Anti-aging medicina nisu fileri već liječenje bora na organima

žena

Kako bi osvijestila ljude o utjecaju hormona (koji još uvijek izazivaju strah) na cjelokupno zdravlje, dr. Sanja Toljan piše knjige jasnim i svima razumljivim jezikom.

Njezin prvijenac “Čudesna moć hormona” ovih je dana upravo doživio svoje šesto izdanje, nadopunjeno važnim novim spoznajama o melatoninu, hormonu rasta i glutenu.

Koliko su hormoni važni za ljudsko zdravlje i kolika je naša potreba za znanjem o njima, svjedoči i podatak da je u tri godine, otkad je prvi put izdana, knjiga dr. Sanje Toljan “Čudesna moć hormona” doživjela čak šast izdanja.

Posljednje, još vruće na policama knjižara, nadopunjeno je novim spoznajama o melatoninu, hormonu rasta i sveprisutnom glutenu. Dr. Sanja Toljan je specijalist anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja, koja se u svojoj 30-godišnjoj dugoj medicinskoj praksi posvetila liječenju pacijenata s kroničnim bolnim sindromima te multihormonskim poremećajima.

Također, sama je osjetila što to znači kad hormoni nisu u ravnoteži te je odbila liječenje kontracepcijskim pilulama, za koje je znala da imaju mnoštvo nuspojava. Iz tog iskustva, ali i godina predane edukacije o anti-aging medicini, nastale su i njezine knjige “Čudesna moć hormona”, “Žene u hormonskoj ravnoteži” i “Muškarci u hormonskoj ravnoteži”, koje su mnogima otvorile oči jer jasnim i razumljivim jezikom govore o tome kako nas hormoni liječe, preveniraju degenerativne bolesti, jačaju naš libido, čine nas mlađima, pametnijima, bolje raspoloženima...

Upravo je izašlo novo, nadopunjeno izdanje vaše prve knjige “Čudesna moć hormona”. Novo poglavlje posvetili ste glutenu. Zašto? Je li opravdano bojati se glutena i smatrati ga dežurnim krivcem za sve tegobe današnjice?

Prva knjiga izdana je 2015. godine i vrlo brzo je došlo do potrebe za dopunjenim izdanjem. Ovo je već šesto izdanje. Medicina hormona se jako brzo razvija, pa mi je žao ne prenijeti ljudima nove spoznaje, naročito o melatoninu koji se tretira kao jedan od hormona bez kojeg se ne može i koji je bitan za sve procese ozdravljenja u svim bolestima. Napisala sam kompletno novo poglavlje o melatoninu, kao i dodatak o hormonu rasta, jer su neke studije pokazale kako je potrebno nadoknaditi hormon rasta kod ljudi koji su, primjerice, zbog tumora ili nekih drugih bolesti ostali bez hormona rasta. Napisala sam i to famozno poglavlje o glutenu. To je nešto što je definitivno nedostajalo u mojoj prvoj knjizi.

Gluten je protein koje naše tijelo ne može razgraditi i to je činjenica. On djeluje zapravo loše na svakog čovjeka, no nekima šteti, nekima ne. Isto kao i bakterije, nekog će zaraziti, nekog ne. Ako ste zdrava osoba i gluten vam ne smeta, ne morate ga izbaciti iz prehrane, ali ga treba jesti izbalansirano u odnosu na povrće, proteine i ostale žitarice. No, ako imate nekih zdravstvenih tegoba, možete si otežati još više ako dopustite da u bolesni organizam uđe gluten sa svojim nerazgradivim proteinima. Gluten imate u pšenici, raži ili ječmu, dok su sve druge žitarice bez glutena. Mi možemo jesti rižu, zob, proso, heljdu, amarant i kvinoju. Tada jedemo zdravo bez glutena.

Ako izbacite gluten, ne znači da ste se odrekli nekih bitnih nutritivnih vrijednosti. Možete ih nadoknaditi nekim drugim žitaricama. Svakome tko ima problem, bilo imunološki, hormonski ili psihički, svakako bih savjetovala izbacivanje glutena neko vrijeme. Inače, gluten se najbolje razgrađuje tako da se jede u obliku kiselog tijesta, jer ga bakterije iz kiselog tijesta razgrađuju, ili da se vrši fermentacija koja degradira gluten. U suprotnome je nerazgradiv.

Pohađali ste specijalizaciju iz preventivne i anti-age medicine u Belgiji, kod dr. Thierryja Hertogha. Znaju li ljudi kod nas što je anti-age medicina i možete li kratko objasniti kako nas ona štiti i liječi?

Kad kažemo anti-aging medicina, još uvijek se najčešće misli na punjenje bora i filere, međutim, ja volim reći da se bavim borama na organima. Anti-aging medicina je ono što ukljanja bore sa srca, mozga, bubrega, želuca... Ona osnažuje organe i omogućava da bolje rade, ali osnažuje i cjelokupni hormonski, živčani sustav, imunosni sustav. Možemo reći da je to preventivna medicina, funkcionalna, psihoneuroimunologija... Razna su imena za jednu medicinu koja osnažuje organe i tijelo tako da na prirodan način vrši balansiranje, tj. uči pacijente kako će vratiti i održati zdravlje. To je medicina koja se ne odupire starenju, nego usporava starenje, odnosno produljuje kvalitetan život.

Imam dojam da se mnogi boje uzimanja hormona. Što vi mislite o tome? Je li taj strah opravdan?

