe osobe.
Znanstvenici
vjeruju kako bi istraživanje moglo pomoći unaprijediti aparate za slušanje
ukoliko se rezultati ponove u svakodnevnim situacijama i razgovorima.
K. Horvat
