Kada psihologinja postane mama: Naučila i savjetuje 3 stvari kojih se žene inače užasavaju

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener PXL 271216 15128627

Sigurno ste čuli za izreku „U postolara su najgore cipele“. Kada sam trebala postati mama i samoj mi je nekoliko puta kroz glavu prošla ta izreka. Kakva ću ja biti mama?

Hoće li mi stručna znanja pomoći u odnosu s djetetom? Hoću li raditi iste greške u odgoju kao i svi drugi roditelji? Smijem li si uopće dozvoliti greške s obzirom da bih zbog svoje struke trebala više znati?

Pitanja bez odgovora...

Vjerujem da velik broj budućih roditelja u glavi ima brojna pitanja na koja uglavnom nema odgovor sve dok njihovo dijete ne dođe na svijet. I onda ta pitanja dolaskom djeteta odjednom nestanu jer roditelji većinom nemaju vremena ni za bazične potrebe. To je period u kojemu se isprepliću zbunjenost, neispavanost, strah i spoznaja da nas na roditeljstvo ništa nije moglo pripremiti.

Bez obzira koliko smo slušali o tome i mislili da sada otprilike znamo kako je živjeti s malom bebom i kako roditeljstvo izgleda, praksa pokazuje da je teorija ipak samo teorija.

Moja beba ne spava...

Iz moje perspektive: perspektive jedne procedure koja voli rutinu, red, predvidivost – s bebom možemo očekivati sve samo ne navedeno. Da, postoje bebe koje funkcioniraju kao švicarski sat i njih prema Murphy-jevom zakonu dobiju roditelji koji ne funkcioniraju tako. Kako je trava u susjedovom dvorištu uvijek zelenija, tako i roditelji vrlo brzo počnu uočavati kako je njihovom prijatelju lakše s njegovim djetetom.

Tko je danas usamljeniji - oni u vezama ili "solo igrači"?

Kada sam sama bila na porodiljnom dopustu bila sam zavidna svakoj mami koja je sjedila na kavi dok je njezina beba lijepo spavala u kolicima. Moja to nije htjela. Čim bi vožnja prestala, moje dijete bi se probudilo. Vjerujem da mi je to bila kazna za svih onih 30 i kusur godina prije što nisam bila fizički aktivna pa sam u godinu dana vozeći dijete u kolicima prešla kilometražu koju nisam u svih onih 30-ak godina prije.

Jeste čuli za onu izreku „spavati kao beba“? Dok nisam imala dijete mislila sam da to znači kako netko spava jako mirno, spokojno i dugo.

Obično kada bi se i sama naspavala rekla bih da sam spavala kao beba. To je bilo potpuno krivo. Bebe ne spavaju dugo u komadu. Neke ne spavaju ni mirno ni spokojno. Bebe se konstantno bude. Konstantno.

Ne djeluju umorno i nemaju podočnjake jer očito na kraju ipak skupe dovoljno sna, no imajte na umu da „spavati kao beba“ znači često se buditi po noći i tražiti jesti. Na nedostatak sna vas ništa ne može pripremiti, ne možete ga „nataložiti“ prije rođenja djeteta pa imati dovoljno nakon, no samo je dobro znati da ne treba živjeti u iluziji da će se itko vas u početku naspavati. Osim vaše bebe.

Roditeljstvo je predivno iskustvo, ali...

Većina ljudi roditeljstvo predstavlja kao nešto predivno. I zaista jest. Ni jedna beba neće biti lijepa kao vaša, nijedna neće tako lijepo mirisati, nijedna neće imati tako lijepe oči/jamice/nos… I iako ćete svoje dijete voljeti najviše na svijetu, ponekad ćete se zapitati zašto je toliko teško/komplicirano/sami nastavite niz.

Roditeljstvo osim što je divno ujedno je i zahtjevno. Ljudima je teško priznati da nije idealno i da u nekim periodima može biti jako izazovno. Situacije kada dijete stalno plače, kada se stalno budi po noći, kada uđe u razvojnu fazu koja je sama po sebi izazovna, kada primjetimo da ima temperament drugačiji od našega…. Sve to nije ni blizu idealnom i možda je jako daleko od naših očekivanja. No, o tome se u društvu ne priča jer nije baš popularno i društveno prihvatljivo izjaviti da se stvari ne odvijaju kako smo zamislili. Možda su nas naši roditelji učili da se o tome što se događa u kući izvan doma ne priča. Kako nitko ne priča onda možemo imati osjećaj da samo s nama nešto nije u redu, da se svi drugi jako dobre nose s roditeljstvom i da uživaju u svojim novim ulogama. Kao mama koja je na vlastitoj koži osim idealnog iskusila i drugu stranu medalje roditeljstva, mogu reći da su i ovi drugi osjećaji sasvim normalni i da niste jedini ako se tako osjećate. Osjećaju se i drugi (neki manje, neki više), no nitko se time ne hvali.

