Zima se smatra razdobljem mirovanja kad je riječ o sezonskim alergijama, no upravo u zimskim mjesecima najčešće se pojavljuje alergija na hladnoću.
Procjenjuje se da otprilike pet posto ukupnog broja alergičara pati od alergije na hladnoću koja je izazvana kontaktom s hladnim predmetima te hladnim zrakom, vodom, snijegom…
Od osipa do anafilaktičkog šoka
Već nakon nekoliko minuta javlja se urtikarija (osip popraćen svrbežom, poznat i kao koprivnjača jer je sličan reakciji kože na kontakt s koprivom) te crvenilo i oticanje, najviše na mjestima izloženim hladnoći poput, primjerice, lica ili ruku.
Može se pojaviti oticanje usana, očiju, uški, nosa, čela ili čak cijele glave, te “flekovi” po cijelom tijelu, smetnje u disanju ili čak anafilaktički šok koji može završiti smrću ako se bolesniku hitno ne pruži pomoć. Anafilaktički šok najčešće se događa ljeti pri naglom ulaženju ili skoku u hladnu vodu. Općenito bolesnici prvi put primijete da su alergični na hladnoću pri ulasku u hladnu vodu.
5 mitova o hladnom vremenu u koje trebate prestati vjerovati!
S druge strane, preosjetljivost na hladnoću često nije tako “burna” pa oni koji na hladnoću ne reagiraju jače od crvenila, lagano izraženog osipa i svrbeža godinama ne prepoznaju da je riječ o alergiji.
Netipična alergija
Nastanak alergije na hladnoću nije posve razjašnjen. Preosjetljivost na hladnoću netipična je u usporedbi s uobičajenim alergijskim reakcijama jer nije uočena atopija (nasljedna sklonost), pa se pretpostavlja da je alergija na hladnoću vjerojatno izazvana načinom života, stresom, infekcijama, drugim bolestima…
- Osobe alergične na hladnoću vrlo su rijetko alergične na još nešto drugo, što najčešće nije tako u drugih alergija (primjerice, alergični na pelud obično su alergični na nekoliko vrsta biljaka i/ili na određenu hranu).
- U nekih se bolesnika u krvi pojavljuju krioglobulini, bjelančevine koje se pri niskim temperaturama mogu taložiti u pojedinim organima (najčešće bubrezima) i izazvati autoimunu bolest krioglobulinemiju, što zahtijeva i internističko liječenje.
Testiranje ledenom kockom
Test kojim se dokazuje alergija na hladnoću provodi se tako da pacijent na podlaktici petnaestak minuta drži kocku leda pričvršćenu gazom. Nakon tog vremena u preosjetljivih osoba razvija se rana alergijska reakcija: osip, crvenilo, oteklina… U nekih se reakcija ne pojavljuje samo na mjestu dodira s ledom nego i po cijelom tijelu, pa se testiranje uvijek provodi vrlo oprezno.
- Simptomi alergije na hladnoću brzo nestanu čim se bolesnik utopli, pa je najbolja prevencija izbjegavanje kontakta s hladnim predmetima, zrakom, vodom, snijegom i slično. To ne znači samo izbjegavanje zimskih “radosti” poput skijanja, grudanja i sanjkanja, nego ponekad i izbjegavanje dodirivanja svih hladnih predmeta (npr. osoba osoba može dobiti alergijsku reakciju ako se uhvati za hladni držač u tramvaju).
- Također treba izbjegavati izlazak van za najnižih temperatura ujutro i navečer. Prije izlaska obvezno se utoplite (kapa, šal, rukavice) i zaštitite kožu “cold” kremama za zimske uvjete.
- Pomažu i antihistaminici, protualergijski lijekovi koje treba uzeti pola sata prije izlaganja hladnoći, no kako se kod alergija na hladnoću u organizmu ne oslobađa samo histamin nego i acetilholin, dobro djeluju i lijekovi s antiholinergijskim učinkom. Generalizirani oblici alergije liječe se i kortikosteroidima.
Vitamin C pomaže protiv alergija
I.V.
Foto: Shutterstock
