Nedavno sam promatrala mladi par. Idiličan prizor, obojan skladom i međusobnim razumijevanjem. Prizor koji vas ostavlja bez teksta. Sve bi to bilo krasno da nema onog ali…
Taj isti par često zbog meni razumljivih i manje razumnih razloga reagiraju poput psa i mačke. Ljubav u takvim trenucima velikodušno ustupi mjesto srdžbi. Znam se zapitati je li je normalno strastveno se voljeti i na trenutke osjećati prijezir koji je na granici sa mržnjom? Što je to u ljudima da se cijeli život vole kao psi i mačke, iako znamo da u stvarnom svijetu ljubav između mačke i psa je nemoguća misija.
Što kažu znanstvenici?
Niz studija provedenih diljem svijeta pokušava analizirati psihološku sferu parova tražeći odgovore na pitanja o partnerskom odnosu. Značajan doprinos u istraživačkom radu dugujemo prof. Zayasu i Shodu koji su znanstveno dokazali da bliske osobe možemo u nekom trenutku voljeti i prezirati. Zašto je tome tako?
Ljubav – mržnja
Sjećam se nekoć davno otac mi je govorio: Znaš u životu koliko god da nekoga voliš možeš ga i zamrziti. Navedena izjava bila bi je strana, nelogična i neutemeljena. Pitala sam se kako osobu koju volim ujedno mogu i prezirati. Godine iskustva, priče iz prve ruke, različite situacije tu izjavu učinile su razumljivom.
Prema brojnim istraživanjima, veliki broj partnera na razini privatnog odnosa često proživljava negativne emocije koje mogu eskalirati do razine odbojnosti. Rekli bi u narodu – to su oni trenuci kada partnera/icu ne možete vidjeti ni nacrtano.
Osobno nisam zagovornik negativnih emocija, ali isto tako podržavam znanstvenike koji tvrde da su negativni osjećaji dio ljubavnog odnosa. Ne znači da ste u pogrešnom odnosu ako ponekad osjetite odbojnost prema partneru kojeg volite.
Ljubav = hormon
Dr. Schneiderman u jednom od svojih istraživanja navodi kako parovi u ranim fazama odnosa posjeduju veću razinu oksitocina koji doprinosi održavanju stanja zaljubljenosti i obiteljske ljubavi. Prema istom autoru oksitocin (hormon ljubavi) povezan je s pozitivnim osjecajima kao što je povjerenje i suosjećanje. Ako je tomu tako, nalete srdžbe, odbojnosti i svađe možemo tolerirati i razumjeti kao trenutačno pomanjkanje hormona ljubavi. Veliki dio naših međuljudskih odnosa temelji se na pozitivnim i negativnim emocijama. U stvarnosti ne mora značiti da je neki odnos savršen samo zato što se temelji isključivo na pozitivnim emocijama. Negativne emocije mogu doprinijeti kvaliteti odnosa, samo pod uvjetom da su više iznimka nego pravilo.
Foto: Shutterstock
