Karcinom cerviksa je maligni tumor odnosno zloćudna novotvorina pokrovnog epitela vrata maternice. Kako je ovo jedan od najpreventabilniji karcinoma, važno je prepoznati simptome i na vrijeme se obratiti liječniku.
Zbog lake dostupnosti pregledu ovog dijela genitalnog trakta te dobroj i relativno lakoj dijagnostici, nitko danas ne bi trebao oboljeti od ove zloćudne bolesti.
Rak vrata maternice – najpreventabilniji karcinom
Unatrag dvadesetak godina je poznato da je glavni etiološki faktor, odnosno glavni pokretač ovog malignog procesa infekcija pojedinim genotipovima humanog papiloma virusa (HPV-a) za koje je danas u rutinskoj praksi na tržištu dostupno cjepivo što ovaj karcinom čini jednim od vjerojatno najpreventabilnijih karcinoma uopće.
Zbog svih prethodno navedenih faktora incidencija, odnosno učestalost oboljelih od ove bolesti, gotovo u svim zemljama pada, sa vjerojatno tendencijom i daljnjeg pada. U prethodnim desetljećima ovaj karcinom je činio i do 70% svih otkrivenih karcinoma ženskog genitalnog trakta da bi to danas palo na 35-50% sa tendencijom daljeg pada. Učestalost ovog karcinoma u Europi je 12-30/100000 žena dok je to u Hrvatskoj 16/100000 što nas svrstava u skupinu zemalja sa srednjom učestalosti i svakako je potrebno poraditi da ovaj broj i dalje pada.
Prevencija raka vrata maternice – važnost ginekoloških pregleda
Uz cijepljenje vrlo dobra prevencija ostaje i korištenje prezervativa, barem u vrijeme početka spolnog života kada se uobičajeno promjeni više spolnih partnera ili kod onih koji nemaju stalnog partnera, a spolni odnosi su samo povremeni. Prema je incidencija karcinoma u padu ipak je to još uvijek najčešće dijagnosticirana maligna bolest žena od 20-29 godine života te druga po učestalosti u grupi žena od 40-49 godine.
Važnost redovitih ginekoloških pregleda (”zlatno pravilo” od jedanput na godinu do minimalno jedan put u 3 godine) u sklopu kojeg treba učiniti i bris vrata maternice po Papanicolau (ime utora koji je dijagnostiku uveo u rutinsku praksu) ili jednu od novijih citoloških tehnika koje ga zamjenjuju – tzv. LBC citologija (luquids base citology) je zapravo najvažnijih korak u otkivanju bolesti u premalignoj fazi budući da žena nema nikakvih subjektivnih simptoma. Preglede treba započeti u prvoj godini nakon početka spolnog života.
Ukoliko je bolest već napredovala do pravog malignog procesa simptomi su obično krvarenje nakon spolnog odnosa i iscjedak neprijatnog mirisa. Ukoliko je proces jako uznapredovao mogu se javljati i spontana krvarenja između menstruacija. Tada je bolest vidljiva već pregledom, golim okom.
Tko je u rizičnoj skupini za infekcije humanim papiloma virusom?
Predisponirajući faktori u nastanku cervikalnog karcinoma su:
- infekcija humanim papiloma virusom (HPV),
- rani početak spolnog života,
- česta promjena spolnog partnera odnosno promiskuitet,
- loša genitalna higijena,
- niži socioekonomski status,
- infekcija genitalnim herpesom odnosno klamidijom i kronične infekcije
Što nakon dijagnoze?
Nakon što se citološkim testom za probir posumnja na premalignu promjenu, odnosno CIN (cervikalnu intraepitelnu neoplaziju), dijagnoza se potvrđuje kolposkopijom. Kolposkopija je metoda kojom se uz pomoć sofisticirane lupe odnosno stanovitog biomikroskopa gleda povećana slika vrata maternice i kod CIN-ova višeg stupnja, pogotovo CIN II odnosno CIN III, mogu se vidjeti tzv. suspektne citološke slike koje su mjesta gdje je promijenjeni epitel.
U sljedećem koraku se uzima uzorak tkiva sa suspektnog mjesta za patohistološku analizu što predstavlja ”čvršću” i pouzdaniju dijagnozu od citološke (PAPA, LBC). Nakon patohistološke potvrde patološkog procesa liječenje se provodi jednom od lokalno destruktivnih metoda (krioterapija, hladna koagulacija odnosno laserska evaporacija) za lake promjene, prvenstveno za CIN I odnosno CIN II kod malene površine procesa.
Za većinu ostalih CIN II te svi CIN III se radi tzv. konizacija, danas najčešće uz pomoć dijatermijske petlje (LETZ) ili sve rjeđe konizacija nožem.
Svi dijagnostički i terapijski zahvati osim konizacije nožem se mogu obaviti ambulantno uz lokalnu anesteziju, nakon čega žena odmah ide kući. Samo konizacija nožem se obavlja u bolničkim uvjetima u općoj anesteziji.
Za sve premaligne i početne maligne procese konizacija znači i završetak liječenja nakon čega se tijekom barem 2 godine češće rade kontrolni pregledi i citološki nalazi da se uvjerimo kako se proces ne vraća.
Liječenje pravog malignog procesa je bolničko i prvenstveno se nastoji radikalno operirati (što znači operativno odstranjivanje maternice, jajnika, a najčešće i zdjeličnih limfnih čvorova) te nakon toga provođenje iradijacije – ukoliko je to potrebno. Kod jako uznapredovalih proces se prvo provodi zračenje, a tek nakon toga operira što može biti i za sve nastavljeno i polikemoterapijom.
