Otkriveno da određena genetska varijanta potiče stvaranje protutijela koja blokiraju ključni protuupalni mehanizam IL-10.
Upalna bolest crijeva (IBD) već desetljećima predstavlja veliki izazov za liječnike i znanstvenike jer se radi o skupini kroničnih, iscrpljujućih bolesti probavnog sustava čiji se uzroci još uvijek u potpunosti ne razumiju.
Novo istraživanje znanstvenika iz Ujedinjenog Kraljevstva i Danske donijelo je važan iskorak te riješilo 30 godina staru znanstvenu zagonetku povezanu s jednom specifičnom genetskom varijantom.
Genetska varijanta koja je dugo bila misterij
Riječ je o varijanti gena HLA-DRB1*01:03, koja je ranije bila uočena kao češća kod osoba s IBD-om, osobito kod onih s težim oblicima bolesti. Međutim, do sada nije bilo jasno na koji način ta varijanta doprinosi razvoju bolesti.
Najnoviji rezultati, prenosi ScienceAlert, sada nude odgovor: osobe s tom genetskom varijantom, koje imaju IBD, imaju veću sklonost stvaranju protutijela koja pogrešno napadaju interleukin 10 (IL-10), ključnu molekulu koja u normalnim okolnostima djeluje kao „kočnica” upalnih procesa u organizmu.
Do sada je već bilo poznato da i mutacije u genima odgovornima za IL-10 mogu biti povezane s razvojem IBD-a, no ovo istraživanje po prvi put jasno povezuje genetsku pozadinu i autoimuni odgovor usmjeren protiv samog IL-10. Kako pojašnjavaju stručnjaci, riječ je o važnom nedostajućem dijelu slagalice.
– Već desetljećima sumnjamo na ključnu ulogu interleukina 10 kod pacijenata s upalnom bolesti crijeva. Ova studija sada pruža jasne dokaze i povezuje poznatu genetsku varijantu s teškim oblicima bolesti i novootkrivenom autoimunosti na IL-10 – ističe pedijatrijski gastroenterolog Holm Uhlig sa Sveučilišta Oxford.
Što su pokazali testovi na pacijentima?
U sklopu istraživanja znanstvenici su analizirali uzorke krvi oko 4.900 pacijenata s IBD-om te približno 1.000 zdravih ispitanika. Cilj je bio utvrditi prisutnost protutijela koja neutraliziraju IL-10. Takva protutijela pronađena su kod oko 3,5 % osoba s IBD-om, dok kod zdravih ispitanika nisu zabilježena.
Detaljnijom analizom utvrđeno je da se neutralizirajuća protutijela pojavljuju kod oko 2,5 % osoba s Crohnovom bolešću te kod 4,4 % osoba s ulceroznim kolitisom, dvama glavnim oblicima IBD-a. Ovi podaci upućuju na to da bi kod dijela bolesnika bolest mogla biti potaknuta upravo protutijelima koja uklanjaju zaštitnu ulogu IL-10, odnosno njegov „kočioni” učinak na upalu.
U sljedećem koraku istraživači su usporedili genetski profil osoba koje imaju ta protutijela s onima koji ih nemaju. Upravo ih je ta analiza dovela do varijante HLA-DRB1*01:03, koja se pokazala izrazito snažno povezanom s ovom specifičnom podskupinom bolesnika.
Potencijal za ciljanu terapiju
Znanstvenici ističu kako bi ovo otkriće moglo značajno promijeniti pristup liječenju u budućnosti.
– Ovo je najuzbudljivije otkriće u mom profesionalnom životu posvećenom IBD-u. Sada možemo prepoznati skupinu pacijenata kod kojih točno znamo uzrok bolesti, što otvara mogućnost potpuno drugačijeg, ciljanog pristupa liječenju – rekao je klinički gastroenterolog Simon Travis sa Sveučilišta Oxford.
IBD pogađa milijune ljudi diljem svijeta, a broj oboljelih i dalje raste. Iako se nova saznanja odnose na relativno mali udio pacijenata, i taj postotak predstavlja velik broj ljudi na globalnoj razini. Važno je napomenuti da je cijeli lanac dokaza započeo proučavanjem rijetkih i teških oblika bolesti, koji su u početku bili povezani s genetskim poremećajima u IL-10 ili njegovom receptoru, a kasnije i s pojavom neutralizirajućih protutijela.
– Ovo otkriće pokazuje koliko proučavanje rijetkih, nasljednih bolesti može pomoći u razumijevanju puno češćih stanja – naglašava imunologinja Sophie Hambleton sa Sveučilišta Newcastle.
Različiti mehanizmi bolesti
IBD se, ističu stručnjaci, ne manifestira jednako kod svih bolesnika, već postoje različiti podtipovi i vjerojatno različiti uzroci bolesti. Ovo istraživanje dodatno potvrđuje tu složenost.
Dosadašnja istraživanja već su ukazala na ulogu preaktivnog imunološkog odgovora kod ulceroznog kolitisa, dok su druge studije pokazale da određene genetske varijante kod Crohnove bolesti oslabljuju prirodne obrambene mehanizme imunoloških stanica. Razumijevanje tih razlika moglo bi u budućnosti omogućiti razvoj preciznijih i učinkovitijih terapija.
Trenutačno se IBD liječi lijekovima koji ublažavaju simptome, a u težim slučajevima koristi se i kirurško liječenje. Međutim, nijedna od postojećih metoda ne predstavlja trajno izlječenje, zbog čega je potreba za novim terapijskim pristupima iznimno velika.
– Ranim prepoznavanjem pacijenata i primjenom ciljane terapije mogli bismo smanjiti potrebu za dugotrajnom i skupom terapijom te spriječiti komplikacije – zaključuje klinički imunolog Rainer Doffinger iz Sveučilišne bolnice Cambridge. Istraživanje je objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu The New England Journal of Medicine.
(Ordinacija.hr)
