Ljupka Gojić Mikić: U našim kolačima nema 'teških' sastojaka, pa ni 'teškog' osjećaja u želucu

1 (17)

Prvo je osvojila modni svijet, snimajući reklame i kampanje za najuglednije modne kuće poput Armanija, Chanela, Givenchyja..., potom se Ljupka Gojić Mikić posvetila majčinstvu i vlastitom modnom brendu Jolie Petit by Ljupka Gojić, a sada je sa suprugom Mihaelom Mikićem otvorila francusku slastičarnicu u zagrebačkoj Knežiji, kvartu u kojem je odrasla.

S Ljupkom smo razgovarali o novom poslu, obitelji, prehrani..., a otkrila nam je i što im najviše nedostaje od japanskog načina života.

U zagrebačkom kvartu Knežija u kojem ste odrasli otvorili ste francusku slastičarnicu. Možete li nam malo više reći o konceptu slastičarnice te zašto ste se odlučili za gastro-biznis?

Mi smo baš veliki gurmani, a deserte smo posebno zavoljeli u Japanu, gdje su usavršili francuske kolače. O otvaranju slastičarnice u Zagrebu intezivno razmišljamo već dvije godine. Zapravo je to ideja mojeg supruga Mike, koji je u prosincu 2018. završio igračku karijeru.

Nekako nam se sve poklopilo: Mikin povratak u Zagreb, odličan prostor u kvartu u kojem sam odrasla, jasna vizija što želimo. Naime, slastičarnica je nadogradnja našeg brenda Jolie Petit. Željeli smo da taj novi biznis, baš kao i onaj modni, bude nešto u čemu ćemo istinski uživati, što onda – vjerujem – automatski osjete i klijenti. Zamislili smo da to bude mjesto na kojem ćete moći pojesti finu slasticu, ali i opustiti se uz kavu ili piće s dragim ljudima.

Ljupka Gojić Mikić ovih 5 zdravih navika nikada ne preskače!

Kakva je ponuda?

Nema tu neke posebne filozofije oko same ponude slastice. No posebni smo po tome što jako pazimo na namirnice, pa se tako svi naši kolači rade od vrhunkih čokolada i drugih premium sastojaka, nema “teških” margarina, pa tako ni “teškog” osjećaja u želucu kad ih pojedete. Jako smo ponosni na naš kreativan i vrijedan tim slastičara u kojem su Dina Lončar, Juraj Klepić i Ivana Zdrilić, a glavna pastry chefica je Katarina Bevanda, čije sam slastice obožavala. Kad god bih iz Japana došla u Zagreb, obvezno sam odlazila na kolače u njezin Miss Délice. Ponosni smo što se pridružila našem timu.

Koji su vaši slatki favoriti?

Dok sam se bavila modelingom, godinama sam živjela na relaciji New York – Pariz i tamo sam zavoljela kolače. U Parizu sam posebno voljela pojesti nešto od njihovih lisnatih specijaliteta, od kroasana do različitih tartova. I danas jako volim tartove, uživam u toj kombinaciji prhkog tijesta, bijele kreme i voća u milijun kombinacija.

Spomenuli ste da je novi biznis ideja vašeg supruga. Znači li to da je zauvijek završio s nogometnom karijerom?

Mika svakako ima u planu završiti trenersku školu. Karijera profesionalnog sportaša, baš kao i modela, traje jako kratko. I sama sam prošla to iskustvo. Iako sam već imala dogovorene neke poslove u New Yorku, odlučila sam prekinuti karijeru onog trenutka kad sam saznala da sam trudna. Kako sam od 13. godine putovala po svijetu i zarađivala od modelinga, shvatila sam da moram pokrenuti nešto novo kako bih i dalje imala tu svoju sigurnost i adrenalin. Svi se dobro osjećamo ako radimo, imamo neke svoje prihode i stvaramo. Tako sam s mamom i bratom pokrenula Jolie Petit. Imajući to iskustvo iza sebe, mogla sam i Miki dati neke savjete, potaknuti ga da pripremi teren kad konačno dođe taj kraj. Doduše, znao je on to i bez mene, samo sam ja bila neka podrška sa strane.

