Teniski lakat - bolest koja češće zahvaća one koji rade kućanske poslove nego sportaše

krpa, ciscenje, Shutterstock 607406345

Teniski lakat spada u grupu bolesti koju nazivamo sindromima prenaprezanja.

Javlja se na dva različita mjesta – na vanjskoj i na unutarnjoj strani lakta (gdje se češće naziva golferski lakat).

Razlika između teniskog i golferskog lakta

Donji dio nadlaktične kosti ima koštane izbočine (epikondile) s vanjske i s unutarnje strane lakta. Otamo polaze tetive mišića podlaktice koji savijaju prste i ručni zglob kao i tetive i mišići koji ispružaju prste i ručni zglob (ekstenzori).

Uzrok teniskog lakta je ponavljano mehaničko preopterećenje vanjskog koštanog polazišta mišića. Kod golferskog lakta uzrok je ponavljanje snažnih udaraca palicom u lopticu (ponekada i kroz travu ili slične prepreke) unutarnjeg koštanog polazišta mišića. To rezultira manjim ili većim oštećenjem tetiva zahvaćenih mišića, njihovog koštanog polazišta, a u neliječenih i kroničnih bolesnika i oštećenjem okolnog područja.

Najčešći simptomi su smanjena funkcija ruke, osjetljivost i bolnost iznad koštanih polazišta tetiva mišića, a bolnost se pojačava upotrebom ruke.

Ovo morate znati o hondrosarkomu - najčešćem tumoru šake

Ime bolesti „teniski lakat“ koristi se od kraja 19. stoljeća, kada je uočeno da se bolest često javlja među tenisačima. Međutim, danas je poznato da se bolest češće javlja među onima koji se ne bave sportom, nego igračima tenisa.

Bolest se 7-10 puta češće pojavljuje na vanjskom nego na unutarnjem dijelu lakta. Obje strane istovremeno rijetko su zahvaćene. To objašnjavamo time što je grupa mišića koja polazi s unutarnjeg epikondila znatno jača i većeg volumena od grupe mišića koja polazi s vanjskog epikondila, koja je zbog toga znatno osjetljivija na preopterećenje.

Najčešći simptom teniskog lakta je bolnost u području epikondila i/ili u njegovoj blizini. Bolnost se povećava upotrebom ruke. Posebno je izražena pri pritisku na bolno mjesto, a koja se može širiti u okolicu, najčešće uzduž mišića podlaktice. Duže trajanje bolesti može dovesti do težeg oštećenja tetiva i mišića, što, uz navedene simptome, dovodi do manje ili veće slabosti mišića podlaktice. To otežava liječenje i smanjuje šansu potpunog izlječenja.

Bolest teniski lakat se najčešće javlja u dobi između 30 i 50 godina. Bolešću su zahvaćeni ljudi različitih zanimanja: daktilografi, zidari, postolari, zubari, kirurzi, sportaši. Česta je pojava i među onima koji rade kućanske poslove, koriste i podižu različite alate i strojeve. Ne manjka ga ni među glazbenicima – violinisti, gitaristi, pijanisti. Mogu ga imati i oni kojima je vrtlarstvo profesija ili hobi itd. Pokret rotacije podlaktice igra također važnu ulogu u nastanku teniskog ili golferskog lakta.

Tijekom prakse, uočio je da su bolešću često zahvaćene osobe koje ne rade redovito fizičke poslove, već samo povremeno preopterete mišiće podlaktice. Kako su im mišići nepripremljeni na takve napore, bolest započinje s diskretnim simptomima koji tijekom vremena postaju sve ozbiljniji.

Bolesti s kojima se zamjenjuje teniski lakat

Teniski lakat usko je povezan s nekoliko različitih bolesti i nije ga uvijek lako razlikovati od njih. Motorička grana radijalnog živca inervira (opskrbljuje) i pokreće ekstenzorne mišiće podlaktice. To su mišići koji omogućavaju ispružanje ručnoga zgloba i prstiju. Motorička grana radijalnog živca prolazi kroz radijalni tunel vrlo blizu lateralnog epikondila pa kompresija živca u tom tunelu često sliči teniskom laktu. Stoga, kod svakog pacijenta s teniskim laktom s vanjske strane, otpornim na liječenje, treba posumnjati na perifernu kompresiju radijalnog živca.

Štoviše imao sam više pacijenata koji su u drugim medicinskim ustanovama zbog neprepoznate bolesti bili operacijski liječeni zbog teniskog lakta. Također su imali minimalno poboljšanje stanja nakon operacije ili su problemi ostali isti kao prije operacije.

