Bojana Stojnića, mag. nutr., već ste upoznali kroz njegovu kolumnu “O prehrani razumno” u kojoj nam je otkrio da hrana ipak nije lijek, da doručak nije najvažniji obrok u danu, ali i da nam onaj dobro poznati detoks nije baš tako potreban…
Kroz svoje kolumne osvještava mnoge probleme, razbija brojne mitove, ali i uči nas kako se hraniti pravilno i zdravo na zanimljiv i poučan način.
Ono što možda ne znate o našem kolumnistu jest da je trenutno u Španjolskoj i to na doktoratu iz područja Nutrigenomike i Personalizirane prehrane. Zvuči zanimljivo, ali potpuno nepoznato? E, pa u nastavku nam je objasnio o čemu se točno radi i kako nam može pomoći u budućnosti…
Hrana nije lijek! Nutricionist objašnjava zašto
Što je to uopće nutritivna genomika?
Nutritivna genomika je znanost koja istražuje interakciju između naših gena, hrane koju konzumiramo i njenog utjecaja na zdravlje. Sastoji se od dvije discipline, nutrigenomike i nutrigenetike.
Nutrigenomika objašnjava utjecaj hrane i nutrijenata na naše gene, proteine za koje isti kodiraju, te na sve proizvode našeg metabolizma.
Nutrigenetika opisuje kako genetska različitost između pojedinaca uzrokuje različite odgovore na istu hranu i nutrijente. Odnosno, opisuje kako naši geni utječu na hranu i nutrijente.
Čemu služi i kako nam može pomoći? Možete li to objasniti na nekom konkretnom primjeru?
Nutritivna genomika omogućuje nam detaljniji pogled na naš metabolizam. Obećava potpunu individualizaciju prehrane, skrojenu prema našim genima. To predstavlja korak dalje od trenutne djelomične individualizacije, temeljene na fenotipskim razlikama (spol, dob, tjelesna masa, visina…) i navikama.
Ljudi, iako genetski nevjerojatno slični, u svojoj DNA skrivaju određene razlike. SNP-ovi (Single Nucleotide Polymorphisms) najčešći su oblik genetske varijacije između pojedinaca. Odnose se na varijaciju u sekvenciji DNA u samo jednoj dušičnoj bazi (adenin, timin, citozin, guanin), a koja je zabilježena u najmanje 1% populacije.
Iako minimalne, takve razlike, ukoliko se prevedu u različitu sekvenciju lanaca aminokiselina ili funkcionalnost proteina koje grade, mogu značajno utjecati na odgovor pojedinaca na okoliš: na bakterije, viruse, lijekove, hranu itd.
Primjerice, jedan učestao polimorfizam u genu MTHFR može značiti razliku između normalnog i poremećenog metabolizma folata. Osobe s ovom varijacijom u slučaju niskoga unosa folata imaju povećan rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Personalizirana prehrambena preporuka koja iz ove informacije proizlazi bila bi obratiti posebnu pozornost na unos folata, odnosno povećati ga.
U ovome trenutku imamo zabilježen solidan broj ovakvih i sličnih interakcija, no treba imati na umu da se najčešće radi tek o poveznici bez potvrđene uzročno-posljedične veze.
GMO – Globalno Maltretirani Organizmi
Također, rijetko je koja interakcija između gena, prehrane i bolesti izravna i lako uočljiva. U većini slučajeva, posebno kad govorimo o „modernim“ bolestima poput kardiovaskularnih oboljenja te karcinoma, radi se o kompleksnim interakcijama koje još uvijek nisu dovoljno dobro istražene. Međutim, u teoriji, potpunim poznavanjem svih genetskih i metaboličkih procesa u pojedinom organizmu mogli bismo točno znati njegove nutritivne potrebe i prehranu prilagoditi istima.
Sve u svemu, čeka nas dug put i mnogi smatraju da bez „revolucije“ u statističkim metodama te snazi računalnog procesiranja nećemo moći napraviti značajniji iskorak u razumijevanju ovog polja.
Govori li se o ovoj temi i dalje premalo u Hrvatskoj? Je li tako i u svijetu ili su vani ipak puno osvješteniji od nas po pitanju zdrave prehrane?
Činjenica jest da se u Hrvatskoj ne priča mnogo o nutritivnoj genomici, no ne bih žurio označiti to kao nešto negativno.
Naime, nutritivna genomika još je uvijek znanost u začecima. Ima veliki potencijal, no nije spremna za široku uporabu. Bez obzira na to što se nutrigenetički testovi već prodaju, vodeće svjetske institucije upozoravaju protiv njihove komercijalizacije.
