Onkologinja Ilona Sušac: Rado bih u Hrvatskoj imala medicinski standard bogatih Amerikanaca, a incidenciju kakvu imaju Aboridžini ili Bugari

ilona ,PXL 030218 19528509

Jedna od najboljih i najcjenjenijih specijalistica onkologije i radioterapije, dr. med Ilona Sušac, u razgovoru otkriva s kojim se to negativnim trendovima borimo, što je potrebno učiniti da se broj oboljelih i umrlih smanji te, između ostalog, pojašnjava zašto su stope incidencije i smrtnosti više u muškaraca...

Smanjuje li se broj oboljelih i umrlih od raka?

Hrvatska je samo jedan mali dio velikoga svijeta kojemu je po mnogočemu slična, osim u brojkama. Ukupan broj oboljelih od raka u svijetu kontinuirano raste, a projekcije su da će i dalje rasti. Globalizacija, pretjerana industrijalizacija, urbanizacija, migracije, ubrzan ritam življenja, konzumerizam, gubitak humanih vrijednosti, socijalni, ekonomski i mnogi drugi problemi čine čovjeka, s jedne strane, pretjerano izloženim svekolikim štetnim čimbenicima na koje ne može utjecati sam, a s druge strane oslabljuje njegov imunosni sustav koji je ključan čimbenik u obrani organizma od svih bolesti, pa tako i onkoloških.
Čista voda, zemlja, zrak i hrana postaju luksuz koji se ne može više naći niti u najzabačenijim dijelovima svijeta.

Živjeti s dijagnozom raka: “Odlučila sam ozdraviti i biti ona koja će preživjeti”

Ljudska vrsta doprla je, nažalost, u sve kutke zemaljske kugle i pod krinkom napretka i razvoja napravila neizmjerno puno štete. Upravo su najrazvijenije zemlje najviše pogođene rakom, a zbog prijenosa prljavih industrija u nerazvijenije zemlje bilježi se velik porast oboljelih od raka i u tim zemljama. Dobar primjer je Kina. Ekonomije većine zemalja suočavaju se s brzim povećanjem broja oboljelih od raka čije liječenje je vrlo skupo i dugotrajno. Nijedna zemlja na svijetu ne može svima priuštiti sve niti izliječiti sve svoje oboljele. Uostalom, da je tome tako, zloćudne bolesti ne bi bile globalni problem.

Na raširenost raka teško možemo utjecati bez nekih krupnijih promjena u svjetskim ekonomijama i politikama. Problem u našoj zemlji je kao i drugdje slojevit i složen, a najveći problem je slaba koordinacija unutar procesa dijagnosticiranja i liječenja bolesti te protočnost sustava za svakog pacijenta.

Postoje li noviteti u liječenju raka?

Noviteta je toliko da samo njihovo nabrajanje prelazi okvire ovog teksta. Stotine novih lijekova je na tržištu što nas izuzetno raduje i olakšava nam posao. Istina, ono što mi u onkologiji nazivamo revolucijom, ostatku svijeta ne čini se kao veliki pomak. Ako je nova terapija samo par postotaka bolja od prethodne, mi to smatramo revolucijom. Međutim, univerzalnog lijeka koji će liječiti sve vrste raka, bez obzira na njegove karakteristike, nema. U moru biološki različitih vrsta raka, jako je teško naći slabu točku svakog od njih kod svakog čovjeka i precizno pogoditi baš tu točku koja će dovesti do sloma tumora, a da pri tome ne ošteti zdravi dio organizma. Problem je i u tome što mi tumorske stanice ne poznajemo dostatno i na tom području su jednako intenzivna istraživanja kao i na području pronalaska lijekova što se temelji upravo na rezultatima tih istraživanja. Problem je i što takva istraživanja jako puno koštaju, što su vrlo rijetko uspješna i svaki potencijalno uspješan projekt mora cjenovno pokriti troškove svih prethodnih neuspjeha što je temeljni razlog visoke cijene novih lijekova.

Cijena lijeka ista je u svim zemljama, ali je platežna moć bitno različita. To se direktno odražava na vrijeme ulaska nekog novog lijeka na listu HZZO-a, jer nerijetko ovisi o cijeni lijeka koja tek s vremenom pada. Osim toga, mi smo primorani sužavati područja primjene pojedinih skupih lijekova na situacije kada to stvarno ima i ekonomskog i medicinskog opravdanja. Osobno, najviše očekujem od imunoterapije, iako moramo znati da to nije univerzalna terapija koja djeluje kod svih tipova raka.