Hormoni u ljudima izazivaju strah i napetost, a toga je inače puno u našim životima, pa nam ne trebaju još i hormoni. Takav stav, međutim, posljedica je neznanja, zbog čega i pišem knjige o hormonima. Radim na osvještavanju ljudi kako bi shvatili da su homoni supstance koje u našem tijelu reguliraju niz procesa. Ako su u neravnoteži, mogu prouzročiti i bolesti. Ako balansirate hormone i ako vam oni “dobro rade”, onda nema mjesta strahu.

U jednom ste intervjuu rekli da najveću štetu hormonima može napraviti – uzimanje hormona. Iz toga bi se dalo zaključiti da je nadomještanje hormona zadnja opcija koju preporučujete pacijentima. Jesam li u pravu?

Najveći neprijatelj žlijezdama je uvođenje hormona izvana. Ako napravimo nalaze štitnjače i vidimo da nam je TSH porastao, odmah zaključujemo kako štitnjača dobro ne radi pa većina pacijenata dobije zamjensku terapiju bez da se istraži uzrok. Možda je u pitanju samo tranzitorni poremećaj koji se može riješiti na neki drugi način, prije svega promjenama u svakodnevnim navikama ili dodatcima prehrani. Jednom, kad osoba počne uzimati hormone štitnjače, štitnjača će zaista prestati raditi i onda ste trajno onesposobili žlijezdu koja bi možda, da ste je potaknuli smanjenjem kortizola, nutrijentima ili nekim drugim načinima, ipak proradila. Slikovito rečeno, ako je date štake ili stavite u invalidska kolica, ona će se teško opet osloniti na svoje noge. Većina liječnika propisuje hormone koji se onda najčešće uzimaju do kraja života. Anti-aging medicina, međutim, kaže kako osoba može dobiti hormone samo ako njezina žlijezda ne radi, a to je najčešće u menopauzi, perimenopauzi i periandropauzi. Upravo u tim situacijama, kad ih doista i trebaju, ljudi se boje hormona. Kad je riječ o štitnjači, svi uzimaju hormone. Ne pitaju se trebaju li im, a onda bi se nakon nekoliko godina htjeli skinuti s njih, što je često, nažalost, nemoguće.

Znači, vi ne pripisujete često hormone?

Jako ih rijetko pripisujem. Mislim da se žlijezde prvo trebaju osnažiti na načine o kojima sam govorila, a ako osnaživanja ne mogu raditi kako treba, a moram reći da je to vrlo rijetko, onda dajemo hormone.

Može li razdoblje menopauze kod žena proći bez uzimanja hormona ili su promjene koje se događaju toliko snažne da je balansiranje hormona nužno?

Može proći bez hormona, a onda imamo žalosne, jadne i depresivne žene. Većina žena današnjice živi stresanim načinom života, a u menopauzi izgube otpornost na stres. Hormoni vraćaju otpornost na stres, žena se može ponovno integrirati u društvo. Isto vrijedi i za muškarce. Puno studija to dokazuje.

Žene su nekako uvijek najosjetljivije na fizički izgled. Koliko hormoni, doista, reguliraju tjelesnu težinu. Može li se debljanje s godinama zaustaviti hormonima?

Hormon stresa kortizol tipičan je hormon debljanja. Kortizol je u menopauzi vrlo agresivan jer nema spolnih hormona da ga drže pod kontrolom. To je razdoblje kada se muškarci i žene počinju debljati. Ljudi koji pod stresom, najčešće su deblji. Puno je primjera kad osoba normalno jede, a deblja se. U svojem programu učim ljude kako balansirati hormone. Uzimanje hormona u tom periodu može spriječiti debljanje.

Vi u svojim knjigama i istupima često spominjete bioidentične hormone. O kakvim hormonima je riječ?

Tu vam je jako velika zbrka i ne znam tko tu zbrku namjerno održava. Postoje hormoni i postoje lijekovi, a farmaceutska industrija trebala bi za neke lijekove jasno reći da su lijekovi. Mi poistovjećujemo hormone koji su jednaki ljudskom tijelu s onim hormonima koje proizvodi farmaceutska industrija, kao primjerice gestagene. To su lijekovi, a ne hormoni, koji se daju ženama u menopuzi i predmenopauzi u kombinaciji s estrogenom kako bi smanjli tegobe. Kad ja pripisujem hormone, onda su to supstance koje su potpuno jednake ženskom tijelu. Dakle, riječ je o hormonima, a ne o lijekovima. Problem je što nema distinkcije između onoga što ja nazivam hormon (što i jest hormon) i onoga što farmaceutska industrija naziva hormonom, a ustvari je lijek. Kad kažete bioidentični hormon, neki konzervativni liječnici će reći da takvo što ne postoji, da je to izmišljotina. Tako se na kraju najviše šteti pacijentima koje se navodi na krive zaključke, zbog čega ostaju bez prave terapije. Dakle, hormoni su tvari koje su jednake ljudskom tijelu. Mi ih zovemo bioidentični hormoni, a zapravo bismo ih samo trebali zvati hormoni, a ono što u sebi sadrži lijek ne može se zvati hormonom. Sve kombinacije koje se daju u liječenju menopauze, koje su proizvedene u obliku tableta, u pravilu su lijekovi, a ne homoni.

Danijela Petrov/magazin Ordinacija.hr

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!