Tjeskoba, što je to?

muskarac, tjeskoba, tuga, zabrinutost

Tjeskoba ili anksioznost, strah… Može se reći i trema, frka, stres, ustrašenost, drhtavica, zabrinutost, trta, strepnja, panika, bojazan, zebnja… Možete li se sjetiti još nekog sličnog izraza?

Svi navedeni (a možda i još neki) izrazi se u svom značenju preklapaju oko pojma tjeskobe ili anksioznosti. A to je uvijek jedan neugodan osjećaj koji je možda najbolje opisan porijeklom riječi tjeskoba – pridjev tijesno – ono što nam nije po mjeri, dakle usko. U skladu s tim značenjem riječi tjeskoba doista "suzuje" inače dragocjen životni prostor i tako onemogućuje zadovoljstvo ili ugodu!

kOsim jezične raznolikosti, anksioznost je i u doživljavanju također u situacijama različita i vrlo osobna. Neugodan osjećaj zvan anksioznost ima početni dio, dakle ono iz nas ili izvan nas što ga uzrokuje, središnji dio u kojem (najčešće) postajemo svjesni neugodnog osjećaja i svoj krajnji, onaj dio koji proizlazi iz tog osjećaja i tjelesnim fenomenima nas "odterećuje" ili priprema za neku akciju koja će nas konačno razriješiti tog neugodnog osjećaja.

Vrste tjeskobe?

Radi se o pojavi koja se zbiva "unutra", u vlastitoj psihičkoj stvarnosti pa ju zovemo intrapsihički fenomen. Nije ga lako promatrati i mjeriti "izvana", dakle iz realnosti druge osobe. A kako su nam tuđa iskustva uvijek nekako udaljenija od vlastitih, onda u stvari jedni drugima možemo skoro isključivo putem riječi nešto poručiti i onda uspoređivati iskustva…Mnogo je podjela tjeskobe kao doživljaja ili bolesnog doživljaja, a možda bi se trebali složiti da je to i individualno iskustvo kojeg možemo uspoređivati a i nikada biti sigurni da govorimo baš o istome.

Čini mi se najvažnije razlikovanje pojmova TJESKOBE i STRAHA – kad kažemo strah skoro uvijek mislimo na tjeskobu vezanu uz neki vanjski i konkretan uzrok. Pa se bojimo divlje životinje kad smo u šumi ili se na stubama bojimo pada i zato se držimo rukohvata. Kroz usmjerenost na uzrok postoji i jasna funkcija tjeskobe koju zovemo strahom, a to je – preživljavanje!

kOno što doživimo kad smo na pješačkoj zebri i začujemo nadolaženje jurećeg auta možemo nazvati alarmom – jer je taj doživljaj jasno povezan s opasnošću po vlastiti život i brza reakcija koja slijedi zahvaljujući tom alarmnom mehanizmu je od doslovne životne važnosti. Pa potrčimo ili poskočimo da i ne znamo kako smo tako brzo to uspjeli, a poslije nam treba dosta vremena da se smirimo. Tu se ništa bitno ne razlikujemo od naših predaka koji su se zahvaljujući toj alarmnoj anksioznosti spašavali od opasnosti u prirodi: borbom ili bijegom. Upravo smo opisali situaciju iz koje postaje jasno zašto je emocionalna reakcija na opasnost bila potreba u evoluciji naše vrste.

Tjeskoba, za razliku od straha, može biti prisutna tiho pa i neprimjetno našoj svijesti. Primjer je napetost koju osjećamo ali ispočetka i ne moramo povezivati s nekim događajem tog dana. Kasnije, a često i okolina primijeti i skrene nam pozornost na našu napetost, postanemo svjesni koliko nam je iščekivani događaj u stvari značio. Kad kažemo tjeskoba ili anksioznost mislimo na emocionalno stanje bez obzira na uzrok.

Tjeskoba je bitno različita prema INTENZITETU! Od neke vrste pritajene brige koja nas zaokuplja iznutra i tek dotiče svjesni doživljaj (primjer: zabrinutost za uspjeh ili potencijalno narušavanje zdravlja), do vrlo snažnih, ekstremnih uzbuđenja koja nas potresu tako da nam treba puno vremena za oporavak (primjer: izbjegavanje sudara ili iznenadna neugodna vijest).

 Prati nas na Viber Public Chatu!