Kod pacijenata koji su imali djelomično poboljšanje stanja radilo se o tome da je ponekad moguće operacijskim liječenjem teniskog lakta ne namjerno djelomično smanjiti kompresiju na radijalni živac. Nakon što sam, kod tih pacijenata, napravio kompletnu i detaljnu dijagnostiku, našao sam kompresijski sindrom tunela radijalnog živca. Dijagnozu sam potvrdio pretragom elektromiografijom (EMG) te operacijski oslobodio radijalni živac pritiska. Živac u tom području može biti pritisnut na četiri različita mjesta.

Na taj način pacijent se rješava svih ili većine prijašnjih tegoba. U slučaju da je kompresija živca dugo trajala prije operacije, moguće je da zaostane dio tegoba.

Bolovi u šaci i ruci - ove simptome odmah morate prijaviti liječniku

Teniski lakat s unutarnje strane (golferski lakat) često se zamjeni sa sindromom lakatnog tunela.

Kroz lakatni tunel prolazi ulnarni ili mješoviti živac. Taj živac osjetno inervira mali prst i prstenjak te dio šake ispod tih prstiju, kao i motorički sve unutarnje (intrinzičke) mišiće šake. Ulnarni živac je posebno važan za spretnost i preciznost pokreta šake, a time je važan za većinu aktivnosti ruke. Što dulje vremena prođe u liječenju pogrešne dijagnoze, to će nastati veće oštećenje živaca i bit će manja šansa njihovog oporavka operativnim putem. To ukazuje na važnost brze i precizne primarne dijagnostike s ciljem postizanja boljih rezultata liječenja.

Načini liječenja

Na dijagnozu teniskog lakta posumnjam na temelju razgovora s pacijentom u kojem moram pacijentu postaviti niz ciljanih pitanja. Zatim se  koristi više kliničkih testova kojima se dokazuje bolest.

Ovisno o stadiju bolesti, primjenjuju se različite vrste liječenja. U početnim i blagim oblicima najčešće je dovoljno otkloniti uzrok bolesti – mehaničko prenaprezanje, imobilizirati ručni zglob, naučiti pacijenta vježbama istezanja tetiva i odgovarajućih mišića, a po prolasku upale potrebno je posebnim vježbama osnažiti zahvaćene grupe mišića. U slučaju akutne faze bolesti s bolovima i otokom, primjenjuju se različite vrste fizikalne terapije, nesteroidni analgetici i protuupalni lijekovi (acetilsalicilati). U početnim stadijima bolesti preporuča se liječenje lokalnim injekcijama mješavine steroida i lokalnih anestetika, jer su oni tada najučinkovitiji. Kod jednog broja pacijenata nošenje različitih ortoza i udlaga pokazalo se efikasno u liječenju teniskog lakta.

Sprječavanje povratka teniskog lakta postiže se postepenim snaženjem zahvaćenih grupa mišića podlaktice. Kako bi se mišiće pripremilo za snaženje, potrebno ih je prethodno dobro istegnuti posebnim vježbama (stretching) kroz nekoliko tjedana. Da bi ne operacijsko liječenje bilo uspješno, potrebno je smanjiti ili sasvim ukloniti utjecaj faktora koji su uzrokovali bolest. Zato je važno pacijentu dobro objasniti mehanizam nastanka njegove bolesti.

Vrsta operacijskog liječenja ovisi o stadiju bolesti i opsegu oštećenja tkiva. Zahvat radimo uz pomoć povećavajućih lupa u aksilarnoj blok anesteziji (injekcija lokalnog anestetika u pazuh) i blijedoj stazi (beskrvno) kako bi se jasno vidjelo operacijsko polje i kako pacijent ne bi imao bolova prvih 12-14 sati nakon zahvata, a kada su oni najjači.

Tako eliminiramo i sve rizike koji postoje pri operacijama u općoj anesteziji. Operacijski zahvat koji najčešće koristim kod svojih pacijenata spada u grupu mini invazivnih zahvata. Kroz rez dužine svega 2,0-2,5 cm pristupi se na polazište bolesnih tetiva i mišića te se tetive pažljivo i precizno ogule sa svog koštanog hvatišta. Ako je oštećenjem zahvaćeno i koštano hvatište, manje ili više ga odstranjujem posebnim mini instrumentarijem ili mini dlijetom.

Liječenje šake i lakta ponekad je vrlo zahtjevno. Ovisi o spremnosti pacijenta da se što prije suoči s bolešću i potrebom liječenja, kao i o spretnosti i iskustvu operatera.

Ortoped objašnjava kako se određuje način liječenja sindroma karpalnog tunela

Više pročitajte ovdje.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!