Nije mi namjera da ono što pišem bude pesimističnog tona, iako mi je jasno da naslov ovog teksta to definitivno jest.
Zato bih najprije naglasila da on nikako ne sugerira generalno pravilo – ima mnogo prvih ljubavi koje uspiju preživjeti adolescentske godine i prijelaz u zrelu dob. Međutim, ipak je neusporedivo više onih koje se naposlijetku raspadnu prije nego što dožive svoj puni zamah. Zašto je tomu tako?
Razdoblje “bure i oluje”
Uzmemo li u obzir da većina ljudi stupa u prvu vezu u vrlo mladim godinama, jasno je da tada postoji izvjesni nedostatak iskustva te obilje naivnosti i neznanja. Period adolescencije zapravo je period traženja koji se često naziva razdobljem ˝bure i oluje˝. To je period otkrivanja tko sam, kojim vrijednostima težim, što me zanima, što želim postati. Jednom riječju, u adolescenciji oblikujemo vlastiti identitet, a upravo je jasan osjećaj identiteta preduvjet za ozbiljnu vezu.
Osobna bajka
Naime, jednom kad smo svjesni sebe, onda i bolje razumijemo što tražimo od potencijalnog partnera. Malo je ljudi koji s 17 ili 18 godina to imaju. Tada se zna dogoditi da nakon nekog vremena “hodanja” odjednom shvatite da partner s kojim ste već dugo u vezi ima sasvim drukčija razmišljanja, interese i poglede na život. Što se dogodilo? Odrasli ste, otkrili ste sebe.
Drugi problem leži u tome što većina adolescenata proživljava fenomen koji psiholozi slikovito nazivaju osobna bajka. Zapravo je riječ o iskrivljenosti u mišljenju – kao tinejdžeri vidimo sebe jako važnima, a sve što nam se događa posebnim i jedinstvenim. Čini nam se da je naša veza drukčija od svih ostalih, otporna na sve prepreke i probleme, i naposlijetku realnost svakodnevnog života.
Ljubav i(li) zaljubljenost?
Ovo je moćna iluzija zbog koje idealiziramo sve što nam se događa. Osim toga, tu je i neiskustvo razlikovanja ljubavi i zaljubljenosti koja u svakoj vezi kad-tad izblijedi. Tada mlad čovjek spuštanje s oblaka zaljubljenosti često doživi kao nestanak ljubavi. ˝Nešto se promijenilo, ne osjećam se više kao prije, to je sigurno zato što ga/ju više ne volim.˝ Ponekad ovo može biti slučaj, ali je češće u pitanju poistovjećivanje prave ljubavi s osjećajem ˝leptirića u trbuhu˝.
Za većinu ljudi upravo je ta intenzivnost i nevinost emocija koje osjećaju u prvoj vezi ono što naposlijetku odnos polako i uguši. Baš zato što im je cijela ta situacija toliko nova, osjećaji koji je okružuju višestruko su potencirani i ne ostavljaju mjesta za racionalno promišljanje. Mnogi su ljudi ne znajući to, zapravo silno zaljubljeni u osjećaj prve zaljubljenosti.
Zamka idealiziranja
Neki čak sve kasnije veze naivno uspoređuju s prvom, očekujući da će oživjeti upravo te iste osjećaje, onim istim djetinjim intenzitetom. Odrasle i zdrave veze ne počivaju isključivo na strasti i uzbuđenju, već na temeljima koje mnoge prve ljubavi nažalost nemaju. One su preplavljene intenzivnim, ali zapravo plitkim i prolaznim osjećajima.
Unatoč tome, prve ljubavi uvijek imaju iskustveni potencijal da iz njih učimo. One su neupitno jedno od najvažnijih iskustava u našem životu i zato je važno o njima razmišljati, ali isto tako ne upasti u zamku idealiziranja ˝prvog poljupca˝ koja može i te kako iskriviti predodžbu o tome kako bi zapravo prava ljubav trebala izgledati.
Foto: Shutterstock
