Čvorovi u štitnjači - liječnik objašnjava koji zahtijevaju liječenje

štitnjača

Čvor štitnjače je manja ili veća nakupina stanica koja se svojim oblikom i konzistencijom razlikuje od okolnog tkiva štitnjače.

Čvorovi u štitnjači se danas sve više otkrivaju i to naročito u žena. Razlog ovome je najvjerojatnije uvođenje ultrazvuka u dijagnostiku bolesti štitnjače 1980-ih i 1990-ih. Naime, čvorovi su se u ranijim razdobljima otkrivali uglavnom palpacijski (opipom), čime su se mogli otkriti isključivo veći i tvrđi čvorovi.

Hipotireoza - što je, koji su simptomi i kako se liječi?

Problemi vezani uz čvorove

Nasuprot tome, ultrazvukom se može otkriti čvor veličine od jednog milimetra. Također, pomoću modernih ultrazvučnih uređaja možemo doći do izrazito važnih podataka u kliničkoj praksi kao prokrvljenosti čvora, njegovom obliku, eventualnoj prisutnosti kalcifikata u čvoru, poziciji unutar same štitnjače itd. Znanstvene su studije pokazale da se palpacijski otkrije oko 5% čvorova u ukupnoj populaciji, dok je taj postotak kod ultrazvuka značajno veći - oko 35-40 % u ukupnoj populaciji, a kod žena oko 50%.

Probleme i bolesti do kojih čvorovi u štitnjači mogu dovesti možemo svrstati u tri kategorije. Prva kategorija podrazumijeva rak štitnjače. Rak štitnjače se prezentira upravo kao čvor u štitnjači, što ipak ne znači da će svaki čvor u štitnjači biti maligan. Ono što je zadatak liječnika je upravo otkriti koji su čvorovi maligni, a kod kojih se radi o benignim, u potpunosti bezopasnim čvorovima.

Dosadašnje studije ukazuju da je udio malignih čvorova otprilike oko 5% u odnosu na ukupan broj bolesnika s čvorovima štitnjače. Ključna metoda u otkrivanju maligniteta u čvoru štitnjače jest citološka punkcija. Punkcija je najvećim dijelom bezbolna, minimalno invazivna i vrlo precizna metoda kojom se tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka uđe direktno u čvor štitnjače i izvuku nakupine stanica, što citologu omogućuje da procijeni radi li se o benignom ili malignom čvoru.

Važno je napomenuti da je indicirano provođenje citološke punkcije samo čvorova promjera 10 ili više milimetara, prvenstveno iz razloga što preciznost same pretrage značajno opada kod manjih čvorova.

Je li štitnjača kriva što ste često umorni? Liječnik otkriva što je istina, a što zabluda

Najviše čvorova je benigno

Druga kategorija “problematičnih” čvorova podrazumijeva velike, a ipak benigne čvorove, promjera preko 3 cm koji u manjoj ili većoj mjeri mogu na neki način smetati bolesniku, prvenstveno u smislu bolova ili otežanog gutanja.

U treću kategoriju možemo svrstati takozvane toksične adenome, “funkcionalne” čvorove štitnjače koji nekontrolirano proizvode hormone štitnjače i koji, ovisno o veličini samog čvora, mogu dovesti do tireotoksikoze (povišene razine hormona štitnjače). Kod sumnje na funkcionalni čvor potrebno je učiniti scintigrafiju štitnjače kojom se pomoću vrlo male doze radioaktivnog izotopa 99mTc može potvrditi dijagnoza.

Najveći dio čvorova u štitnjači je ipak benigan i u pravilu asimptomatski i takve čvorove ne treba liječiti. Kod sumnje na malignitet u čvoru se uvijek indicira kirurško liječenje - totalna tireoidektomija (odstranjenje štitnjače u cijelosti). Kod velikih i simptomatskih čvorova se također preporuča provođenje kirurškog liječenja, ali se u ovom slučaju, ukoliko u drugom lobusu nema čvorova, može učiniti i lobektomija (odstranjenje jednog lobusa) štitnjače.

Toksični adenom se također može liječiti kirurški što se većinom prakticira kod jako velikih adenoma, ali se ipak u većini slučajeva liječi radioaktivnim jodom koji je znatno jednostavnija i elegantnija metoda. Terapija radioaktivnoim jodom 131I koristi karakteristiku stanica štitnjače, a u ovom slučaju specifično stanica toksičnog adenoma da nakupljaju jod u značajno većoj mjeri od okolnog tkiva tako da se davanjem radioaktivnih atoma joda u navedeni čvor isporučuje izrazito koncentrirana doza zračenja što dovodi do propadanja stanica u čvoru smanjenja njegove veličine, bez ikakvih štetnih posljedica na okolno tkivo.

U kliničkoj praksi je, kod čvorova u štitnjači, ipak najvažnije dokazati radi li se o benignom čvoru koji gotovo nikad neće bolesniku praviti velike probleme, ili o malignom čvoru koji bez iznimke zahtijeva kirurško liječenje. Ključno je da se na precizan i kvalitetan način učini dijagnostička obrada koja podrazumijeva provjeru serumskih vrijednosti hormona štitnjače T3 i T4, kao i TSH, protutijela štitnjače TPO i TgA, potom ultrazvuk štitnjače a po potrebi i citološku punkciju čvorova.

Na temelju ovih nalaza specijalist za štitnjaču može bez većih problema procijeniti o kakvom se čvoru radi i predstavlja li taj čvor zdravstveni problem koji treba brzo rješavati, ili se radi o nečemu u potpunosti bezopasnom što se može gotovo bez ikakvog straha pratiti i desetljećima.

Što bi vam liječnik u četiri oka rekao o Hashimotovom tireoiditisu?

Foto: Shutterstock

Više pročitajte ovdje.

 Prati nas na Viber Public Chatu!