Pedofilija je riječ od kojih se mnogima diže kosa na glavi i koja ima vrlo negativno značenje. Nažalost, vrlo se često u svakodnevnom govoru ili u sredstvima javnog informiranja koristi u pogrešnom, proširenom značenju.
Tako na primjer možemo čitati u dnevnim novinama da je pedofil napastovao 15-godišnju djevojčicu. Pogrešnim, preširokim korištenjem ove riječi, izjednačujemo kriminalce koji nemaju nikakvih pedofilskih sklonosti s osobama koje boluju od ovog vrlo rijetkog poremećaja seksualnih sklonosti.
Pedofilija označava poremećaj seksualnog izbora, kod kojeg osoba doživljava djecu predpubertetske dobi (tj. djecu koja još nemaju sekundarne spolne osobine) kao seksualno uzbuđujuće i koji postižu seksualno uzbuđenje maštanjem o seksualnoj aktivnosti s pretpubertetskom djecom ili stvarnom seksualnom aktivnošću s njima. Postoje osobe koje mogu doživjeti seksualno uzbuđenje isključivo maštanjem o seksualnoj aktivnosti s djecom i ni na koji drugi način (takav oblik pedofilije nazivamo “isključivi oblik”) i one koje mogu doživjeti seksualno uzbuđenje maštanjem i o nekim drugim aktivnostima, ali im je ovakav oblik maštanja (tj. o djeci) više seksualno uzbuđujuć (taj oblik pedofilije nazivamo “neisključivi oblik”).
Pedofili su gotovo isključivo muškarci i vrlo rijetko se ovaj poremećaj javlja kod žena. O učestalosti pedofilije zna se vrlo malo, jer ljudi s ovim poremećajem neće reći da imaju ovakve sklonosti kad ih se pita, već nam podaci uglavnom dolaze iz forenzičkih (sudskih) situacija, tj. od podataka o osobama osuđenim zbog pedofilije.
Postoje pedofili koje seksualno uzbuđuju ženska djeca (što je češće) i ona koje uzbuđuju muška djeca. Najčešće (premda postoje velike razlike) oni koje uzbuđuju ženska djeca, to su djeca u dobi oko 8 do 10 godina, a kod onih koje privlače muška djeca, obično su to dječaci godinu ili dvije stariji. Pedofilija u slučaju sklonosti prema muškoj djeci je kronična i pedofil ima brojne žrtve u anamnezi, dok u slučaju sklonosti prema ženskoj djeci je veća šansa da se ovakav model seksualnog uzbuđivanja može i izgubiti tokom vremena.
Najčešće pedofili su u odnosu s odraslim ženama nesigurni i nije rijetko da nikad nisu imali seksualne odnose s odraslim ženama, premda ima i pedofila koji su oženjeni i imaju djecu. Prema nekim podacima čak do 80 posto pedofila bilo je seksualno zlostavljano u djetinjstvu.
Što se tiče aktivnosti koje pedofili izvode s djecom, one mogu biti u vrlo velikom rasponu. Postoje pedofili koji nikada ne izvrše u djelo svoje pedofilske aktivnosti, već sve ostaje na njihovu zamišljanju, maštanju ili pak na traženju pedofilske literature ili internetskih adresa. S druge strane, postoje i takvi koji provode svoje pedofilske aktivnosti u djelo. Te aktivnosti mogu ići od promatranja gole djece, razodijevanja djece, skidanja pred djecom, samozadovoljavanja pred djecom, do diranja spolovila djece ili traženja od djece da ona toj osobi diraju spolovilo ili je samozadovoljavaju. Katkad izvode oralni seks nad djecom ili traže od djece da njima rade oralni seks. Najčešće se ipak radi o diranju i maženju djece, te oralnom seksu, dok su vaginalna ili analna penetracija puno rjeđe.
Gotovo uvijek nagovaraju djecu na način da im objašnjavaju da je to u “edukativne svrhe” i najčešće traže od djece “da to ostane njihova tajna”. Nije rijetko da djeci i prijete. U drugim odnosima (osim seksualnih) s djecom su često pažljivi, o djeci brinu. Zbog toga često okolina i ne sumnja na tu osobu, te se jako iznenade kad saznaju istinu, a nerijetko djeci i ne vjeruju kad se dijete povjeri. U gotovo 90 posto slučajeva dijete poznaje pedofila!
Dakle, pedofilija je rijetko stanje koje pripada u skupinu parafilija (poremećaja seksualnih sklonosti) i prečesto se ovaj izraz zloupotrebljava.
Liječenje pedofilije
Liječenje pedofilije je vrlo teško i stopa uspješnosti je niska. Jedan od razloga za loš uspjeh liječenja je i taj što u velikoj većini slučajeva pedofili dolaze na liječenje po odluci suda i nisu motivirani za liječenje. U rijetkim slučajevima (npr. postoji jedna institucija u Nizozemskoj gdje se osobe mogu javiti bez straha od kaznenog gonjenja na liječenje) kad postoji motivacija za liječenje, uspjeh je veći.
Pedofilija je poremećaj seksualne sklonosti, odnosno pedofila djeca seksualno uzbuđuju (razmišljanje o djeci, promatranje djece koja se skidaju, kupaju ili masturbiraju). Vrstu aktivnosti koja čovjeka seksualno uzbuđuju ne možemo promijeniti, zbog čega danas liječenje pedofila ide u dva smjera. S jedne strane, pokušava se pronaći modele seksualnih obrazaca s odraslim osobama koje bi za pedofila bile uzbuđujuće, te poticati takva maštanja u masturbaciji, a kasnije i poticanje
takvih aktivnosti. S druge strane, liječenje je usmjereno na prepoznavanje
situacija koje su po pedofila opasne (npr. mogućnost da se dijete vidi u
uzbuđujućoj situaciji, kao što su dječja igrališta, dječji vrtići, dječji
filmovi, određeni časopisi i Internet adrese) što se onda podučava pedofila
kako da te situacije izbjegava ili kako da reagira kad se u takvoj situaciji
nađe. Naravno da je za ovu vrstu liječenja potrebna vrlo velika motivacija.