Srećom djeluje na one koji su najagresivniji i do sada najteže lječivi, kao primjerice karcinom pluća, mokraćnog mjehura, bubrega, zatim melanom i sl. Međutim, na neke vrste raka ne djeluju ni najpametniji lijekovi ni imunoterapija pa ih i dalje liječimo kemoterapijom. Ono što smo sigurno digli na pristojnu razinu jest potporna terapija koja se daje uz kemoterapiju čineći je podnošljivijom za svakog pacijenta.

Dr. Nikola Zebić: Do nastanka tumora dovodi i stres, loša prehrana, izloženost ispušnim plinovima...

Stope incidencije i stope smrtnosti više su u muškaraca, nego u žena - zašto je tako? 

Više muškaraca i u većoj količini konzumira duhanske proizvode, skloniji su konzumiranu alkohola, nerijetko i u pretjeranim količinama, sve manje se kreću, sve ih je više pretilih i općenito imaju loše prehrambene navike, teže ih je natjerati liječniku. Najveću količinu alkohola po glavi stanovnika konzumira Europa i to je postao gorući problem u svim europskim zemljama. Hrvatska je prije nekoliko godina čak bila na prvom mjestu kad je o ovome riječ. Uz alkohol nerijetko idu i cigarete, teška hrana i neaktivnost što je dobitna kombinacija za razvoj svih bolesti.

Prema vašoj procjeni, koliko bi se smrtnih slučajeva spriječilo kada bi svi išli na preglede redovito? Što znači redovito se pregledavati?  

Ranootkriven rak je izlječiv rak pa čak kada su i oni najzloćudniji tumori posrijedi. U idealnim uvjetima smrtnost bi se mogla smanjiti i za 90 %. Ako znamo da bi se čak 40% karcinoma moglo prevenirati usvajanjem zdravih životnih navika, a ostatak rano otkriti, onda ova brojka od 90% i nije tako nedostižna. Međutim, nije medicina jedina koja bi trebala rješavati ovaj problem. Čovjeka treba promatrati holistički i uzeti u obzir sve njegove psihičke, ekonomske i socijalne probleme koji itekako utječu na stvaranje i razvoj mnogih bolesti, a osobito utječu na preživljenje. Čovjek današnjice nema mira, nema ravnotežu između rada i odmora, puno radi a nedovoljno zarađuje, nema vremena razmišljati što je dobro za njega, a što loše. Često radi ono što ne voli jer mora. Često trpi na radnom mjestu, nerijetko i u obitelji.

Većina ljudi u Hrvatskoj daleko je od blagostanja koje uključuje definicija zdravlja SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije). Mnogi ljudi ne mogu ispuniti ni osnovne životne potrebe, a kamoli da kupuju zdravu hranu, bave se zdravim navikama i zdravim stilom življenja. Što može učiniti žena oboljela od raka dojke koja radi u trgovini, svakodnevno diže teret i stoji cijelo radno vrijeme za minimalnu plaću ili zavarivač u škveru s rakom pluća koji uopće nije primio plaću?!

Postoje li dokazi da određeni faktori utječu na razvoj određenog raka?

Naravno da postoje. U duhanskom dimu postoji više od 4000 štetnih sastojaka od kojih mnogi mogu potaknuti malignu promjenu. Najugroženiji su svakako respiratorni organi, ali svi organi u tijelu pogođeni su djelovanjem štetnih kemikalija iz duhanskog dima. I rak vrata maternice kod žena usko se povezuje s pušenjem. Umjetne boje i aditivi u hrani, boje koje se koriste u tekstilnoj industriji snažno utječu na nastanak raka u mokraćnom sustavu, počevši od bubrega do mjehura i mokraćnih cijevi. Osobito su opasne anilinske boje tamnih nijansi. Možete zamisliti kako je radnicima u trgovinama u velikim trgovačkim centrima gdje se prodaje na tone takve odjeće i obuće.