Prva lekcija: Sretna majka znači i zadovoljna beba

Stručna znanja koja imam iz psihologije pomogla su mi da se u početku lakše nosim sa svim promjenama koje majčinstvo nosi i da osvijestim koliko je važno tražiti podršku. Majčinstvo na neki način može izolirati ženu (što je u početku potpuno normalno) i ako se žena povuče u sebe jer misli da ne smije ništa tražiti za sebe i da mora uživati u majčinstvu, osjećat će se još gore. Svi stručnjaci za mentalno zdravlje bi se složili da sretna majka znači i zadovoljna beba.

Ako mama misli na sebe i podmiri svoje potrebe (pri tome ne mislim samo na bazične kao štu su prehrana, tuširanje i slično), sigurno će i njezin odnos prema djetetu biti drugačiji nego da je frustrirana i nezadovoljna.

To je prva stručna lekcija koju sam primjenila kada sam postala mama. Tražiti podršku ne znači da smo loši roditelji – to znači da smo roditelji koji vode brigu o sebi. Ako je to nešto što želimo prenijeti svom djetetu, trebamo krenuti od vlastitog primjera. Hoćemo li tražiti nekoga samo da priča s nama da mu se pojadamo kako nismo spavali, ili ćemo zamoliti bliske da pričuvaju bebu na pola sata da možemo popiti svoju kavu u miru, s „mozgom na paši“ – to je sve individualno. Nemamo svi iste potrebe i ne punimo baterije na isti način, ali svi imamo potrebe. Samo ih trebamo osvijestiti, reći sami sebi da je u redu da ih imamo i smisliti način kako ih zadovoljiti. Jer zadovoljavanjem svojih potreba zaista postajemo i bolji, smireniji roditelji.

Samo hrabro! Nije smisao života izbjegavati padove već naučiti se dizati

Savjeti za novopečene majke

1. Smanjite očekivanja od sebe

U teoriji se puno toga može napraviti u jednom danu. Biti s bebom, počistiti stan, obaviti kupovinu, skuhati ručak, izvesti bebu na svjež zrak… Praksa često ne izgleda tako. Ima boljih i gorih dana i nikada ne znamo koji je na redu. U redu je odustati od planova ako dan nije idealan. Uvijek možemo naručiti pizzu. Nered neće pobjeći. Kupovinu možemo prebaciti na nekoga od naših bliskih. Ili koristiti brojne aplikacije za dostavu. Rješenja uvijek ima, a na vama je da se ne zamarate time je li vaša prijateljica sve to sama uspjela učiniti. Možda je. Ali to nije bitno. Čim smanjite pritisak koji si sami namećete, bit će vam lakše. Ne morate se mučiti, gledajte kako da si olakšate.

2. Tražite podršku

Sama sam imala sreće da mi je mama bila velika podrška kada sam rodila. S njom sam mogla pričati, imala sam društvo pa nisam bila usamljena dok je suprug bio na poslu, mogla sam se otuširati i uhvatiti nešto sna tijekom dana dok je mama bila u šetnji sa kćerkom. Svjesna sam da nemaju svi tu opciju, no što god imate na raspolaganju nemojte se libiti zatražiti. Suprug, bliski prijatelji, teta čuvalica… Vjerujem da uvijek neka opcija postoji. No ako je ne tražimo jer mislimo da ne bi trebali, tada je nećemo ni naći. Smijete tražiti podršku. Ta podrška neće napraviti dobro samo vama već i vašem djetetu.

3. Prihvatite činjenicu da ne morate sve znati

Iz moje perspektive velik broj dana u roditeljstvu svodi se na metodu pokušaja i pogrešaka. Dok još ne upoznamo svoje dijete, samo nagađamo što znači djetetov plač. Sjećam se kako sam sama na internetu mahnito tražila informacije kako plače beba koja je: gladna/ima grčeve/pune pelene… I kada bi eliminirala sve zvukove i podmirila sve potencijalne potrebe, opet nisam znala gdje je problem. Internet nije znao (čak sam imala i aplikaciju koja na temelju plača djeteta prepoznaje o čemu se radi – pogriješili su). Često puta čujemo komentare kako „mama uvijek zna“. Ne zna. I nije zato loša mama. Ne moramo sve znati, važno je da reagiramo i da smo tu za naše dijete.

I za kraj, mama psiholog vam želi da se opustite i sjetite se da osim što ste roditelji i dalje ste vi vi – sa svim svojim potrebama, osobinama, željama koje ste imali i prije nego ste postali roditelji. Brinite i o sebi! 

Foto: Pixsell,Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!