Pitanje čitateljice:
Obraćam se s pitanjem u vezi mog dečka. Ima 27 godina i kako to ja vidim, previše pije. Svaki dan popije barem dvije ili tri pive, a često se zna napiti i popiti desetak piva. Smatra da je normalno napiti se za vrijeme izlazaka, ali u zadnje vrijeme je postalo normalno da pije kod kuće ili poslije posla. Za sad izgleda nema problema na poslu no od kada živimo skupa vidim da ujutro jedva funkcionira i mislim da se stanje pogoršava. Što da radim? Razgovori o tome ne idu nikad u dobrom smjeru jer on smatra da je to normalno. Radi visoko odgovoran posao, inače je uredno završio fakultet i mislim da nema drugih psihičkih problema. Ima li mogućnosti psihoterapije, i da li mu trebaju lijekovi?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Alkoholizam…
…je vrlo čest poremećaj u svijetu i kod nas, pretpostavlja se da u Hrvatskoj dijagnozu alkoholizma ima svaki dvadeseti stanovnik, a to je oko 15 posto odrasle muške populacije, dok je kod žena (iako u porastu) alkoholizam rjeđi.
Kriteriji za alkoholizam…
Dvije su značajne kategorije poremećaja u vezi s alkoholom (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti): ovisnost o alkoholu i zloupotreba alkohola.
Dijagnoza ovisnosti o alkoholu se postavlja ako su prisutna barem tri elementa od slijedećih:
- izrazita želja ili poriv za pijenjem
- manjak kontrole nad količinom ili vremenom uzimanja alkohola
- pojava apstinencijskih smetnji kod prekida ili smanjenja uzimanja alkohola
- razvoj tolerancije alkohola (potreban je veći unos za isti efekt)
- velika količina vremena vezana za konzumaciju i osiromašenje socijalnog života
- nemogućnost prekida uzimanja unatoč postojanju negativnih učinaka (mamurluk, depresija, oštećenje jetre ili živaca, lošiji radni učinak, obiteljski problemi…)
Dijagnoza zloupotrebe alkohola se odnosi na one koji:
- piju unatoč lošem utjecaju na fizičko zdravlje ili mentalno stanje
- ne zadovoljavaju kriterije za ovisnost o alkoholu
Postoji i takozvani CAGE (cut, annoyed, gulity, eye-opener) upitnik koji nas ukratko može orijentirati o postojanju problema s alkoholom, tako da postojanje dva potvrdna odgovora na slijedeća pitanja upućuju dosta čvrsto na alkoholizam:
- jeste li imali ikad potrebu smanjiti pijenje?
- jesu li vam dosađivali kritiziranjem vašeg pijenja?
- jeste li se ikad osjećali krivim za to što pijete?
- jeste li ikad trebali piće ujutro, za smirenje ili bolji osjećaj?
Što je normalno pijenje?
Unatoč “normalnosti” upotrebe alkohola, niti jedno akutno intoksiciranje nije zdravstveno poželjno. Količine koje se mogu tolerirati kao društvena konzumacija koja nije i “poremećaj” variraju od društva do društva, mnogi su stava što manje – to bolje, a prema nekima predlaže se da je to “ne više od jednog ili najviše dva pića u jednom danu”. Vrlo je upitno da li je zdravo uzimati alkohol svaki dan, a teze o zdravstvenoj korisnosti “čaše vina dnevno” itd. su obično slabo potkrijepljene i ne znamo da li mogu vrijediti za sve ljude. Kada i ne postoji vidljivo tjelesno oštećenje, upitna je korisnost za mentalno zdravlje od navike (potrebe) da se popije alkoholno piće.
Kad sumnjamo na postojanje ovisnosti…
Samo pitanje čitateljice – upućuje na inače dobro poznatu činjenicu da alkoholizam nije samo bolest pojedinca nego i obitelji i društva. Partner sam ne osjeća potrebu za razgovorom a kamoli za smanjenjem ili prekidom pijenja, a to nisu dobri znakovi. Motivacija je općenito najveći problem u liječenju. No, i kad motivacija dolazi od okoline, i to može pomoći. Tako se (više je to bilo u našoj nekoj prošlosti) iz radnog kolektiva jednako kao i iz obitelji alkoholičar šalje na liječenje pod ucjenom, dakle uvjetovan je ili otkazom ili rastavom braka, da bi onda kroz proces apstinencije u ustanovi i liječenja sekundarnih poremećaja eventualno pronašao vlastitu motivaciju za prestanak pijenja.
Liječenje…
Dakle, vaš partner vjerojatno ima neki oblik alkoholizma. Važno je da na neki način reagirate i pokušate biti potpora u odluci o prestanku pijenja, što nije lak zadatak. Uz podršku, a možda i uz uvjetovanje, netko uspije apstinirati i bez pomoći liječnika ili institucije. Nekima je važno da započnu liječenje u instituciji, da li u bolnici ili u dnevno-bolničkom programu. Često se ordiniraju i lijekovi, za pomoć pri apstinenciji anksiolitici, u nekim slučajevima i drugi lijekovi. Očuvanje apstinencije je važno i teško, mogući su recidivi i odlučnost i podrška okoline je vrlo važna. Klubovi liječenih alkoholičara pružaju dobru potporu kroz duži period i povećavaju šansu za uspjehom. Psihoterapija je primjenjiva ali neke (analitičke) terapije mogu doći u obzir tek nakon duže uspješne apstinencije.