U Europi je zabranjeno bojenje ručnika, vlasulja, dječjih igračaka tim bojama, ali nije zabranjeno u Bangladešu i Indiji odakle u Europu dolazi sva proizvedena odjeća! Licemjerno. Sve voće i povrće atraktivnog izgleda prepuno je pesticida koji u organizmu svih živih bića djeluju kao direktni otrovi ili remete rad organa i organskih sustava. I još mnogo toga.

U kojoj je zemlji svijeta pojavnost raka najmanja?

Odgovor je zanimljiv. Prema podacima, manju incidenciju raka imaju zemlje koje su nerazvijenije. Rado bismo uzeli njihove incidencijske podatke, ali sigurno ne bismo htjeli i njihovo zdravstvo! Dakle, uzora nema. Princip je svugdje isti: smanjiti pojavnost, poboljšati rano otkrivanje, liječiti najbolje i najbrže što se može. Ovaj idealan cilj nije moguć ni u najrazvijenijim zemljama. Rado bih u Hrvatskoj imala medicinski standard koji imaju bogati Amerikanci, a incidenciju kakvu imaju Aboridžini ili barem Bugari!

Liječenje raka pluća: Postoje mjerila koja pokazuju tko je kandidat za pametne lijekove i imunoterapiju

Obilježava se i Svjetski dan borbe protiv raka, što biste voljeli da on donese ove godine, kakvu promjenu?

Kada me 4. veljače probude, da raka više ne bude! Voljela bih da svaki čovjek taj dan donese neku važnu odluku u vezi svog zdravlja: da se pokuša riješiti neke loše navike, da se pokrene i usvoji nešto dobro i zdravo, da ode na barem jedan preventivni pregled, da podrži druge u borbi s njihovom onkološkom bolesti!

Jedan od slogana ovogodišnjeg dana borbe protiv raka je: “Get involved anyway you can. Because together, we can create change.” Što nam to govori?
Čovjek nešto može sam, ljudi mogu sve. Što više ljudi učini nešto dobro, to će promjena biti vidljivija. Vrijedi isti odgovor kao i na prethodno pitanje: uključi se kako god! Učini barem nešto dobro za sebe kako bi smanjio rizik od umiranja od raka.

Koliko su važne i uspješne akcije i edukacije građana?

Rak nije akutna bolest koju možete spriječiti od danas do sutra ili za mjesec dana. Rak je kronična bolest s dugotrajnim nastajanjem, potaknuta nepoznatim čimbenicima na koje ne možete utjecati uzročno. Ne može HLPR (Hrvatska liga protiv raka) spriječiti pretjeranu primjenu pesticida, antibiotika, aditiva, umjetnih boja i hormona u proizvodni hrane; ne može HLPR zabraniti uvoz i proizvodnju pretjerano industrijski obrađene hrane i drugih proizvoda upitne kakvoće i utjecaja na zdravlje; ne može HLPR reducirati primjenu elektroničkih naprava koje emitiraju elektromagnetska zračenja patoloških frekvencija; ne može HLPR zabraniti proizvodnju i prodaju cigareta i alkohola; ne može HLPR natjerati ljude u prirodu, a ne u trgovačke centre.

Ljudi u Hrvatskoj još uvijek razmišljaju kao u socijalističkom poretku, misle da im javni zdravstveni sustav treba osigurati baš sve i riješiti sve njihove zdravstvene probleme bez obzira na njihovo ponašanje. To nigdje u svijetu ne postoji, a osobito je iluzorno to očekivati u Hrvatskoj koja ima razmjerno mali BDP i samim time izdvajanja u zdravstvu nikako ne mogu biti poput primjerice onih u Njemačkoj. S druge strane, sve jednako košta i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, osim medicinskog osoblja koje radi za daleko manje novca nego kolege u zapadnoeuropskim zemljama.

Pozitivne promjene u onkologiji su spore, iziskuju jako puno napora i države i pojedinca i civilnih udruga. Svaki čovjek mora podići vlastitu svjesnost i razinu zaštite od raka te preuzeti više odgovornost za svoje zdravlje. I konačno, zdravstveni sustav mora postati organiziraniji i racionalniji u trošenju sredstava, a to nije moguće bez jasne strategije kome, koliko i zašto? Na svim razinama treba djelovati sinkronizirano, uporno i snažno!

Ginekologinja otkrila dva razloga zbog kojih žene dolaze na pregled, a da prije nisu bile godinama

Razgovarala: Ana Abrahamsberg

Foto: Pixsell, Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!