Točni zapisi kada se prvi sladoled pojavio ne postoje, no pretpostavka je da su se neki njegovi oblici počeli pripremati još u 2. st. pr.n.e.
Poznato je da je Aleksandar Veliki uživao u ledu koji je bio začinjen s medom i sokom voća, a smatra se da je i rimski car August uživao u njegovim čarima, te je u ljetnim mjesecima slao vojnike da mu donesu snijeg s obližnje planine koji su taj led morali oplemeniti svježim voćem ili voćnim sokovima.
U 19. st. sladoled postaje poslastica u kojoj može uživati isključivo visoki društveni sloj, no razvoj tehnologije i novih tehnoloških procesa rezultira većom proizvodnjom sladoleda i njegovom dostupnošću preostalom stanovništvu.
Što je sladoled po sastavu?
Na to pitanje treba odgovoriti sa dvije strane, jedna je industrijska priprema sladoleda koja nažalost sve više se odmiče od „orginalnih namirnica“ koristi arome kao njihove zamjene, a druga je priprema „prirodnih“ sladoleda (nažalost nisam našla bolju riječ) odnosno sladoleda napravljenih od namirnica poput voća, mlijeka, masnoća..
Nažalost u mnogim slastičarnama i kupovnim sladoledima umjesto voća naći ćemo npr. aroma jagode ili pak aroma čokolade. Žalosti me što se danas mora isticati: sadrži 50 % voća i slično, što bi zapravo bilo normalno, a sladoled bez „namirnica – hrane“ treba bi biti rijetkost.
Ipak istina je takva, i treba pažljivo čitati deklaracije kako u trgovinama tako i u slastičarnama. Osobno imam nekoliko omiljenih mjesta, sa određenim sladoledima na koje volim otići i liznuti tu ledenu slasticu. Dakle može se naći, ali treba dobro potražiti!
U industrijskim sladoledima svaki sastojak odgovoran je za određeno svojstvo. Tako npr. mliječna mast osigurava bogati kremasti okus sladoleda i doprinosi pozitivnim karakteristikama koje se osjećaju kada se sladoled topi, zaslađivači se zaslužni za slatki okus sladoleda, stabilizatori daju viskoznost i kontroliraju kristalizaciju sladoleda,…
Naravno da su ta sva svojstva važna, ipak prvo bi trebalo voditi računa o hranjivosti i nutritivnoj kvaliteti, pa te onda zadovoljavati sve organoleptičke karakteristike (koje također smatram jako bitnim za potpuni ugođaj jedenja sladoleda).
Prema ayurvedi sladoled bi se trebao jesti samo ljeti i tijekom dana, kada je vruće i ne pada kiša.
Sladoled usporava probavu, hladi tijelo, i ako je mliječno može utjecati na nakupljane sluzi, a kod osjetljivih osoba na probleme sa dišnih putevima, posebno sinusima. Velika količina sluzi u probavnom traktu može biti izvrstan medij za rast nepoželjnih mikroorganizama. Sladoled ako je napravljen od mlijeka ne bi trebao sadržavati voće. Tako kada savjetujem svoje klijente – obožavatelje sladoleda uz mliječni sladoled biram orašaste plodove, kako prah i sl. Ako je baza voće preporuča se koristiti mlijeko riže ili neko drugo biljno mlijeko.
U ljetnim mjesecima sladoled će postat omiljena namirnica za rashlađivanje. Osim gotovih sladoleda mi vam donosimo recept kako biste mogli sladoled pripremiti sami kod kuće i u njemu uživati kada god zaželite (preporučam tijekom dana za vrijeme ljetnih vrućina kako biste ga mogli pravilno razgraditi).
Sladoled od limuna i kokosa
- ¾ šalice iscijeđenog soka limuna
- 3 žlice naribane korice limuna (kod biranja kore agruma potrebno je imati voće iz orgasnkog uzgoja)
- 4 žlice kokosova brašna
- 3 šalice zobenog vrhnja
- 4 žlice ječmenog slada
- 3 žlice mljevenih suncokretovih sjemenki preprženih bez ulja
Priprema: Izmiješajte zobeno vrhnje, ječmeni slad, limunovu koricu i kokos te stavite da se lagano zagrijava sve dok se sastojci ne pomiješaju. Maknite s vatre i ostavite smejsu da odstoji oko 10-tak min. Na tavi bez ulja prepržite suncokretove sjemenke i sameljite ih. U smjesu dodajte iscijeđeni sok limuna i sjemenke suncokreta te smjesu rastočite u male plastične posudice (poput onih od jogurta ili manje) te u njih zabodite drvene štapiće i stavite da se zamrzne.
Foto: Shutterstock