Ovih dana vrlo ste zaposleni. Lansirali ste i novu kolekciju vašeg modnog brenda Jolie Petite by Ljupka Gojić. Uz sve to, tu su i obiteljske obveze. Koliko vam pomaže činjenica da su svi vaši poslovi ustvari obiteljski biznis? Znači, u vašem slučaju ne vrijedi ona da je nužno odvojiti posao od emocija?

Meni jako odgovara raditi s članovima obitelji. Rekla bih da se samo u Hrvatskoj ljudi boje miješati emocije i biznis; možda je razlog naš temperament, no gdje god sam živjela u inozemstvu vidjela sam da obitelj i prijatelji itekako mogu funkcionirati u biznisu. To vidim i na vlastitom primjeru. Članovi obitelji poznaju se jako dobro, neće se lako uvrijediti na neke stvari, možemo se slagati ili ne slagati oko ideja, ali uvijek je tu jedno poštovanje, nema muljanja, varanja... I u najtežim poslovnim trenucima, uvijek je taj netko blizak tu da te gurne naprijed kad posustaneš.

Priroda, glazba, dobar san... Otkrivamo 10 zdravih navika Ive Radić

Kako ste zadovolji razvojem modnog brenda?

Imamo stare klijente koji nam se uvijek vraćaju. Zna me iznanditi koliko često znaju ponoviti iste krojeve i zahvalna sam curama i ženama koje vole našu kvalitetu materijala i dizajn i kupuju nas. Mama i ja stvano jako pazimo na materijale koje koristimo, a posljednja kolekcija posebna je i po tome što gotovo nema niti jedne curice, lika po kojem smo poznati i na kojem smo izgradili cijeli brend. Krojevi su uglavnom mamini i moji. Znam se šaliti i reći da se nas dvije natječemo tko će bolje proći kod kupaca. Konkurencija unutar firme!

Vi ste zapravo “3u1”, vlasnica brenda, kreativni dio priče i model...

Lijepo smo zaokružili cijelu priču. Šalu na stranu, ali 10 godina, koliko postojimo na tržištu, doista je dug period. Ne volim pričati po čemu smo posebni, ali oni koji nas pronađu i nastave kupovati, očito vide da smo drugačiji. Volim i konkurenciju, posebno moje Aleksandru Dojčinović, Helenu Šopar, Envy room... Kad vidim njihove uspjehe, mene to motivira za dalje, ali ne na način da ih želim sustići, biti bolja od njih, već vidim da žene u hrvatskoj vole domaći dizaj i da se vole lijepo odijenuti. To me veseli.

Nakon devet godina života u Hirošimi, 2017. vratili ste se u Hrvatsku. S obzirom da su vaše starije kćeri tamo odrasle, kako im je bilo vratiti se u Zagreb i jesu li danas još nostalgične za tim svojim drugim domom?

Nema više svakodnevnog plakanja, spominjanja imena učiteljica, škole, prijatelja, kvarta u Hirošimi, no mislim da taj dio života nikada neće zaboraviti. Evo, nedavno kad smo išli iz škole, Mila je cijelim putem do doma pričala na japanskom. Uhvati ih ta neka nostalgija. Jana ima svoju japansku kutiju u kojoj su pisma i fotografije prijatelja, pokloni kad su se rastajali i druge sitnice. Ona ju svako malo otvori, pogleda, pusti suzicu i idemo dalje. Nema drame, nikad je nije nije bilo, ali ima lijepih sjećanja.

Uči li i vaša najmlađa kći japanski?

One stalno pričaju s njom na japanskom i slušaju neke pjesmice. Učiteljica japanskog dolazi nam tri puta tjedno kako cure ne bi zaboravile jezik, a Mari je uvijek tu, sudjeluje i sluša. I dobro da uči kad ima priliku, jer možda se mi jednom i vratimo u Japan. A možda odemo i drugdje živjeti, s nama se nikada ne zna, a u tom slučaju znanje jezika je jako bitno. Cure učim da je svijet njhov dom, a ne Zagreb, Knežija ili Hirošima. Gdje god kreneš, moraš se znati snaći te saživjeti s tim ljudima i nnjihovom kulturom. Pokušavam ih tako odgajati.

Što vam najviše nedostaje od japanskog načina života?