Kad govorimo pak o osviještenosti o zdravoj prehrani generalno, to je također dvosjekli mač. Primjerice, Amerikanci su gotovo opsjednuti istom, no jedna su od najnezdravijih nacija na svijetu. Je li to jedan od uzroka ili posljedica, teško je sa sigurnošću reći, no svakako je indikativno. O prehrani itekako treba voditi računa, no treba biti oprezan i ne dopustiti da preraste u opsesiju i počne upravljati našim životom.
Zašto nam je personalizirana prehrana bitna?
Trenutne se prehrambene preporuke za unos nutrijenata baziraju na prosječnim potrebama određene populacijske skupine. Primjerice, djevojkama između 14 i 18 godina preporučuje se unos 15 mg željeza dnevno, žena između 19 i 50 godina 18 mg, ženama starijima od 50 godina 8 mg, kao i muškarcima starijima od 18 godina.
Takve preporuke, iako utemeljene, nisu u potpunosti precizne, budući da između pojedinaca unutar iste populacijske skupine mogu postojati značajne razlike u apsorpciji te iskorištenju pojedinog nutrijenta. Navedene interindividualne razlike čine i njihove nutritivne potrebe drugačijima.
Osim toga, isti nutrijent kod dvije osobe s genetskim razlikama može izazvati upravo suprotan efekt. Također, određena interakcija nutrijenta i gena mogla bi smanjiti rizik od jedne bolesti, a istovremeno povećati rizik od druge.
Iako bi navedene probleme (s vremenom) trebala riješiti personalizirana prehrana, još jednom naglašavam da smo vrlo daleko od potpunog razumijevanja tjelesnih metaboličkih procesa potrebnog za potpunu individualizaciju prehrane.
Treba naglasiti i da upotreba (nutri)genetičkih testova sa sobom nosi vrlo bitna etička i socijalna pitanja. Primjerice, hoće li saznanje o riziku od određene bolesti utjecati na mogućnost zaposlenja ili pak cijenu zdravstvenog osiguranja?
Doručak nije najvažniji obrok u danu
Koja su vaša očekivanja nakon završetka studija?
Doktorski sam studij birao zapitavši se gdje leži budućnost nutricionizma. Odgovor je bio očit – u personalizaciji prehrane. Stoga sam i za područje svojeg istraživanja odabrao nutritivnu genomiku, a Španjolska je bila prilika za otkriti novu kulturu i naučiti novi jezik.
Ne volim planirati previše unaprijed, stoga se trenutno uz vođenje on-line savjetovališta za prehranu nutricionizam.hr fokusiram na završetak doktorata. Nakon toga postoji nekoliko mogućih puteva, od kojih jedan uključuje ostanak u znanosti i akademskoj zajednici. Međutim, moram priznati da me trenutno više privlači poziv tzv. digitalnog nomadstva kojeg mi omogućuje internetski model poslovanja.
Svakako se nadam u budućnosti u svoju nutricionističku praksu uključiti nutrigenetičke testove, no to neću učiniti prije nego budu doista spremni za upotrebu te kad njihova cijena bude odgovarala benefitu koji pružaju.
Možete li izdvojiti neke trendove u prehrani koji nam tek dolaze?
Pored individualizacije, odnosno personalizacije prehrane kao daleko najvažnijeg prehrambenog trenda, vjerujem da nutricionizam budućnosti donosi promjenu pristupa nutricionista rješavanju prehrambenih problema. U prvi plan umjesto savjeta što jesti doći će savjet kako jesti, odnosno kako trajno promijeniti prehrambene navike.
Vjerujem i da će se napustiti ideja kako je hrana lijek te stvoriti prizemnija, racionalnija očekivanja od prehrane, prvenstveno kroz kontekst prevencije.
Veselim se danu kad će se na prehranu gledati jednako kao i na zdravlje zubi. Kad će se o njoj voditi računa ne čitajući sumnjive blogove, već kroz savjetovanje s nutricionistom. Zvuči nerealno? Zamislite svijet u kojem nitko ne posjećuje zubara do trenutka kad mu počnu ispadati zubi u četrdeset i petoj. Vjerujem da smo na putu k tome da prihvatimo nutricionista kao stručnjaka koji će nam pomoći unaprijediti zdravlje.
Što čini dobrog nutricionista? Prepoznajte ga po 13 karakteristika
M. P.
Foto: Shutterstock
