Pretili ste? Za to su odgovorni geni!

vaga, kilogrami, debljina

Krivite li svoje gene? Istraživanja o kontroli težine koja su proveli The Miriam Hospital's Weight Control i Diabetes Research Center pokazuju da pojedinci s određenim varijacijama pretilih gena imaju tendenciju jesti više obroka ili grickalica, unositi više kalorija dnevno i često birati jednoličnu hranu s visokim udjelom šećera i masti.

Studija objavljena internetskom izdanju magazina American Journal of Clinical Nutrition otkriva određene razlike unutar gena FTO i BDNF, povezivanih s pretilošću zbog uloge u prehrambenim navikama koje ju mogu uzrokovati. Istraživači su predložili rješenje kako umanjiti utjecaj gena: promijenite svoje prehrambene navike i pažljivije birajte što jedete, ali istovremeno morate prakticirati zdrave životne navike, kao što je redovita tjelovježba.

"Razumijevanje načina na koji geni utječu na pretilost ključno je u pokušaju razumijevanja trenutne epidemije pretilosti, pri čemu valja imati na umu da genetske osobine same po sebi ne znače kako je pretilost neizbježna“, rekla je vodeća autorica Jeanne M. McCaffery.

"Izbor životnog stila temelj je pretpostavke hoće li netko biti mršav ili pretio, bez obzira na genetske osobine“, dodala je. "Razotkrivanje genetskih značajki može pomoći odrediti buduće intervencije pri kontroli pretilosti kod onih koji su za to genetski predodređeni“.

Prethodna istraživanja pokazuju da su pojedinci koji nose inačice gena povezane s masnim tkivom i pretilošću (FTO i BDNF) u povećanoj opasnosti od pretilosti. Isti su geni povezani i s prejedanjem kod djece, a ova studija je prva proširila svoja otkrića na odrasle. I FTO i BDNF geni se pojavljuju u dijelu mozga koji kontrolira jedenje i apetit, iako je mehanizam po kojem ovakve genetske varijante utječu na pretilost još uvijek nepoznat.

Kao dio ispitivanja o zdravlju i dijeti Look AHEAD (Action in Health and Diabetes), više od dvije tisuće sudionika ispunilo je upitnike o svojim prehrambenim navikama u prošlih šest mjeseci i podvrgnulo se genetskoj provjeri. Istraživanje se fokusiralo na otprilike desetak gena koji su se već povezivali s pretilošću. Zatim se provjeravalo jesu li te genetske značajke utjecale na način ili sadržaj dijete sudionika.

Razlike među detaljima FTO gena u velikoj su mjeri povezivane s brojnim obrocima ili međuobrocima u danu, velikim postotkom energije iz masti i većim porcijama masti, ulja i slastica. Rezultati su se uvelike podudarali s prethodnim istraživanjima kod djece.

Istraživanja su pokazala kako osobe s BDNF inačicama gena konzumiraju više porcija iz grupe mliječnih proizvoda, mesa, jaja, orašastih plodova i mahunarki. Uz to, dnevno konzumiraju približno 100 kalorija više, što bi, primjećuje McCaffery, moglo imati veliki utjecaj na težinu pojedinca.

“Pokazali smo kako se barem neki genetski utjecaji na pretilost mogu očitovati u načinu unosa hrane”, rekla je. “Dobre su vijesti da prehrambene navike mogu biti modificirane, a genetski se rizik od pretilosti smanjuje njihovom promjenom.

Izvor: American Journal of Clinical Nutrition

 Prati nas na Viber Public Chatu!