Svakodnevno se na tržištu pojavljuju unaprijeđeni prehrambeni proizvodi koji uz novi izgled, nove okuse i mirise često imaju i dulji rok trajnosti. No to često nije moguće bez korištenja prehrambenih aditiva koji se, unatoč tome što nemaju neke prehrambene vrijednosti, koriste da bi opravdali očekivanja potrošača, ali i zahtjeve industrije.
Ipak, i ovdje postoje iznimke te drukčiji i izvorni načini pripreme. Za danas toliko prisutne aditive stoga postoje adekvatne prirodne zamjene, objašnjavaju nutricionitice Karmen Matković Melki, Tena Niseteo i Sanja Ćosić iz nutricionističkog savjetovališta Definicija hrane.
Ono što nam prvo kod izbora mesa i mesnih proizvoda “upada u oči” jest njihova boja, a zatim okus i miris.
Nepoželjna bojila
U prehrambenoj industriji dopušteno je korištenje sintetičkih, odnosno umjetnih bojila, ali u strogo ograničenim količinama. Međutim za neke od njih istraživanjima je dokazana toksičnost.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Southhamptonu napravili su niz istraživanja o djelovanju umjetnih boja na ljudski organizam te postavili listu šest nepoželjnih bojila pod nazivom “Southhamptonska šestica“ u koju spadaju: tartazin E102, kinolinsko žuto E104, sunset žuto E110, azorubin E122, košenil crveno A E124 i Allura crvena E129.
Odlukom EU parlamenta, ovi aditivi moraju se naglasiti na deklaraciji proizvoda, uz upozorenje da mogu uzrokovati alergijske reakcije, poremećaj aktivnosti i pažnje kod djece, ali i odraslih.
Zbog svega navedenog sintetičke boje u proizvodnji mesa i mesnih proizvoda trebalo bi izbjegavati jer ih u modernoj mesnoj industriji lako zamjenjuju prirodni začini.
Paprika, ružmarin, sol, papar…
Očuvanje crvene boje mesa postiže se suhim ili mokrim soljenjem te dodavanjem prirodnih začina koji u konačnici svojim izvornim svojstvima “bojaju“ proizvod (paprika, ružmarin, papar i dr.), a imaju i pozitivan učinak na organizam.
Uz vizualni dojam, okusi i mirisi hrane osobine su koje nas privlače ili odbijaju. Uz osnovne okuse: slatko, slano, kiselo, gorko i trpko ovdje treba spomenuti i glutaminsku kiselinu koja je nositelj šestog, tzv. umami okusa. On aktivira probavni sustav i dovodi do pojačavanja apetita te potrebe za određenom hranom.
Čitajte deklaracije
Istraživanja pokazuju da osobe koje konzumiraju hranu koja sadrži mononatrijev glutamat (MSG), jedu veće količine te iste hrane, što kao posljedicu ima i veći energetski unos. MSG se u prehrambenoj industriji koristi kao najčešći pojačivač okusa, ali postoje i brojni drugi koji također pojačavaju apetit i mogu stvarati ovisnost.
Kako biste bili sigurni da u organizam unosite mesne prerađevine oslobođene suvišnih sastojaka, pomno čitajte deklaracije i obratite pozornost sadrži li određeni proizvod pojačivače okusa i umjetna bojila, preporučuju nutricionistice.
Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