I Japancima, kao i nama Hrvatima, jako važno okupljanje za obiteljskim stolom. Barem jedan obrok u danu mora biti zajednički, u Japanu je to večera. Doduše, i mi u Hrvatskoj volimo okupljanje za stolom, tako da ne mogu reći da sam to donijela iz Japana. Nisam staromodan tip, jako sam liberalna, otvorena prema svemu, ali mislim da, kad imaš obitelj, trebate u jednom trenutku svi zajedno sjesti i porazgovarati, čuti što koga mući, kako je bilo u školi, s djecom razgovarati kao da su ti njihovi problemi isto veliki kao i naši. Nedostaje mi puno toga iz Japana, primjerice izaći vani s dekicom i napraviti piknik na travi, no – kako sam već rekla – svijet je moj dom i ne treba se mučiti nostalgijom. Zapravo, živjeli smo drugačije, to ne mogu ni usporediti. Tamo je Mika imao nogomet, cure vrtić, ja sam imala prijateljice Japanke koje su jako posvećene djece, pa dok su nam djeca bila u vrtiću ili školi, mi smo imali svoje čajanke i priče. To opet ovdje imam i sa svojim starim prijateljicama, koje znam puno dulje i koje su mi također nedostajale u Japanu.

Michelle Pfeiffer o “čistim” parfemima: Bolest moga oca bila je poziv na buđenje!

Kako izgleda vaš tipični dnevni jelovnik?

Moja obitelj će reći da sam jako naporna kad je hrana u pitanju. Primjerice, kad vidim tatu da je malo umoran, odmah smišljam neki zdravi obrok da ga “podignem”. Kako sada živimo jedni pored drugih, svi dolaze k meni na ručak. Jako brzo kuham, ono što imam u hladnjaku, od toga ću napraviti ručak. Dakle, ne tražim neke posebne namirnice, ali volim variva, salate, smoothie..., kod nas se jede puno špinata, a česta je, dakako, i japanska kuhinja. Jako pazim da jedem organski uzgojeno voće i povrće, a u tome me spašava moja kuma Barbara koja u Zadru ima trgovinu zdrave hrane, pa mi šalje svoje proizvode. S njom najčešće i dijelim recepte. Zanimljivo je da smo obje ostvarile ono o čemu smo maštale dok smo kao klinke sjedile na kupici u parku na Knežiji. Ona je pričala o zdravoj hrani, a ja o modelingu.

Što se cura tiče, smatram da djeca moraju dobiti i čips i nešto slatko i sve te neke gluposti koje smo svi jeli, kako ne bi došli na rođendan i krenuli trpati u sebe. Moja su djeca, srećom, odrasla u Japanu, gdje su, uz moje zdrave navike, imali i njihove, pa one vole grickati alge. Vole one pojesti i pizzu, ali nikada neće reći “ne” japanskim juhama ili sushiju.

Koliko uopće vremena posvećujete sebi i fizičkom izgledu? Bavite li se tjelovježbom?

Od zadnjem poroda mi je ostalo 10 kg viška. Prije sam se u roku od dva do tri mjeseca vraćala u formu, no volim jesti, gurman sam i dugo nisam vježbala. Ali krećem od ponedjeljka (smijeh). Imam prijateljicu Damiru Miličević koja je osobni trener i s njom ću krenuti vježbati. Ona to odlično radi, njoj vjerujem, dok vježbamo možemo i brbljati o djeci i sličnome, ona zna sve moje navike i neću se ljutiti na nju ako zagalami. Kasno sam krenula što se tiče ljeta, ali što se tiče zdravlja nikada nije kasno.

Kako se opuštate i što vas veseli kad imate vremena za sebe?

Kad imam vremena za sebe, uvijek ću otići na putovanje. To me opušta, u tome uživam, makar samo da odem do Istre. Od 13. godine putujem, nekada sam bila dva do tri tjedno u avionu. Meni je to punjenje baterija. Otkad smo se vratili u Zagreb, imam najmanje vremena za sebe. Veselila sam se kavama s prijateljicama, druženima, večerama..., a zbog obveza ih imam manje nego ikada. Nedavno smo, eto, s kumovima Bišćan uspjeli otići u Tursku na četiri dana bez djece. Malo smo se odmorili i proslavili moj 37. rođendan.

Kakvi su vam planovi za ljeto?

Imamo puno posla oko slastičarnice i sigurno nećemo moći biti na moru dva mjeseca kako smo to činili ranijih godina.

Predivna Lidija Lešić otkriva svojih 7 zdravih navika

D. Petrov/magazin Ordinacija.hr

 Prati nas na Viber Public Chatu!