Operacije dojki kod bolesnica s karcinomom mijenjale su se kako su naše spoznaje o toj bolesti postale bolje.
Prve operacije bile su radikalna mastektomija gdje se je osim tkiva dojke i kože odstranjivalo i veliki i mali prsni mišić. Ta operacija ostavljala je značajan defekt i u estetskom i funkcionalnom smislu. S spoznajom kako se odstranjivanjem mišića a kasnije i kože ne postiže ni bolja lokalna kontrola bolesti a ni bolje preživljene ta operacija je napuštena i nadomjestila ju modificirana radikalna mastektomija gdje se odstranjuje samo tkivo dojke s kožom.
Smanjenje i podizanje dojki liposukcijom i laserskom lipolizom
Mastektomije s poštedom kože i bradavice
Nakon toga u liječenje karcinoma dojke uvedene su poštedne operacije dojke gdje se odstranjuje samo tumor s rubom zdravog tkiva uz radioterapiju. Mastektomija se danas izvodi na način da se odstrani samo tkivo dojke uz poštedu kože, a od 1998 uz poštedu kože i bradavice kod bolesnica gdje je to moguće. Klinika za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju KB „Dubrava“ značajno je pridonijela da je metoda mastektomije s poštedom kože i bradavice danas prihvaćena u cijelom svijetu tako da imamo najduže praćenje bolesnica operiranih ovom metodom u svijetu.
Nakon poštednih operacija dojke može se napraviti rekonstrukcija defekta u tkivu dojke preraspodjelom tkiva iz drugih preostalih dijelova što se zove onkoplastika dojke.
Primarne i sekundarne rekonstrukcije dojke
Rekonstrukcija dojke nakon mastektomije može biti primarna ili sekundarna. Primarna znači da se radi rekonstrukcija u istom zahvatu kao i odstranjenje tkiva dojke s tumorom, a sekundarna kad se napravi prvo mastektomija a nakon toga rekonstrukcija kada kontrola bolesti dozvoli ili se bolesnica odluči na rekonstrukciju. Primarne rekonstrukcije imaju obično bolji estetski izgled jer nema značajnog manjka kože kao u slučaju kad se napravi prvo modificirana radikalna mastektomija a nakon toga rekonstrukcija.
Kod primarnih rekonstrukcija odstrani se tkivo dojke a ostavi se koža ili koža i bradavica, uzmu se uzorci limfnih čvora iz pazuha te se u dogovoru s bolesnicom a ovisno o tjelesnoj konstituciji, raspoloživom tkivu na mjestima gdje ga možemo uzeti i želji bolesnice radi rekonstrukcija s vlastitim tkivom, ekspanderom ili implantatom.
Prilikom toga u slučaju kad imamo velike dojke može se dojka i smanjiti uporabom različitih tehnika koje su nam na raspolaganju, često se radi i smanjivanje ili u nekim slučajevima povišenog rizika za razvoj raka dojke i u drugoj dojci i profilaktička mastektomija suprotne strane kako bi se postigla čim bolja simetrija.
Kod bolesnica koje imaju genetski povišen rizik za razvoj karcinoma dojke može se napraviti i profilaktička mastektomija obje dojke. Ona se radi tako da se napravi obostrana mastektomija s poštedom kože i bradavice i rekonstrukcija. Na taj naćin rizik razvoja karcinoma koji može biti i do 80% tijekom života se značajno smanji.
Rekonstrukcija dojke vlastitim tkivom također ovisi o konstituciji bolesnice, veličini dojke, i želji bolesnice. Najčešća mjesta gdje možemo uzeti tkivo su leđa, donji dio trbuha, gornji unutrašnji dio bedra i stražnjica.
Tkivo s leđa sastoji se od kože, podkože i mišića. Prenosi se na krvožilnoj peteljci koja prolazi kroz pazuh i najčešće se krvne žile ne moraju odvajati i ponovno spajati što je slučaj s tkivom s donjeg dijela trbuha, bedra ili stražnjice. Ukoliko je tkiva premalo može se kombinirati s silikonskom protezom. Rekonstrukcija dojke s vlastitim tkivom ima prednost što se u tijelo ne ugrađuje strani materijal, što dojka ima prirodniji osjećaj, a mana što na mjestu uzimanja vlastitog tkiva ostaje ožiljak kojega pokušamo sakriti postavljanjem ožiljaka na mjestima koje će pokriti odjeća.
4 simptoma raka dojke, a niti jedan nije kvržica
Rekonstrukcija s protezom ili ekspanderom ima prednost što nema potrebe za dodatnim rezovima izvan dojke, operacijsko vrijeme je kraće i oporavak nešto brži. Silikonska proteza ugrađuje se umjesto odstranjenog tkiva dojke i pokriva se s lokalno raspoloživim tkivom. Mana je potreba za ugradnjom stranog materijala- silikonskog implantata. U slučaju infekcije strani materijal se najčešće mora odstraniti, te je ponovna rekonstrukcija moguća tek nakon šest mjeseci. Organizam se od stranog materijala ogradi stvaranjem vezivne kapsule koja se može prekomjerno zadebljati i uzrokovati deformaciju dojke. Promjena materijala koje se događa s vremenom može dovesti do oštećenja ugrađenog materijala kada se on mora zamijeniti.
Ekspanderi se najčešće koriste kod sekundarnih rekonstrukcija gdje je prisutan manjak kože ili kod primarnih kada je ili predviđeno zračenje ili je ipak prisutan manjak kože u odnosu na suprotnu stranu. Ekspander izgleda kao balon napravljen od silikonske ovojnice s portom (ulazom) kroz koji se može volumen ekspandera postepeno povečavati ubrizgavanjem fiziološke otopine. Na taj način se dobije proširenje i povećanje količine kože koju imamo na raspolaganju za rekonstrukciju. Mana ekspandera je da su potrebni i jedno ili dvo tjedni dolasci u ambulantu radi dodavanja fiziološke otopine. Također je potrebna i druga operacije u kojoj se ekspander zamjeni protezom ili vlastitim tkivom.
Rekonstrukcija dojke danas je sastavni dio operacije karcinoma dojke i trebala bi biti dostupna svim bolesnicama koje to žele. Ukoliko sama bolest ne dozvoljava primarnu rekonstrukciju, sekundarna rekonstrukcija može se napraviti nakon što je onkološkim liječenjem bolest stavljena pod kontrolu.
Foto: shutterstock
