Vaginizam je, po definiciji, neugodan osjećaj stezanja vanjskog dijela rodnice (mišića koji okružuju vanjsku trećinu rodnice), zbog čega je nemoguć seksualni odnos, a katkad i bilo kakva penetracija u rodnicu (npr. spekulima ili prstom tijekom ginekološkog pregleda ili tamponom).
Dakle, vaginizam predstavlja neugodan (katkad i bolan) osjećaj kod svakog pokušaja ulaska penisom u rodnicu. Postoje dvije vrste vaginizma, jedan kod kojega se ovakvo nevoljno stezanje mišića događa jedino u seksualnom odnosu, dok žena može obaviti ginekološki pregled, ili sama staviti prst u rodnicu. Druga je vrsta kad žena ne može podnijeti penetraciju bilo koje vrste, te je nemoguće obaviti ginekološki pregled, ženi je nemoguće staviti tampon ili prst u rodnicu. Najčešće, prilikom penetracije penisom, osim osjećaja nelagode i/ili boli postoji i osjećaj neugode, anksioznost, straha, želje da se prekine s odnosom i daljnjom penetracijom.
Vaginizam je daleko češći kod mlađih žena, osobito na početku seksualne aktivnosti. Žene se najčešće javljaju na terapiju zbog toga što im vaginizam onemogućuje seksualne odnose, a zna se dogoditi da se žene jave zbog toga što ne mogu zanijeti (budući da ne mogu imati ni seksualni odnos).
Liječenje se sastoji u tome da se prvo isključe rijetki organski mogući uzroci ovog stanja. Ipak, najčešće se radi o psihogenom stanju. Vaginizam vrlo često prate strah, nelagoda i gađenje prema seksualnom odnosu, a nerijetko i nezadovoljan odnos prema vlastitom tijelu i sebi samoj.
Liječenje je usmjereno u nekoliko pravaca. Obično se istodobno potiče ženu da upoznaje svoje tijelo; da se dira po različitim dijelovima tijela, te uspoređuje osjete dodira na različitim mjestima; da promatra svoje tijelo (osobito spolovilo) u ogledalu i slično. Također, ženu se uči nekim od tehnika relaksacije (npr. vježbe progresivne mišićne relaksacije ili koje druge tehnike) koje će joj pomoći umanjiti napetost i anksioznost vezanu uz seksualni odnos. Konačno, radi se i tehnikom korak po korak, pri čemu sudjeluje i partner. Naime, ženi se savjetuje da pokuša s umetanjem dilatatora (to je valjkasti predmet koji dolazi u različitim širinama, od širine olovke do širine eregiranog penisa) najmanjeg promjera, te da pri tome se pokuša opustiti (vježbama koje je ranije naučila). Postupno se nastavlja s dilatatorima sve veće širine, dok se ne dođe do onog koji ima opseg eregiranog penisa. Nakon toga se, opet postupno, provodi sve dublja penetracija penisa.
Uz ovakav kombinirani pristup (tehnike relaksacije, postupna penetracija, te rad s parom) uspjeh je vrlo visok.
Kolumnu sponzorira:
