Dijabetes je uzročnik mnogih bolesti pa i psihičkih poremećaja

Dijabetes

Podaci pokazuju kako će se do 2025. godine pojava dijabetesa tipa 2 udvostručiti u odnosu na razdoblje od prije 10 godina.

I dok se nekad smatralo da je dijabetes bolest koja zahvaća stariju populaciju, danas zabrinjava činjenica da su njegove žrtve sve češće mlađe osobe. O dijabetesu smo razgovarali s dr. Božidarom Perićem, specijalistom interne medicine u Poliklinici Perić - Staničić, centru za bolesti štitnjače, dijabetes i poremećaje metabolizma.

Mnogi sportaši prerano obole ili umru od bolesti na koje se moglo utjecati

S obzirom na to da je dijabetes tipa 2 najčešći rezultat pretilosti, pogrešne prehrane i manjka tjelesne aktivnosti, možete li nam otkriti neku idealnu formulu življenja koja bi to spriječila? Kako jesti, što izbjegavati i koliko je tjelesne aktivnosti dovoljno?

Dijabetes tipa 2, kao najčešći oblik šećerne bolesti s oko 90% udjela, svakako predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema, kako u Hrvatskoj tako i u ostatku svijeta, s posebno zabrinjavajućim trendom rasta u zemljama u razvoju.

Ona proizlazi kao jedna ozbiljna posljedica generiranih učinaka rizičnih čimbenika koje ste spomenuli, od prekomjerne tjelesne težine, loše prehrane i nedostatne tjelesne aktivnosti. Nažalost, nije moguće jednim korakom eliminirati trendove postojanosti navedenih rizičnih čimbenika. Potrebno je reducirati prekomjerni kalorijski unos namirnica.

Osim količinski, neophodno je razmjerno reducirati unos ugljikohidrata te ravnomjeran unos potrebnih količina bjelančevina, masti i ugljikohidrata, uz dovoljno voća i povrća. Osim prehrane, važna je i kvalitetna rehidracija uz preporuku ograničenja sokova s visokim udjelom šećera i kalorija. Također je važno smanjiti unos gaziranih pića te potrebno nadomjestiti unosom obične vode. Koliko je tjelesne aktivnosti optimalno, teško je paušalno procijeniti, no bitno je da je ona redovita, štoviše, rutinska.

Procjenjuje se kako više od 40% oboljelih žive sa šećernom bolesti čak sedam godina prije nego što im je bolest dijagnosticirana. To je alarmantan podatak. Na koje simptome moramo obratiti pažnju?

Prvih nekoliko godina u pravilu se ne pojavljuju nikakvi simptomi. U toj fazi otkrivanja šećerne bolesti rezultat je najčešće slučajnog nalaza na sistematskim pregledima ili plod javnozdravstvenih akcija preventivnoga karaktera kada se prilikom mjerenja tlaka i određivanja glukoze u krvi kod određenog broja slučajnih prolaznika utvrdi šećerna bolest. U već uznapredovaloj fazi često dotad neprepoznate šećerne bolesti ipak dolazi do tipičnih simptoma - pojačano žeđanje (polidipsija), učestalo mokrenje (poliurija) i izraženija glad (polifagija). Nerijetko se šećerna bolest ustanovi tek hospitalizacijom osoba koje su preboljele srčani ili moždani udar.

Danas je pod posebnim povećalom pretilost u djece. Naime, kad u djece dođe do pretilosti, to se mnogo teže korigira nego u odraslih osoba, jer se masne stanice ne samo povećavaju nego i umnožavaju. Što to konkretno znači i koje su najčešće posljedice pretilosti u djece?

Razvoj masnog tkiva umnožavanjem i uvećavanjem masnih stanica, osim što čini prirodni tijek rasta i razvoja u djece, prije svega predstavlja milje u kojem povećani kalorijski unos, konzumacija prekomjerne količine šećera, nedovoljno kretanje, prekomjerni boravak pred TV-ekranom (uz neizostavni zalogaj), neminovno dovode do prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. Nažalost, paradigma "staračkog šećera", kako često kolokvijalno nazivamo dijabetes tipa 2, sve više gubi na značenju. Sve mlađi ljudi obolijevaju od te teške bolesti, a u populaciji s visokim postotkom pretile djece i adolescenata, sve češće susrećemo oboljele od dijabetesa tipa 2. Zbog mehanizma dinamike ponašanja masnog tkiva, logično je da se u djetinjstvu stečene loše navike i prekomjerna tjelesna težina, odnosno pretilost, u kasnijem tijeku života teže korigiraju i na njih treba pravodobno misliti.

Pretilost u djece vrlo često je povezana s pretilošću cijele obitelji pa je onda teško mijenjati kompletan lifestyle svih članova. Kako u takvim situacijama reagiraju roditelji; jesu li svjesni da je velika odgovornost upravo na njima? Jesu li uopće dovoljno osviješteni o tome u kojoj mjeri nove navike mijenjaju život?

Pojavnost pretilosti i dijabetesa, kao jedne od njezinih posljedica, značajno je prisutnija u djece pretilih roditelja. Obrazac usvajanja zdrave prehrane i dostatne tjelesne aktivnosti mora biti jedan od prioriteta svakom roditelju. Osim aktivne uloge roditelja, velika odgovornost je i na institucijama poput vrtića, škola, udruga koje promiču zdravlje, jedinica lokalne i regionalne samouprave te liječnika pedijatara, specijalista opće i školske medicine. U idealnim okolnostima trebao bi postojati partnerski odnos uključenih skupina. Svi bi trebali dati svoj aktivni doprinos i pomoći roditeljima da mijenjajući sebe, pozitivno utječu i na svoju djecu.

Inzulinska rezistencija prethodnica je šećerne bolesti. Možete li pojasniti koji su simptomi i koja je razlika između inzulinske rezistencije i dijabetesa?

Inzulinska rezistencija predstavlja višegodišnju prethodnicu šećerne bolesti i taj otklon u ravnoteži metabolizma ugljikohidrata primarno predstavlja obrambeni mehanizam organizma da do šećerne bolesti ne dođe i puno ranije. Simptomi inzulinske rezistencije prvenstveno se očituju kao stanje postprandijalne hipoglikemije, kada se nakon dominantno ugljikohidratnog obroka javlja opća slabost, malaksalost, lupanje srca, nervoza. Do postprandijalne hipoglikemije dolazi uslijed reaktivne hiperinzulinemije, odnosno povećanog izlučivanja inzulina, kada dotadašnja količina inzulina ne ostvaruje u dovoljnoj mjeri svoje periferne učinke olakšavanja prelaska glukoze iz krvi u ciljana tkiva. Jedna od posljedica stanja povećane koncentracije inzulina u krvi je stalni prirast tjelesne težine s obzirom na poznati anabolički učinak inzulina.

Inzulinska rezistencija - simptomi, dijagnoza i liječenje

Tako se stvara začarani krug u kojem prekomjerna tjelesna težina "traži" još inzulina, što na duge staze dovodi do preranog iscrpljenja Langerhansovih otočića gušterače koji stvaraju i izlučuju inzulin. Kada nedostatni kapaciteti Langerhansovih otočića gušterače nisu u mogućnosti izbacivati dovoljne količine inzulina, tada raste šećer u krvi (hiperglikemija), i to onda definiramo kao dijabetes.

Govoreći o razlikama između inzulinske rezistencije i dijabetesa, ona je prema mom mišljenju pitanje vremena kad će se pojaviti. U osnovi i jedan i drugi su poremećaji metabolizma ugljikohidrata.

Koje druge zdravstvene tegobe povezujemo s dijabetesom?

Brojne druge zdravstvene tegobe uglavnom su povezane s kroničnim komplikacijama šećerne bolesti. Dijelimo ih na mikrovaskularne komplikacije poput dijabetičke retinopatije, nefropatije i neuropatije, a među najčešćim makrovaskularnim komplikacijama svrstavaju se infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult i periferna arterijska bolest. Različiti stupnjevi razvijenih komplikacija značajno opterećuju kvalitetu života, nose dodatne rizike i u drugim bolestima i uzrok su prerane smrti. Među dva najčešća uzroka sljepoće spadaju glaukom i dijabetička retinopatija, a uvjerljivo najčešći uzrok potrebe za liječenjem dijalizom je upravo dijabetička bubrežna bolest. Bolesti poput infarkta miokarda ili moždanog udara podložnije su češćim komplikacijama s potencijalno lošijim ishodom zajedno s razvijenom šećernom bolesti.

Poremećaj metabolizma šećera proglašen je i kao jedan od uzročnika nastanka ili pogoršanja mnogih psihičkih bolesti, od depresije do shizofrenije. Što mislite o tome?

Teško je govoriti o poremećaju metabolizma šećera kao isključivom uzročniku različitih psihičkih bolesti. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi jest da šećerna bolest predstavlja rizični čimbenik pogoršanja niza duševnih bolesti. Prema nekim istraživanjima, dvostruko je veća šansa pogoršanja depresije izravno povezane s lošom regulacijom šećerne bolesti. Brojne druge bolesti poput demencije, shizofrenije, poremećaja prehrane, bipolarnog poremećaja, pod povećanim su rizikom javljanja i mogućnosti dobre kontrole šećerne bolesti. Time i različiti psihički poremećaji predstavljaju posredno rizičan čimbenik lošijeg ishoda svih mogućih komplikacija šećerne bolesti.

Rizik za pojavu šećerne bolesti naročito je visok u osoba koje imaju masne naslage u predjelu struka i trbuha. Zašto su visceralne masnoće toliko opasne?

Masno tkivo je metabolički vrlo aktivan organ, uz svoju jasnu mehaničku i termoregulacijsku ulogu, a čiji proizvodi poput adiponektina, leptina i mnogih drugih, imaju uz lokalne i niz sistemskih učinaka, poput modulacije apetita, potrošnje energije, osjetljivosti na inzulin i imunosnog odgovora. Prekomjerno nakupljanje masnih naslaga dovodi do poremećaja ravnoteže protuupalnih i protuupalnih bioaktivnih molekula-adipokina, dovodeći do daljnjeg prirasta na tjelesnoj težini i inzulinske rezistencije. Prekomjerna tjelesna težina, osim poremećaja metabolizma šećera, nosi niz rizika zbog povišenoga krvnog tlaka, s dugoročno nepovoljnim kardiovaskularnim posljedicama kumuliranog učinka navedenih rizičnih čimbenika.

Sve je više djece dijabetičara, a glavni je krivac - debljina

Danijela Petrov/magazin Ordinacija.hr

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!