Pitanje čitateljice:
Od kad znam za sebe kasnim, na sastanke, posao, kao i na obiteljske ili prijateljske dogovore. Iako me svi manje više po tome znaju, i dalje mi je to jako neugodno. Vidim da to, ipak, ne mogu sama promijeniti. Imate li kakav savjet?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Kao pojava u životu je kašnjenje uobičajeno: svatko je bar nekad zakasnio, također primijećujemo da neki ljudi kasne više a neki skoro nikad. S druge strane, postoji društveni konsenzus o kašnjenju i razlikuje se s obzirom na kulturu ili supkulturu koju promatramo. Točnost je u nekim institucijama vrlo naglašena, pa vas na ulazu neće pustiti ako kasnite. U akademskom funkcioniranju je poznata “akademska četvrt”, ili 15 minuta tolerancije na kašnjenje. U društvu se pitanje točnosti može shvatiti kao pitanje manira, kodeksa pristojnosti. Kako ćemo u prijateljskim vezama definirati točnost i kašnjenje, doista ovisi o dotičnim pojedincima, jer će njihov odnos biti specifičan i po tome da li je “normalno” ne kasniti uopće, par minuta ili više.
Raznolikost u kašnjenju
Spektar ponašanja pojedinca možemo promatrati kao posljedicu raznolikosti struktura ličnosti. Jedinstveni smo. Naginjanje opsesivnim crtama ličnosti (što kao i druge tendencije iz ličnosti ne smatramo odmah i psihičkim poremećajem) zasigurno pogoduje nastojanju ka točnosti, bez obzira da li za samu osobu ili i za očekivanje od drugih. S druge strane neorganiziranost, sklonost depresivnosti ili ovisnosti, ili općenito neurotske strukturalne odrednice ličnosti mogu pogodovati kašnjenju kao povremenom ili stalnom obrascu – posljedici drugog poremećaja. Prema nekim autorima, stalno kašnjenje upućuje na oblik ADD-a – poremećaja pažnje. Kod tih ljudi manjka ispravno predviđanje tijeka vremena kao i dužine trajanja određenih poslova koje kane obaviti.
Kašnjenje kao problem
Nisam siguran da bi neki kronični kasnilac trebao biti pogodan za dijagnozu. Ako i postoji takav problem, i predstavlja značajnu teškoću u funkcioniranju pojedinca, onda bih radije prišao tom problemu kao indiciji za možda neki drugi – bilo u smislu poremećaja ili samo neobičnog načina unutrašnjeg funkcioniranja. Treba znati da, kao i drugdje u psihološkom, jedan fenomen (kašnjenje) može biti uzrokovan s više različitih drugih, isto kao što jedan uzrok može dati različite rezultate… Komplicirano? Pa, stvarno smo kao pojedinci jedinstveni.
Još o mogućim psihološkim objašnjenjima kašnjenja
Kašnjenje je možda odraz nemogućnosti čekanja, način da se izbjegne nelagoda čekanja je da dođemo mrvicu kasnije. Možda u svakodnevici nemamo jasne prioritete, pa se obaveze lako pomiču jer ih istiskuje nešto što se tog trenutka čini važnim. Ili nismo u stanju odbiti nekoga, reći “ne” kad treba.
Kašnjenje može biti znak otpora, oblikom nekadašnjeg, dječjeg otpora ili prkosa autoritetu koji se – osobito u situacijama kad nismo sigurni u sebe – reaktivira i javlja kao nekad. Koji put je kašnjenje način života i služi da se othrvamo nekom ništavilu, slaboj motivaciji ili depresiji koju imamo. Kasneći, dakle morajući žuriti da bi ipak stigli, tako postižemo uzbuđenje i volju koje inače nemamo. Mogući motiv kašnjenja je i pažnja koju pojedinac prima radi zakašnjelog ulaska u prostoriju u kojoj sastanak već počinje.
Pomoć kasniocima
Do sad sam se puno puta susreo s klijentima koji kasne, ali nitko mi se još nije obratio po pomoć isključivo radi tog problema. U okviru psihoterapije svakako tema kašnjenja kad – tad dođe na red, kao što i s napredovanjem procesa biva nadraštena.
Preporuka kasniocima: pristupite tom problemu ozbiljno, provjerite (u skladu s gornjim natuknicama) s čim je kod vas u vezi kašnjenje. Odlučite prestati kasniti! Ako samostalno želite prestati kasniti, pokušajte u početku samo bilježiti svoje uobičajene obaveze (osobito one koje su meta kašnjenja), s naglaskom na bilježenje vremena trajanja određenih poslova, priprema i prijevoza koje prethode obavezama. Pritom bi bilo dobro i unaprijed zabilježiti vlastito predviđanje o vremenu potrebnom za te iste zadatke. Usporedbom tih vrijednosti možemo možda početi korigirati naša predviđanja i bolje planirati, dakle – manje kasniti.
